Sa naslovnih stranica četiri dnevna lista sa najvećim tiražima za pola godine čitaoci su mogli uglavnom da se – dezinformišu. Bilo je dovoljno samo da pročitaju naslove na kiosku i da i ne otvarajući novine budu izmanipulisani i prevareni.
Zajedničko svim listovima je negativan stav prema liderima opozicije, protestima „1 od 5 miliona“ i susjedima. Dragan Đilas je ime koje se ubjedljivo najčešće spominje u negativnom kontekstu, a u nešto manjoj mjeri su zastupljeni i drugi opozicioni političari.
Svoju naklonost tabloidi poklanjaju prije svega predsjedniku Aleksandru Vučiću i Srpskoj naprednoj stranci. Na naslovnim stranicama, pokazuje analiza Raskrikavanja, nije objavljena niti jedna vijest koja kritički izvještava o nekoj Vučićevoj odluci.
U isključivo pozitivnom svjetlu prikazan je i predsjednik Rusije Vladimir Putin koji se gotovo uvijek pojavljuje u ulozi spasitelja Srbije i koji je spreman da pošalje i vojsku kako bi odbranio Kosovo. Na naslovnim stranama se za šest mjeseci pojavio više desetina puta, a gotovo sve njegove izjave su ili prenijete neprecizno ili su potpuno izmišljene.
Ovi tabloidi, iako objavljuju lažne vijesti i redovno krše Kodeks novinara Srbije, redovni su dobitnici novca na konkursima lokalnih samouprava, ali i putem javnih nabavki.
Prema podacima baze Kešformisanje koju je uradilo Raskrikavanje, firme koje su izdavači ovih tabloida tokom 2017. i 2018. godine na lokalnim konkursima su sufinansirane sa više od 51 milion dinara. Tako je Medijska mreža doo, izdavač Srpskog telegrafa, dobila najmanje 22 miliona dinara za svoje projekte, a kompanija Adria Media Group, koja izdaje i list Kurir, dobila je više od 11 miliona dinara. Firmi Dnvne novine Alo doo, izdavaču istoimenog tabloida, pripalo je najmanje 12 miliona dinara, dok su firme u vlasništvu Dragana Vučićevića koje stoje iza tabloida Informer, dobile najmanje 6,2 miliona dinara.
Hiperprodukcija lažnih vijesti
U posmatranom periodu Informer je objavio ubjedljivo najviše lažnih ili neutemeljenih vijesti na naslovnim stranama – čak 150. „Đilas“ ili „đilasovci“ su riječi koje su se najčešće pojavljivale u ovim vijestima, a slijede ih „Putin“, „Kosovo“, „Šiptari“, „rat“ i „Vučić“.
O „Đilasu“ i „đilasovcima“ sve vijesti su bile isključivo negativno konotirane – Dragan Đilas je bez dokaza i argumenata optuživan da „radi za Šiptare“, da prijeti, psuje i „hoće da bije“ studente, da u Briselu pljuje Srbe i Srbiju, da sa „šiptarskim plaćenikom Zaevim“ hoće da sruši Vučića, da u SAD dogovara haos u Srbiji. „Bedno, bednije, Đilas“, piše Informer i tvrdi da je ovaj političar čak „spreman i na ubistva“.
„Đilasovci“, kojima Informer uglavnom naziva učesnike protesta „1 od 5 miliona“ su, prema pisanjima ovog tabloida, „sve luđi“, najavljivano je da će donijeti 100 vješala na proteste i da će šatorima blokirati Beograd, a kada se to nije dogodilo napisali su da se „sve svelo na jedan šator“. Optuživali su ih i za zavjeru protiv države na osnovu tajnih snimaka sastanka sa službenicima američke ambasade i to na javnom mjestu – u lobiju hotela. Raskrikavanje je utvrdilo da za ovo nemaju nijedan dokaz.
I ostali političari iz opozicije, poput Vuka Jeremića i Boška Obradovića, nijesu pošteđeni, pa ih Informer redovno čašćava pogrdnim nazivima poput „fašisti“, „balegari“, „jadnici“.
U konkurenciji za negativca godine su i „Šiptari“, kako gotovo bez izuzetka Informer naziva Albance, a pogotovo predstavnike kosovskih vlasti. Dosad je više puta najavljivan njihov „pakleni plan” da napadnu sjever Kosova, koji se nije obistinio, kao ni rat sa Srbijom ni formiranje Velike Albanije.
