Direktno.rs: Gdje su optužbe i afere – tu je VULIN

Aleksandar Vučić očekuje da istražni organi SAD dostave dokaze o kriminalnim aktivnostima Aleksandra Vulina, da bi, kako je rekao, bio procesuiran u Srbiji.

U svakoj iole normalnoj državi bilo bi sramota da predsjednik zahtjeva od stranaca dokaze o kriminalu državljanina svoje zemlje, ali ne i u Srbiji. Jer na taj način “lupa šamar” cijelom bezbjednosnom sistemu koji je nesposoban da sam pribavi dokaze, pa mu treba pomoć sa strane.

Ali, sa druge strane, i sami znamo da srpski MUP i BIA, kojima je rukovodio ili još šefuje upravo Vulin, nisu ni sposobni za to. Dok im Francuzi nisu dostavili dokaze o kriminalnim poslovima kriminalne grupe Belivuk – Miljković, nisu ni znali o njihovim zlodjelima, iako su imali Radnu grupu za navijače čiji je zadatak bio da danonoćno prati rad baš tih “navijača”.

Srpskim istražiteljima nije bilo dovoljno ni to da ispitaju odakle baš Vladimir Kovačević, zvani Kovač, na Večer festu prije dvije godine, od desetine hiljada posetilaca, priđe baš Vulinu i zagrli ga, a taj njihov prisan trenutak, koji je kod obojice izmamio osmjeh, bude ovekovječen na fotografiji. A taj isti Vladimir Kovačević je osuđen na tri godine zatvora jer je nosio “škorpion” kroz Beograd, a tužilaštvo za njega traži i četiri godine robije jer ga tereti da je naredio paljenje automobila Sonji Lazetić, supruzi bivšeg fudbalera Nikole.

Tog istog Kovačevića istražitelji iz Bosne i Hercegovine dovode u vezu i sa Darkom Elezom i pojedinim likvidacijama u toj državi. Ali, srpskim službama to sve nije bilo dovoljno da bilo šta istraže o vezi Vulin – Kovačević.

Nije im bilo dovoljno ni da do detalja ispitaju odakle droga u službenom vozilu Ministarstva za rad, i to baš u vrijeme kad je Vulin bio na čelu. Uhapšen je brat državnog sekretara Aleksandra Jablanovića, državni sekretar je podnio ostavku i na tome se stalo. Istraga ka gore, naravno, nije išla, a svako prosječne inteligencije samo može da se pita zašto droga nije nađena, recimo, u službenom vozilu Ministarstva za manjine, već u onim koji pripadaju ministarstvu na čijem je čelu bio Vulin.

I Veljko Belivuk i Marko Miljković su pominjali Vulina na suđenju. Zakon nalaže da optuženi imaju pravo da lažu, ali je indikativno da su obojica o nekim stvarima koje se tiču Vulina pričali do detalja, da bi ga jedan od njih čak imenovao kao podstrekača. Tužilaštvo je ostalo nijemo na te optužbe, za razliku od onih koje je optužena Dijana Hrkalović iznijela na račun inspektora koji su razotkrili “Jovanjicu”. Ali, to je Srbija, nekome štap, a nekome šargarepa.

A tu su i rani radovi Vulina, kada je kao ministar rada posjetio imanje “Jovanjica”, za koje će se ispostaviti da je najveća plantaža marihuane u Evropi. Možda je tada bio mlad i neiskusan na mjestu ministra, pa nije znao gdje ide!

Na sve ovo srpska policija, BIA, tužilaštvo su bili i nijemi, slijepi, gluvi i bez one ruke. Možda iz razloga što su naslućivali da ga neko “odozgo”, a nije Svevišnji, čuva!