Dvorana Junajted centra u Čikagu. „Gledaju“ te prazne stolice. Tačno njih 23.500. „Gledaju“ te slike Džordana, Pipena, Rodmana, Kukoča, Rouza… Hoćeš da se sjetiš kada si prvi put vidio ono Majklovo „koračanje i vazduhu“. One raširene noge u „skoku koji traje“ i koji se suprostavlja zemaljskoj teži. Uzima loptu i počinje trening. Nekoliko trenera oko tebe. Traže i daju. I na početku kažu – ušao si u novi svijet košarke i života…
Trinaest godina nakon što je uzeo košarkašku loptu u ruke, na poligonu kolašinske OŠ „Risto Manojlović“, Marko Simonović je stigao do NBA parketa. Samouvjereno i sa puno samopouzdanja. Markova samouvjerenost je originalna i samo njegova. Ona je tiha i nenapadna, ne „vrišti“, ali je zato beskompromisna i sa njom nema pogađanja. Što Marko odluči – to se i desi. Uspjesi se podrazumijevaju jer ih je osmilislia nevjerovatna zrelost za nekoga ko ima 21 godinu. U Crnoj Gori se takva titula zove – staro pa mlado. Zrelost oslonjena na životnu i košarkašku inteligenciju, porodičnu tradiciju, gorštačku upornost i trening koji je uvijek najsigurnija prečica do trona.
Nakon najuspješnijeg ljeta u svom životu i potpisivanja ugovora sa Čikago Bulsima, Marko Simonović je stigao u Crnu Goru. Prva stanica je bila Arena da podrži svoje prijatelje iz reprezentacije Crne Gore u pretkvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. I na taj način je pokazao svoju košarkašku i ljudsku snagu pripadanja.
Pitali smo ga kako su izgledali prvi dani i prvi treninzi na parketu trenažnih centara Čikago Bulsa. Bio je prvi koji je došao na pripreme…
-Tako je, prvi sam došao na pripreme. Stigao sam tri nedjelje prije početka Ljetnje lige. U početku sam trenirao individualno a kasnije se formirala ekipa za Ljetnju ligu. Imali smo nedjelju dana timskih treninga…
Vratili smo ga na prve dane i individualne treninge. Oko njega više trenera, nego saigrača. Zapravo, on sam i treneri…
-Nevjerovatna je stvar kada treniraš individualno a sa tobom radi 4-5 trenera. Osjećaš se maksimalno fokusirano i motivisano za rad. Prati se svaki detalj. Trude se da odmah pojasne gdje su greške. Izuzetno je korisno gledanje filma sa treninga i utakmica. Tako se najbolje uoče greške na kojima treba raditi.
Početak Ljetnje lige Marko Simonović je dočekao kao starter u petorci Čikago Bulsa. Zajedno sa Dotsonom, Dosunmom, Robinsonom i Vilijamsom. U pet utakmica uvijek dvocifren. Pored efikasnosti, promovisao je i „svoja“ zakucavanja i „svoje“ asistencije.
-Bio sam rasterećen i trudio sam se da dam sve od sebe na svakoj utakmici. Specifičnost Ljetnje lige je to što svi svi traže i žele da se dokažu. Da zadovolje kriterijume NBA klubova. Nije lako igrati u takvom sistemu gdje svi hoće da se dokažu. Za mene je bilo dobro. Dobio sam prostor i iskoristio ga kako treba. Saigrači su takođe bili super. Uklopili smo se dobro, razumjeli su oni mene i ja njih. Takođe sam ostvario i dobru saradnju sa trenerima. Kada ispuniš svoja očekivanja, onda to zadovoljstvo pripada svima koji su to od tebe očekivali.
Potpisivanje ugovora sa Čikago Bulsima, koji je juče i zvanično objavljen, bio je završni korak Markove ljetošnje NBA operacije. Okvir od pet utakmica sa originalnim košarkaškim učincima ali i pokazanim potencijalom – šta se sve može košarkaški dobiti od Marka Simonovića – spojio je Čikagov papir i Markov potpis…
-Na kraju sam zadovoljio kriterijume i potpisao ugovor. U početku sam imao nestvarni osjećaj. Jednostavno vidiš kako počinju da žive tvoji snovi koji se zovu – NBA. Znam da je ovo samo prvi korak i da predstoji dug put kvalitetnog rada za napredak koji očekujem ja, a onda i svi oko mene. Kada dođeš Čikago u dvoranu i vidiš igrače koji su osvajali NBA titule, shvatiš gdje si došao i koji život počinješ da živiš…
Marko ističe da je u svim dosadašnjim kontaktima kod ljudi iz Čikaga, i u klubu i van kluba, osjetio želju da mu pomognu da se što bolje snađe. Navikavanje traje jer je i to uslov da se kvalitetnije radi i trenira. U svemu što Marku predstoji, jedno ime i prezime posebno se izgovara i dosta znači – Nikola Vučević. Dva crnogorska asa u crvenom dresu Čikaga i u gradu Čikagu.
-Stalno smo u kontaktu. Izuzetno mi je značajno što je Nikola, sa respektabilnom NBA karijerom i sa učešćem na Ol staru, zajedno sa mnom u klubu. Puno mi to znači i puno će mi značiti. Veliko je kada imaš nekog svoga u cijeloj ligi a ne u svom klubu…
Marko je direktno iz Čikaga stigao da bude podrška reprezentativcima Crne Gore u posljednjoj utakmici pretkvalifikacija protiv Danske. Predstoje „prozori“ kvalifikacija gdje naše NBA zvijezde ne mogu pomoći, ali ako bi se kao prošli put izborila viza za Svjetsko prvenstvo, bio bi to respektabilan sastav koji bi počinjao sa dva košarkaša Čikago Bulsa – Nikolom Vučevićem i Markom Simonovićem…
Janković: Najvisočiji, a lopta kod njega
Sadašnji trener mlađih kategorija u Košarkaškom klubu „Gorštak“ Miroslav Janković je održao najviše treninga Marku Simonoviću, tokom sedam sezona provedenih u ovom klubu.
-Imao je nepunih 8 godina kada je došao na trening. U prvim kontaktima sa Markom, kroz treninge,vidjela se velika energija i volja da se druži sa loptom. Takođe je imao izražen takmičarski karakter. I uvijek je bio nasmijan. Kroz kasniji trenažni proces, brzo je prihvatao fundamentalne stvari koje i sada koristi. Prepoznavši to, iako je bio najvisočiji u ekipi, dobio je slobodu da lopta bude kod njega, da šutira, da pokaže kreativnost. U njemu je uvijek bio veliki potencijal koji je na kraju zasluženo stigao na NBA scenu. Drago mi je što sam učestvovao u brušenju takvog potencijala, priča Miroslav Janković.
Janković dodaje: „Njegov napredak je konstantan u svim košarkaškim elementima. Mogućnost igranja na više pozicija, odlično trči u kontranapadu, što se pokazalo i u Ljetnjoj NBA ligi. Svoje tijelo je doveo na još veći nivo kroz treninge u Čikagu. Ima sposobnost prilagođavanja na totalno drugačiji način igre, druga pravila, drugi konrinent.
Marko Simonović svaki boravak u Kolašinu iskoristi da posjeti treninge košarkaša Gorštaka i da im održi „košarkaško slovo“ o treningu i pravu da iz malih sredina idu ka velikim ciljevima.