Ovaj tabloid je, takođe bez dokaza, tvrdio i da „Šiptari vade organe Srbima usred Prištine“ i da trguju njima, što je takođe ocijenjeno kao neutemeljeno.
Pisali su i da će ukinuti takse Srbiji – navodno su ih da to urade pritiskali političari poput Angele Merkel („Angela ukida takse, zapretila Šiptarima“) i Donalda Trampa, ali se ni to do danas nije obistinilo.
Nekoliko puta su bili „u panici“, što zbog toga što „Srbi mogu da zauzmu sjever za dva sata“, što zbog toga što Putin daje Srbiji „tajno oružje“, a više puta su im svjetski političari „dijelili lekcije“, pa ih je tako Tramp u nekoliko navrata navodno „oduvao“, naredio im da ukinu takse i riješe situaciju sa Srbijom. „Oduvao“ ih je i Makron koji im je navodno poručio da „kosovska nezavisnost nije gotova stvar“. Ni ove tvrdnje, kako je Raskrikavanje utvrdilo nijesu tačne.
Informerov stav o Trampu i SAD je inače često ambivalentan i nejasan. Naime, dok je Tramp često predstavljen kao prijatelj Srbije (u nekoliko navrata pišu kako će uskoro doći i ponuditi rešenje za Kosovo, kako uvodi sankcije Albancima itd), dotle se SAD gotovo uvijek spominju u negativnom kontekstu – od toga da opozicija sarađuje sa SAD da sruši režim, do toga da ucjenjuju Srbiju da prizna Kosovo, da „prizna genocid na Kosovu“, da se „odrekne Rusije“ itd.
Sa druge strane, stav prema Rusiji i Putinu je uvijek isti – isključivo pozitivan. Rusija i Putin su u lažnim tvrdnjama na naslovnim stranama predstavljani kao svemogući prijatelji – bez ikakvih dokaza tvrde da Putin garantuje Srbiji da će sačuvati Kosovo, da donosi rakete, daje satelite, migove i pancire, poručuje da Srbi nisu sami, da niko više ne smije da ih napadne, kao i da bi lično ratovao za Srbe na Kosovu. Gotovo svaka njegova izjava na naslovnim stranama Informera je ili senzacionalistički „napumpana“ ili je potpuno izmišljena.
Isključivo pozitivno se piše i o vlastima i njihovim „podvizima“ („Najzad završen auto-put – ČUDO U GRDELICI“), a prije svega o Vučiću. Predsjednik države je na naslovnim stranama Informera predstavljen gotovo uvijek kao potencijalna žrtva zavjere – opozicija mu radi o glavi, „optužuju ga”, „prave plan za rušenje Vučića“, „hoće da ga hapse“, „lome ga teškim lažima o sinu i bratu“, a pritiskaju ga i SAD i ucjenjuju da prizna Kosovo ili je „gotov“. Kada se nalazi u funkciji subjekta, Vučić je predstavljen isključivo kao odlučan, hrabar i nepobjediv, a iznose se tvrdnje pune strahopoštovanja poput „Vučić ne blefira“ ili „Vučić razbio Šiptara“.
U 115 lažnih ili neutemeljenih tvrdnji koje je Alo objavio na naslovnim stranama za prvih šest mjeseci ove godine, ubjedljivo najčešće spominjane riječi su „Srbi“, „Srbija“ „Vučić“ i „Đilas“.
„Srbi“ su gotovo uvijek prikazani kao mete prijetnji ili opasnosti – „Pretnje terorista – Srbi letećete u vazduh“, „Tajni plan za uništenje Srba“, „Srbima spremaju veliko zlo“, „Šiptari vade organe Srbima“, „Vojska Kosova uvežbava udar na Srbe“, „Srbe u Hrvatskoj love kao divlje zveri“, „Milo: Srbi, ovo vam je poslednje upozorenje“….
Srbi su „žrtve“ ne samo u temama koje se tiču politike već i kada je riječ o zabavi. Tako je Alo okrivio Albance i za loš plasman Srbije na Evrosongu, što je takođe ocijenjeno kao dezinformacija.
