Sin osuđenog ratnog zločinca direktor u UNITED MEDIA većinskog vlasnika koncerna Vijesti: Hrvatska javnost zahtijeva zabranu!

U hrvatskim i bosanskim medijima posljednjih dana naslov jedne od vijesti koja je najčitanija glasi – Sin ratnog zločinca direktor je tvrtke koja upravlja dvjema televizijama u Hrvatskoj. Cijela priča je pokrenuta nakon što se saznalo da je Duško Martić, sin Milana Martića koji je za ratne zločine pred sudom u Hagu osuđen na 35 godina zatvora, rukovodilac sektora zaštite intelektualnih prava u United Media i vodi sve aktivnosti zaštite sadržaja i borbe protiv krađe intelektualnog vlasništva, a u Rovinju na medija skupu je učestvovao na panelu o cyber sigurnosti.

Kompanija United media je većinski vlasnik i koncerna Vijesti (dnevne novine, televizija) poznatog i kao ”medijska mafija”, kao i TV NOVA M.

Prenosimo tekst sa portala slobodna-bosna.ba

Priča o sinu Milana Martića proširila se s Braniteljskog portala na druge medije, pa se tako saznalo da je Duško Martić rukovodilac sektora zaštite intelektualnih prava u United Media i vodi sve aktivnosti zaštite sadržaja i borbe protiv krađe intelektualnog vlasništva.

Ne ulazeći u aspekte zakonitosti zapošljavanja navodnog sina ratnog zločinca na visoku poziciju u hrvatskom medijskom prostoru i bez želje da se ikome na leđa natovari “grijeh oca”, sasvim je legitimno (a i poželjno) sve sagledati s moralnog stajališta i zapitati se, koliko je moguće biti objektivan, nepristran i u konačnici lojalan radnik ako ste sin oca koji služi jednu od najdužih kazna za ratni zločin?

(Ne)pristranost prema ocu osuđenom za teške ratne zločine

Po reakcijama Duška Martića na društvenim mrežama, čini se nemoguće. Najbolja potvrda za to jest njegova reakcija na tekst koji je nakon puštanja generala Ante Gotovine iz Haaga osvanuo na portalu B92.

Autor teksta “Gotovini da daju Nobela” je režiser Emir Nemanja Kusturica koji tom prilikom nije skrivao bijes i razočaranje zbog puštanja hrvatskog generala iz zatvora:

“Lako se može desiti da odu dalje rukovodeći se svojim humanističkim idejama. Jer, ako je u ‘Oluji’ proterano više od 200.000 Srba sa teritorije Hrvatske, i to nije zločin i general je slobodan, onda mora da je u pitanju neko humano delo koje nam čini međunarodna zajednica. General nije u ‘Oluji’ pobio sve što je mrdalo ispred njega, a mogao je?! U tom slučaju, jasno je da ima materijala za Nobelov komitet za mir! Trebalo bi da ga nagrade za ono što je mogao da uradi, a nije”, rezimira Kusturica, pa nastavno vuče paralelu s Milanom Martićem:

“Poslednji pasus” Duška Martića

“U zatvoru leži Milan Martić, srpski policajac koji se u Krajini borio za opstanak Srba u Hrvatskoj. On se opirao ideji etničkog čišćenja ali je, na kraju, optužen za etničko čišćenje! Eh, sada, pošto je Gotovina očistio Hrvatsku od Srba, Martić je optužen za etničko čišćenje Hrvata koji čine devedeset pet posto stanovništva Hrvatske?! Malo je nelogično.”

Upravo ovaj tekst na svom Facebook profilu objavio je Duško Martić s posebnom naznakom pratiteljima da pročitaju “poslednji pasus”, odnosno – onaj koji veliča njegovog oca Milana Martića.

Burne reakcije Denisa Latina

Na vijest o navodnom sinu Milana Martića kao direktoru tvrtke koja je u vlasništvu velikih hrvatskih medija N1 i Nova tv, ne prestaju reakcije. Hrvatska stranka prava zatražila je očitovanje nadležnih institucija, a kako doznajemo, sutra će se o ovom slučaju očitati još neke političke stranke.

“S obzirom na to da je riječ o medijima koji imaju značajan utjecaj u javnosti, a samim tim moć utjecaja na javno mnijenje, od izuzetne je važnosti znati upravlja li njima sin srpskog ratnog zločinca Mile Martića”, kaže u dopisu predsjednik HSP-a Nikica Augustinović.

Imun na informacije o Dušku Martiću kao mogućem sinu ratnog zločinca Milana Martića, nije ostao ni hrvatski novinar Denis Latin koji bez imalo dvojbe, iz minute u minutu na svom Facebook profilu niže linkove i objave o ovom slučaju.

Ko je Milan Martić?

Na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, 2007. godine Milan Martić osuđen je na 35 godina zatvora. Kaznu zatvora izdržava u Estoniji.

Proglašen je krivim po 16 tačaka optužnice za djela koja uključuju progone, ubistva, mučenje, deportaciju, napade na civile, bezobzirno razaranje civilnih područja i druge zločine protiv čovječnosti i kršenja ratnih zakona i običaja. Bio je jedan od glavnih vođa pobune dijela Srba u Hrvatskoj i antagonista u Domovinskom ratu te stariji pobunjenički zapovjednik srpskih snaga u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskoga rata. Kada je 1990., nakon prvih demokratskih izbora na vlast došao HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom, bio je načelnik kninske milicije.

Martić postaje zapovjednikom svim policijskim postajama koje su otkazale poslušnost hrvatskoj vlasti. U ljeto iste godine tadašnja vlada RH je donijela je naredbu o razoružanju rezervnog sastava milicije na tlu Hrvatske. Kninska milicija na čelu s Martićem oglušila se na taj poziv, odmetnula od Vlade RH i u saradnji s tadašnjim načelnikom opštine Knin i Zajednice opština sjeverne Dalmacije i Like Milanom Babićem proglasila ratno stanje i postavila barikade na svim cestama oko Knina.

Odgovoran za raketiranje Zagreba, Karlovca i Jastrebarskog

Barikade su čuvali pobunjenički ekstremisti koje je sama milicija naoružala, te su tako ta područja postala izvan dosega legitimne novoizabrane hrvatske vlasti. Taj je događaj poznat kao Balvan revolucija. Sa svojim pristalicama Martić je formirao kninsku policiju koja je naoružavala srpske pobunjenike, učestvovala u terorističkim napadima na hrvatske redarstvenike (posebno na Uskrs 1991.) i koja je postala temelj za osnivanje tzv. Srpske vojske Krajine.

Sarađivao je i s još jednim ratnim zločincem, Ratkom Mladićem. Nakon oslobađanja zapadne Slavonije za odmazdu je naredio raketiranje Zagreba, u kojem je poginulo sedam civila, i time se lično pohvalio pred kamerama Radiotelevizije Srbije što je kasnije poslužilo kao glavni dokaz tužilaštva za ratni zločin. Osim Zagreba, odgovoran je i za raketiranje Karlovca i Jastrebarskog. Milan Martić svoju dugogodišnju kaznu izdržava u estonskom zatvoru iz kojeg se konstantno žali na uslove.

Kaže kako mu ne daju da radi, da ne može zaraditi ni deset dolara mjesečno za brisanje hodnika, a mora plaćati struju, hranu, kao i higijenske potrepštine. Ne prima, kaže, novine, ne dopuštaju mu ni čitanje knjiga na srpskom, potpuno je izoliran i izopšten. Martić zahtjeva bolji odnos prema njemu jer je svjestan da, s obzirom na visinu kazne, iz estonskog zatvora neće izaći živ.