Dječački osmijeh tokom proslave golova svojih saigrača, čista emocija nakon svakog trijumfa i konstantno vrijedan rad na treninzima i van njega – 19-godišnji defanzivac Bogdan Milić proživljava svoj san u Budućnosti.
San koji je krenuo još od istorijske utakmice sa Astanom u Kazahstanu u okviru 2. kola kvalifikacija za Ligu Evrope – bez ijedne prvoligaške utakmice u nogama je uskočio na mjesto desnog beka nakon povrede Petra Vukčevića uprkos tome što je u mlađim kategorijama igrao štopera.
I opravdao je očekivanja…
Milić je tokom plavo bijele jeseni u kojoj je ispisan zapažen rezultat u Evropi, osvojena jesenja kruna sa “plus 18“, obezbijeđeno polufinale Kupa i postavljeni rekordi na domaćoj sceni koristio svoje prednosti, a potiskivao mane.
“Zadovoljan sam kako sam igrao tokom polusezone, ali naravno da mogu i moram bolje. Međutim, presrećan sam što igram za Budućnost i nadam se da ću na proljeće igrati još kvalitetnije kako bih bio od koristi ekipi“, poručio je Milić, koji zna da je Budućnost postavila rekorde u prvom dijelu sezone – najviše bodova na polusezoni (49), najviše pobjeda u nizu (10), najviše trijumfa u gostima (osam)…
“Drago mi je što sam dio generacije koja ruši rekorde kluba i lige, vjerujem da ćemo do kraja sezone postaviti rekorde koji će biti teško dostižni. Budućnost je sjajna grupa momaka i igrača, a “plus 18“ je došlo kao nagrada za naše odlične igre i trud koji smo uložili“.
Naš bonus fudbaler je odigrao 19 utakmica, upisao 1.518 minuta, a protiv Petrovca u posljednjoj jesenjoj utakmici je bio blizu gola nakon sjajnog šuta, ali nije mu se dalo.
“Nadam se da sam ostavio dobar utisak na stručni štab. Na meni je da nastavim da se trudim i da dajem sve od sebe“, govori Milić, koji se vraća na sami početak.
“Protiv Astane mi ni na kraj pameti nije bilo da ću igrati, ali kada sam ušao srce mi je bilo ispunjeno srećom. To mi je dalo dodatnu snagu da odigram dobro i da se ne uplašim. Naravno, podršku sam dobijao sa klupe i sa tribina od ljudi koji su bili na utakmici“.
Za mladog reprezentativca Crne Gore, Budućnost je – sve!
“Budućnost je klub koji volim, u kome sam praktično prohodao i igrati za prvi tim je stvarno ostvarenje sna. Kao mali nisam razmišljao o nekim drugim zemljama i klubovima, već samo o Budućnosti. Naročito sam se nadao šansi u prvom timu gledajući brata Stefana koji je sa kapitenskom trakom nosio dres Budućnosti“.
Nakon dominantne jeseni, “plavi šampioni“ odmaraju, ali i rade individualno kako bi na pripreme 11. januara stigli u zadovoljavajućem fizičkom stanju. A svi zajedno sanjaju titulu i Kup u našim vitrinama…
“Cilj ekipe je da se osvoji premijerna dupla kruna, nadam se da ćemo da ga ostvarimo. Uprkos tome što imamo 18 bodova više i što djelujemo dominantno, nemamo namjeru da se opustimo ni u jednom trenutku. Postavili smo sebi velike ciljeve i želimo da ih ostvarimo“.
Milić spada u plejadu mlađih prvotimaca, tek ljetos se upoznao sa zahtjevima i obavezama prvog tima nakon omladinskog staža, a svakom treningu i vježbi se raduje kao malo dijete, a nakon svake greške se iznervira.
“Stariji igrači vode računa o nama mlađima, mnogo nam pomažu, a što se tiče lično mene – trude se da utiču na moje razvijanje i kreativnosnost. Stvarno mi predstavlja veliko zadovoljstvo što treniram sa prije svega sjajnim ljudima, a onda i fudbalerima“.
Bogdanov stariji brat Stefan Milić je nosio kapitensku traku kao najmlađi kapiten u istoriji kluba, tri godine je igrao u plavom dresu prije nego što je ljetos kao šampion pojačao Dinamo iz Zagreba, pa otišao na pozajmicu u Varaždin.
“Pred svaku utakmicu brat mi daje savjete kako da se ponašam i kako da igram. To mi mnogo znači i pomaže mi u igri. Naravno, zbog njega sam uzeo broj 24 i nadam se da ću da opravdam njegov broj. Nadam se da ću nastaviti njegovim stopama“, poručio je 19-godišnji Milić.