Sa druge strane, kada se spominje „Srbija“, kontekst je uglavnom pozitivan – „SAD najjače na svetu, Srbija u regionu“, „Srbija spremna za potop“, „Srbija nikad jača i složnija“, „Srbija balkanska velesila“…
Aleksandar Vučić, koji se pojavljuje u petini lažnih ili neutemeljenih vijesti, predstavljen je isto kao i u Informeru – ili je u opasnosti i poziciji žrtve, ili je nepobjediv i bolji od svih, pa tako naslovi variraju od „Ustaše prete Vučiću“, „Trojni pakt ruši Vučića“, „Udar na porodicu Vučić preko narko-kartela“, „Ameri hteli da ubiju Vučića“, „Pakao za Vučića u Tirani“… do „Vučić uništio Tačija“, „Vučić bez milosti: Oderite sve lopove“, „Vučić matirao Boška i Đilasa“, ,,Vučić dovodi Folksvagen”, ,,Vučić dao Šiptarima rok do Đurđevdana“, „Pucali na Srbe, Vučić digao vojsku“…
Očekivano, za Đilasa, „đilasovce“ i političare iz opozicije je rezervisan negativni narativ – ili sarađuju sa Amerikancima da bi srušili vlast, ili tuku žene i tuku se za fotelje, spremaju puč i žele da „vješaju patrijarha“.
U mnogo manjoj mjeri nego Informer na naslovnoj strani Alo ima aktere iz svjetske politike, a veliki dio prostora im zauzimaju vijesti iz šou-biznisa (estrada i rijaliti) koje nisu bile obuhvaćene analizom Raskrikavanja. Ipak, za širenjem panike ne zaostaju, pa su tako, na primer, ubjeđivali da će ljudi umirati od tropskih bolesti i gladi, citirjući profesora koji je za Rskrikavanje rekao da Alo-u uopšte nije dao izjavu. Pozivajući se na ministra Mladena Šarčevića tvrdili su i da će roditeljima biti oduzimana djeca ukoliko ih ne vakcinišu, što je on za Raskrikavanje demnatovao.
Na naslovnim stranama Srpskog telegrafa za prvih šest mjeseci ove godine novinari Raskrikavanja uočili su najmanje 94 lažne vijesti.
Sudeći prema vijestima ovog tabloida, Tramp i Putin razgovaraju sa Vučićem o problemu Kosova gotovo na nedeljnom nivou. Tako je više puta za ovih šest mjeseci Tramp predstavljao Vučiću plan za podjelu Kosova, a Putin čas pristajao na Trampov „plan“, a čas se predomišljao. Srpski telegraf u svojim neutemeljenim vijestima piše i da su i ruski i američki predsjednik sa Vučićem „razgovarali“ i depešama. Naime, Tramp ga je depešom upozorio na korumpirane ministre, a Putin na haos koji sprema opozicija.
A vijesti o opoziciji, slično drugim tabloidima, bile su isključivo negativne. Na naslovnim stranicama Srpskog telegrafa lideri opozicije najčešće su bili predstavljani kao fašisti. Pisali su da „Sergej i vođe opozicije dobijaju naloge iz američke ambasade“, zatim da Đilas i Vuk Jeremić imaju spisak za odstrel, te da fašisti opet tuku žene. Zbog pisanja nekoliko medija o korupcionaškim aferama, Srpski telegraf je 25. aprila na naslovnoj objavio „Nek se spremi Vukan Vučić“.
Od početka godine prema „informacijama“ Srpskog telegrafa, Vučiću su zabijali nož u leđa prvo njegovi funkcioneri, a potom i zapad. Kako su pisali u januaru, „tajni plan CIA je da posle Madura, svrgnu sa vlasti i Orbana i Vučića“. Ipak, u februaru su promijenili ploču i javili da Vučića ipak ruši Šolak koji je i vođa protesta. Čak dva puta su pisali da Vučića čeka „pakleno ljeto“ zbog „šest prijetnji Srbiji sa Zapada“. Svi ovi tekstovi nisu potkrijepljeni ni kredibilnim izvorima niti bilo kakvim argumentima. Izvori za priče su uglavnom „bliski službama“.
U periodu januar – jun Kurir je objavio najmanje 60 lažnih i vijesti koje nemaju niti dokaze za tvrdnje niti relevantne izvore.
