Bivši kapiten hrvatske reprezentacije i Šahtjora, Darijo Srna, objavio je knjigu o svom životu, “Zašto te zovu Srna”, koju je napisala hrvatska spisateljica.
Uz opisivanje svog odrastanja u Metkoviću, u kojem se rodio 1982.godine, ispričao je i o tome kako su članovi njegove porodice stradali za vreme Drugog svjetskog rata.
Njegov otac Uzeir Srna bio je golman nekoliko hrvatskih klubova, a branio je i u Sarajevu i u Čeliku, a Darijo je u knjizi pisao o tome kako je Uzeir u rodnom selu Gornji Stopići kod Čajniča 1940. godine preživio upad četnika.
“Uzeir Srna rođen je 1940. godine u selu Gornji Stopići u istočnoj Bosni. Tokom 1941. godine su tu teritoriju zauzeli Njemci, ali istovremeno su u tom kraju sijali smrt ustaše i četnici. Kad je Uzeir imao samo godinu, njegova majka bila je noseća. Četnici su upali u selo, trudna žena nije mogla da bježi pred njima, otac je zgrabio Uzeira i s njegovim starijim bratom Safetom pobjegao je u šutu. Njegovu majku i sestru četnici su žive zapalili”.
Darijov djeda je sa sinovim Safetom i Uzeirom krenuo ka Bosanskom Šamcu.
“Kad su stigli u Bosanski Šamac, u grad prepun izbjeglica, otac je Uzueira izgubio. Jednogodišnji dječak nekako je završio u Sarajevu, odakle je prebačen u sirotište u Murskoj Soboti, u kojem je proveo nekoliko mjeseci. Tamo ga je usvojila porodica Kelenc. Glava porodice bio je policijski službenik, koji je dečaku dao ime Mirko, pa je mali Mirko Kelenc odrastao u toj porodici i krenuo u osnovnu školu. Po završetku rata, Uzeirov otac je sa sinom Safetom i svojim najstarijim sinom tražio svoje izgubljeno dijete, ali je i sam doživio nesreću. Život je izgubio od zalutalog metka koji je u njega ispaljen ispred kafane u kojoj je radio”, objavio je fudbaler u knjizi “Zašto te zovu Srna”
“Safet je nastavio potragu za svojim bratom, nakon nekog vremena došao je do porodice Kelenc, pokušali su da mu objasne da bi dečak imao bolji život sa njima, ali Safet to nije htio ni da čuje. Odveo je Mirka u Bosanski Šamac u kojem mu je vraćeno ime Uzeir. Te jeseni je krenuo u treći razred osnovne škole”.
Uzeir Srna je preko Sarajeva stigao u Metković, gdje je radio u pekari kao vozač, bio je i fudbalski trener. U braku sa Nadom dobio je sina Renata, a potom je u braku sa Milkom dobio Igora i Darija Srnu, fudbalera koga zna cio svijet i koji danas ima niz prijatelja među srpskim fudbalerima. A dobro je poznato koliko je blizak sa svojim bivšim saigračem iz Šahtjora, sada trenerom Partizana Igorom Duljajem, kome aktivno pomaže Duljaju u dovođenju igrača u Partizan.
Njegov otac, Uzeir Srna, preminuo je 2016. godine pred meč Hrvatska – Turska na Evropskom prvenstvu, u kojom je Srna igrao kao kapiten od prvog minuta bez obzira na smrt oca.
Darijo Srna počeo je profesionalnu karijeru u Hajduk iz Splita 1999. godine, potom je čak 15 godina nosio dres Šahtjora, od 2003. do 2018, a u sezoni 2018/19. igrao je za Kaljari i završio karijeru.
Debitovao je za nacionalni tim Hrvatske 2002.godine, prvi put je igrao na velikom takmičenju 2004. godine a za 14 godina u reprezentaciji sabrao je čak 134 nastupa, uz 22 postignuta gola. Ispred njega u broju nastupa za “vatrene” je samo Luka Modrić, sa nevjerovatne 172 utakmice u dresu Hrvatske.
Govorio je Srna emotivno o svojim prijateljima u Srbiji, Duljaju, Nenadu Lalatoviću…
“Lala je moj brat, on i ja imamo puno priča, ali ne možemo nažalost da izlazimo u javnost sa njima. To su pozitivne, smješne priče i baš smo se prije neki dan vidjeli i prošli sve to i uvijek kad se vidimo prođemo sve ispočetka i opet se smijemo. Lala i ja smo prošli period koji nije bio dug, ali je bio lijep. Ne čujemo se svaki dan, već jednom mjesečno, ali to prijateljstvo među nama je isto čuli se svakog dana ili na tri mjeseca. Sa Duljajem se čujem svakog dana, to je moj brat, ali ne treba da se čuješ sa nekim svakog dana da biste bili prijatelji. Na primer, Vukić i ja da se sretnemo sada, znamo da smo bliski”, dodao je on.