piše Ivan Čović
Neizvjesni izbori u Hrvatskoj su završeni i birači su svoje rekli. Iako smo još daleko od konačnih rezultata, neki zaključci se mogu donijeti.
Prvo, ono što jeste pohvalno je da je dobar dio građana shvatio svoju ulogu i odlučio izaći i dati glas. Radi izgradnje kulture učestvovanja u političkom životu ovo je svakako pozitivna vijest i nadajmo se da će se taj trend nastaviti. Rezultat toga je jedna od većih izlaznosti u istoriji parlamentarnih izbora. S druge strane, izlaznost je još uvijek niska, odnosno više od trećine glasača odlučuje se za neodlazak do svojih biračkih mjesta.
Prvi rezultati
Izlazne ankete koje su u prošlosti dosta dobro prognozirale novi sastav parlamenta pokazale su HDZ kao relativnog pobjednika, zatim ih slijedi SDP. Ono što se može na prvu vidjeti je da i jedna i druga strana imaju mogućnosti pokušati sastaviti vladu, s tim da je HDZ u osjetnoj prednosti.
Da je HDZ u prednosti, pokazuju rezultati ostalih stranaka, koje se gledaju kao „koalicijski bazen“. Tu je najveće iznenađenje svakako Domovinski pokret koji je postao treća najjača stranka, a prate ga Most i Možemo. Tu su još IDS i NPS te Fokus.
Koalicija HDZ-a i DP-a
Za sastavljanje vlade HDZ-u bi dovoljan bio Domovinski pokret uz dijasporu i manjine. Tu sad dolazimo ključne tačke. Čim su došli rezultati izlaznih anketa, počelo se govoriti o kalkulacijama te je tabor Domovinskog pokreta postao „najužarenije“ središte postizbornih aktivnosti.
Sagovornici iz redova Domovinskog pokreta pričali su različito, ali su se uglavnom svi složili da neće ulaziti u koaliciju u kojoj se nalaze Možemo i SDSS. Nisu otvoreno odbili HDZ, ni SDP. Budući da SDP teško (ili čak nemoguće) može formirati većinu bez učestvovanja Možemo, jasno je da je veća šansa da se Domovinski pokret prikloni HDZ-u.
Jedan od aktera Igor Peternel je u studiju RTL-a praktički najavio koaliciju s HDZ-om, govoreći da postoji „ozbiljna mogućnost“ za takvim rješenjem. Isto tako Stipe Mlinarić je u jednom od javljanja indirektno pozvao na koaliciju s HDZ-om, ali bez SDSS-a. Jedini ko je apriori odbio bilo kakvu mogućnost koalicije s HDZ-om iz tabora Domovinskog pokreta jeste Mislav Kolakušić, čija je stranka Pravo i pravda dio koalicije koja se okuplja oko DP-a. On je pozvao na nove izbore. Iz ovog ugla gledanja, nije nemoguće da Pravo i pravda kada uđu u sabor izađu iz koalicije s Domovinskim pokretom, a da Domovinski pokret uđe u koaliciju s HDZ-om. Pitanje koje se onda nameće je koliko Pravo i pravda ima mandata te hoće li oni faliti u kombinacijama za sastavljanje većine.
Osim Domovinskog pokreta i manjina, teško da bi HDZ uspio još nekog od gore spomenutih uvući u koaliciju. Nije isključeno, svašta je moguće u politici, ali nije izvjesno da bi recimo Most mogao u takvu neku kombinaciju u koju je uključen HDZ. Barem dok je Plenković na čelu stranke. Ipak, moguće je, odnosno nije isključeno, da neko iz redova Suverenista koji su u koaliciji s Mostom bude „žeton“ ili „preletač“. Naravno, zasad to nije izvjesno, ali istorija nas može naučiti da takve kombinacije unaprijed ne isključujemo. Slično, kao i kod stranke Pravo i pravda, ključno je pitanje koliko će Suverenisti unijeti mandata u sabor.
Koje su mogućnosti SDP-a?
Za formiranje većine,SDP-u treba puno više nego HDZ-u. Praktički bi morali ujediniti cijelu opoziciju osim DP-a. Što znači da bi se na istoj strani trebali naći i Most i Možemo i manjine. Najviše intrigira pomisao kako bi to uopšte funkcionisalo. Sastav većine u kojem bi bili Ivana Kekin i Sandra Benčić te recimo Nikola Grmoja i Marin Miletić bi svakako bilo zanimljivo vidjeti. Jasno je da bi predsjednik Milanović pokušao tu biti to ljepilo koje bi spojio sve te različitosti, ali pitanje je koliko bi to uspješno mogao raditi.
Tako da, čak i ako bi se takva većina sastavila, vrlo je izvjesno da bismo brzo išli na nove izbore. To za demokratiju i politički život Hrvatske ne bi bilo loše, ali je upitno ko bi time profitirao. Stoga za SDP koji je praktički Milanović digao iz pepela situacija nije nimalo jednostavna. Uz to, pitanje je ima li u Mostu recimo uopšte želje za učestvovanjem u takvoj nominalno rečeno „lijevoj“ koaliciji.
Što čeka Hrvatsku?
Sad čekamo, vjerovatno, dogovor HDZ-a i Domovinskog pokreta. Nije nebitno i kako će se manjine postaviti u tome svemu. Iz DP-a smo mogli čuti da neće sa SDSS-om, što u teoriji znači da bi mogli s preostalih pet zastupnika manjine. To u teoriji znači da bi jedan dio manjinaca učestvovao u vlasti, dok drugi ne bi. S obzirom na to da su manjine godinama uglavnom djelovale skladno, odnosno da su nastupali kao cjelina, taj sklad bi se sad trebao narušiti. Koliko je to realno i izvjesno, zasad nije jasno.
Sve u svemu, vjerovatno nas čeka najdesnija vlada u zadnjih dvadesetak godina. S obzirom na to da je Plenković pozicionirao HDZ u centar i „zagrabio“ dobar dio liberalnih glasača, to bi mu moglo stvarati određen problem jer će morati činiti ustupke stranci koja mu može doći glave. S druge strane, s obzirom na stanje u Evropskoj uniji, i rast desnice generalno, takav rasplet i nije nešto neobičan. Može se vidjeti da u zemljama Evropske unije vidimo porast desnice, što se vjerovatno može objasniti krizama proteklih godina. Ipak, za neke veće zaključke treba pričekati rezultate i koalicijske pregovore. Politički život će biti zanimljiv u idućim sedmicama.
Isti paštroć kao u CG