Rukometašice Budućnosti će izvjesno takmičenje u Ligi šampiona završiti krajem februara, ali će sve uraditi da se u preostalih pet kola promovišu mlađe igračice koje bi već od naredne sezone mogle da budu potencijalni nosioci igre.
Šansu su, što je bio jedan od ciljeva, prigrabile neke djevojke koje su od ove sezone dobile prvi put značajnu minutažu, a one iskusnije (manje po godinama) pokazale su zbog čega im stručni štab vjeruje. Manji broj iz prvog tima ”plavih” nije potpuno opravdao očekivanja, a još manjem broju nije mjesto u elitnom takmičenju.
”Plave” su u dosadašnjih devet kola ostvarile pobjedu protiv vicešampiona Bresta, a sa prvom obavezom u eliti u 2022, bez četiri standardne prvotimke, rezultatski ne mogu biti zadovoljne, ali igrom su prevazišle očekivanja. Prije dva dana u Budimpešti Bojana Popović se hrabro, uz nekoliko iskusnijih, suprotstavila sa kadetkinjama i juniorkama jednom od favorita za visok plasman.
– Na utakmicu ideš sa namjerom da igraš najbolje što možeš. Pred Mađarsku sam razmišljala, s obzirom na sve okolnosti koje nijesu bile dobre, da je bitnije da djeca igraju i stiču iskustvo i tome smo se posvetili, između ostalog, u ovoj sezoni. Željeli smo kroz ove utakmice, protiv ovakvih ekipa i na drugačijim terenima, sa više stresa, a gdje ima publike, da stasavaju. Jer, iz takvih situacija mogu dosta da nauče. Znači, odlučili smo se da igramo bez pomoći desnog beka i prva dva pivota i sa nekom improvizacijom ušli smo u meč. Djevojke su to dobro prihvatile, a bilo je zanimljivo gledati kako će sebe da pronađu u novim ulogama, kazala je Popović.
Kroz nekoliko odbrambenih sistema prošle su naše rukometašice, stručni štab je tražio najbolju postavu – konkretno u defanzivi na ”6-0”. I pronašao je u drugom poluvremenu što ih je približilo na četiri gola zaostatka.
– Mijenjali smo više da bi našli pravu rotaciju koja će dobro da odgovori u oba pravca. U nastavku meča smo našli to što smo htjeli, iako neke djevojke nikada nijesu bile na tim pozicijama. Nije to moglo da se osjeti, nijesu bile uplašene da ne znaju šta treba da rade. Najvažnije, nijesu pustile utakmicu da ode u nekom neželjenom pravcu i da FTC završi meč sa deset ili više golova razlike, što je realno neki odnos kada pogledamo sa čime mi, a sa čime oni raspolažu.
U prvom poluvremenu mađarski tim postigao je 18 golova, u preostalih 30 minuta – osam. Budućnost se odbrambeno značajno podigla, a i napadački djelovala sigurnije. Djevojke se nijesu mučile da dođu do lakih golova iz pozicionog napada.
– Posljednja slika nakon utakmice je bila da sam ponosna na način kako su odgovorile zadacima. Neko je pravio više, neko manje grešaka i to je sve OK i nešto što je prihvatljivo. Prosto, morali smo da ih pustimo da uče. Zadovoljna sam u smislu koliko smo zajedno treninga imali i kako su se uklopile u nove uloge koje nikada u radu nijesu probale.
Mogle su ”plave” i do minusa od tri gola, ali preveliki broj tehničkih grešaka odmogao je, a pomogao domaćinu da se odlijepi na osam golova, što nije obeshrabrilo mladi podgorički tim. Naprotiv.
– U prvom poluvremenu imali smo dosta individualnih grešaka u odbrani. Očekivano je bilo da će mladi, neiskusni igrači da padaju u igri ”jedan na jedan”. Kada smo prešli na odbranu ”6-0”, kroz najbolju kombinaciju, stabilizovali smo igru. Armel je na golu, u tim momentima, bila na visokom nivou.
U porazu od četiri gola (26:22) najbolju partiju pružila je Nina Bulatović sa desnog krila. Francuskinja na golu bila je odlična nakon duže pauze, a dobro je zadatke u defanzivi odradila Andrijana Popović. Kadetkinja Jelena Vukčević ponovo je bila hrabra, kao sa Brestom, pogodila je tri puta i iznudila sedmerac.
– Nina je imala dobru energiju, samo tako treba da nastavi. Prvi put igra ozbiljan rukomet, kao i Ivona Pavićević koja je u prvom dijelu sezone bila fantastična. Protiv FTC-a bila je dobra golgeterski, ali je i odbrambene situacije uspješno rješavala. Nina i Ivona postaju dobar tandem. Armel je dala ekipi stabilnost u drugom poluvremenu, kazala je Popović.
Bez stresa se bolje uči
Dobro je što mlade igračice sve više, kroz utakmice Lige šampiona, dobijaju priliku da se kale, ali i ovo može biti mač sa dvije oštrice. Jer, u prvi tim dolaze bez velikog broja utakmica, a u Ligi šampiona nema lakih utakmica.
– Potencijal postoji, ali i mnogo strpljenja mora da postoji kod svih. Nije jednostavno da stasavaju kroz samo jake utakmice, jer ne mogu postepeno da grade sebe i dobijaju samopouzdanje. Nivo takmičenja za njih je previsok, a trudimo se da ih bolje spremimo kako ne bi doživjele veliki stres. Bez stresa mogu najviše da nauče.