Očekivano, Kurir je pristrasno i bez dodatnih informacija izvještavao i o velikoj akciji policije i hapšenju više od 150 osoba 11. januara ove godine. Na naslovnim stranama izvještavali su o akciji „Sablja 2“, te da je država započela rat sa mafijom. Ispostaviće se – od rata nije bilo ništa. Naime, kako je KRIK pisao, samo deset dana nakon akcije – dvije trećine uhapšenih pušteno je na slobodu, a protiv trećine se odustalo od postupka.
Najviše pristrasnih i vijesti koje obiluju dezinformacijama i manipulacijom činjenicama Kurir je objavljivao o opozicionim liderima i protestima koji se mjesecima održavaju širom Srbije. Tako su u aprilu izvijestili da su građani koji su protestovali pretukli šezdesetogodišnjeg Ljubišu Gojkovića. Iz Hitne pomoći su naveli da niko nije potražio medicinsku pomoć nakon protesta, a na objavljenim video snimcima se vidi da je Gojković sam legao na ulicu.
I Kurir je proglasio pogibiju Šabana Šaulića misterijom. Dok je Kurir na primer tvrdio da njemačka policija istražuje šta su „lekari ubrizgali Šabanu“, za raskrikavanje je to demnatovano iz njemačke policije.
Kao i drugim tabloidima, ruski predsjednik Vladimir Putin jedan je od omiljenih likova za naslovnicu. Tako su od početka godine najavljivali da „Putin donosi milijarde“, zatim da je „Putin zagrmeo: Vratite srpsku vojsku na Kosovo“, kao i da je „Putin poslao lavove da štite Srbiju“. 11. maja javili su da se ruski predsjednik posvađao sa Trampom zbog Srbije, kao i da „drži okidač za nuklearnu bombu na Balkanu“. Za prvih šest mjeseci ove godine Putin je, prema Kurirovim, uglavnom tajnim izvorima, izjavljivao da neće dozvoliti da Kosovo postane nezavisna država.
Kao i drugim tabloidi, i Kurir piše o strašnim posledicama NATO bombardovanja. „Deca umiru u mukama od NATO otrova“ javili su u februaru. Međutim, kako je Raskrikavanje već pisalo, u solednjih 15 godina nije se povećao broj djece oboljele od raka.
Vlasnici tabloida bliski vlastima
Vlasnik tabloida Alo je Saša Blagojević koji je u junu 2017. godine kupio i televiziju Studio B. Blagojević je, kako piše portal Pištaljka, dugogodišnji prijatelj ministra finansija Siniše Malog, sa kojim je išao u isto odeljenje Pete beogradske gimnazije.
Izdavač Srpskog telegrafa je „Medijska mreža doo“ čiji su vlasnici Ljubomir Dabović sa 55% vlasništva, dok po 15% imaju Lazar Simić, Milan Lađević i Saša Milovanović. U impresumu novina Milovanović je naveden i kao direktor, a Lađević kao glavni urednik. Lađević je radio kao glavni urednik Kurira do kraja 2015., da bi sredinom naredne godine osnovao Srpski telegraf.
Lazar Simić je, prema podacima iz KRIK-ove baze imovine političara, advokat koji je radio u kancelariji Igora Isailovića, poslovnog partnera premijerke Ane Brnabić i čovjeka od povjerenja bivšeg gradonačelnika Beograda, a sada ministra finansija Siniše Malog.
Kurir je početkom ove godine kupio Igor Žeželj koji je, kako piše BIRN, pored dugogodišnjeg iskustva u medijskom sektoru u javnosti poznat i iz perioda kada je bio na čelu KK Crvena zvezda i generalni menadžer FK Crvena Zvezda. Od februara 2019. je, kako navode, Žeželj vlasnik i internet portala Mondo.rs posredstvom nekoliko firmi, čiji je on krajnji vlasnik. Mondo.rs je prethodno pripadao državnom Telekomu.
Izdavač Informera je firma Insajder doo čiji je jedini vlasnik Dragan J. Vučićević.
Vučićević ne krije svoju političku podršku Aleksandru Vučiću, a poznat je po burnim javnim nastupima kada često govori o tome ko sve Vučiću radi o glavi.