JOŠ JEDAN KANDIDAT ZA SVECA SPC Vučićev poltron i mrzitelj Crne Gore koji je zaposlio vanbračnog sina u patrijaršiji

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej Gavrilović umro je juče od posljedica obolijevanja od koronavirusa kojim se, kako se osnovano sumnja, zarazio zbog nepoštovanja mjera NKT-a na sahrani mitropolita SPC Amfilohija Radovića prije 20 dana.

Iako je Irinej umro još juče, informacija je zvanično u srpskim medijima objavljena tek kad je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dao zeleno svijetlo na svom Instagram profilu.

Kao i čitava plejada visokih funkcionera Svetosavske crkve i Gavrilović će ostati upamćen po žestokim kritikama ispunjenim mržnjom prema Crnoj Gori, a za njegov lik i djelo vezuju se brojne kontroverze što je uostalom slučaj sa većinom vladika SPC. Upravo te kontroverze će po starom dobrom svetosavskom običaju da ga lansiraju u prvi red za kanonizaciju kao što je to učinjeno sa nacistom Nikolajem Velimirovićem, koljačem Macom Vukojičićem, fašistom Joanikijem Lipovcem…

Mrzitelj Crne Gore, priželjkivao krvoproliće

Dok je bio na poziciji čelnog čovjeka svetosavske crkve Irineju je, kao i njegovim prethodnicima u opisu posla bilo ispoljavanje govora mržnje prema državi Crnoj Gori i Crnogorcima, pa nije ni čudo što nije štedio sa iznošenjem teških optužbi na račun crnogorskih vlasti i naroda. Te optužbe su kulminirale nakon što je krajem prošle godine u Skupštini Crne Gore usvojen Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

Irinej je u seriji izjava i intervjua koje je dao posljednjih nekoliko mjeseci prosto “bljuvao” po državi Crnoj Gori, njenim zvančnicima, ali i djelu naroda koji se izjašnjava kao Crnogorci.

Govoreći o predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću rekao je da “nekrst pravi crkvu – SVAŠTA!”, više puta je naglasio da “sve svetinje u Crnoj Gori su srpske svetinje”.

“Čudno je da čovjek koji nije kršten, koji nije ateista, koji pripada bivšem sistemu (komunističko-socijalističkom) hoće da stvori crkvu”, govorio je Irinej. Takođe je kazao da je na izborima u Crnoj Gori volja naroda “trijumfovala nad samovoljom pojedinca”.

Za portal Nova.rs, kao iskusni politički djelatnik, nakon izbora u Crnoj Gori kazao je da ga raduje pobjeda svetosavske opozicije i “promjene u Crnoj Gori”, kao i da se nada da će se “ta država vratiti na prvi put” što god za njega “pravi put” bio.

Prije izbora u maniru pravog svetosavskog lidera, trudio se da podgrije tenzije u Crnoj Gori pa je u jednom od javnih nastupa izrazio zabrinutost zbog, kako je rekao, “mogućih fizičkih obračuna, čak i prolivanja krvi” u Crnoj Gori, navodeći da postoje indicije da bi se tako nešto moglo dogoditi.

Takođe je u saopštenju nakon sastanka sa liderima DF-a Milanom Kneževićem i Andrijom Mandićem u Beogradu izrazio nadu da će u najskorijem vremenu “bezakoni Zakon o slobodi vjeroispovesti, koji je bio uperen protiv Srpske pravoslavne crkve biti stavljen van snage”.

Štitio pedofile

Irinej je, kao usotalom i njegov prethodnik patrijarh Pavle, bio je optuživan da zataškava slučajeve pedofilije među svojim sveštenstvom.

Episkopa Pahomija iz Vranja i igumana manastira Hopovo Ilariona, žrtve pedofilije optužile su za zlostavljanje, ali SPC i srbijansko pravosuđe učinili su sve da sveštenici ostanu nekažnjeni. A kada je u javnosti odjeknuo skandal sa vladikom Vasilijem Kačavendom koji je optuživan za pedofiliju i još niz teških zločina, Irinej se prema tom pitanju odnosio kao da je u pitanju manji prekršaj.

Sabor Srpske pravoslavne crkve u maju 2013. donio je odluku da vladika Vasilije Kačavenda konačno i trajno bude razriješen dužnosti upravljanja eparhijom zvorničko-tuzlanskom. U SPC tada nisu naveli razloge za razrješenje kontroverznog vladike.

Dvije godine kasnije patrijarh Irinej je u izjavi za Kurir rekao da su kružile razne priče o Kačavendi.

„Priča uvijek ima. Čim smo dobili dokaze, protiv vladike zvorničko-tuzlanskog preduzete su određene mjere, odnosno, penzionisan je”, rekao je patrijarh tada.

Vanbračnog sina zaposlio u patrijaršiji

Mediji u Srbiji ali i regionu više puta su objavili da preminuli patrijarh srpski Irinej ima vanbračnog sina, koga je postavio da vodi biznis Srpske pravoslavne crkve.

Pozivajući se na dokumenta iz patrijaršije, mediji su objavljivali da je Irinej 2011. godine postavio Dejana Nakića za direktora Proizvodnog zavoda Srpske pravoslavne crkve Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, koji je “žila kucavica” crkvenog biznisa.

“Dejan Nakić je vanbračni sin patrijarha. Čim je došao na funkciju patrijarha postavio je svog vanbračnog sina da vodi crkveni biznis. Patrijarh je osnovao Proizvodni zavod iste godine kada je i postavio svog vanbračnog sina za direktora”, kazali su izvori iz Patrijaršije za više medija u Srbiji, a ti navodi nikad nijesu demantovani.

Nakić čak među sveštenicima ima nadimak “DNK”. Na pitanje zašto ga zovu “DNK”, medijski izvori iz patrijaršije su naveli da ga tako zovu u smislu “nemoj da ti uzmemo DNK da utvrdimo tačno čiji si sin”.

Kotroverze oko izbora

Srpska pravoslavna crkva izabrala je 2010. Irineja za novog patrijarha, koji je na ovom mjestu naslijedio patrijarha Pavla. Tri godine nakon izbora, koji je obavljen po pravoslavnim kanonima, Telegraf je došao u posjed snimka koji ukazuje na sumnju da je ovaj izbor navodno bio namještaljka, najvjerovatnije od strane srpskih službi bezbjednosti kojima se nijesu sviđali ostali kandidati – mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije i vladika bački Irinej.

U prilog tome, redakciji Telegrafa je u septembru 2013. godine dostavljen snimak na kome se čuje razgovor jednog od trojice najbližih i najmoćnijih sveštenika do patrijarha Pavla, prote Slavka Božića, koji se povjerava svom sagovorniku i doslovce kaže:”Kačavenda nije više kandidat, a našli su načina da ga spriječe, sklone… predsjednik to zna!”

Predsjednik Srbije u to vrijeme bio je Boris Tadić.

Izvori Telegrafa tada su tvrdi da najmanje 15 dana prije izbora, “ovdje u Beogradu, upućeni i dobro informisani znali su ko će biti patrijarh”. Ni ove tvrdnje nikad nijesu demantovane niti sa crkvenih niti državnih adresa.

Vučićev poltron

Pokojni patrijarh u javnosti je važio kao čovjek koji se dodvorava predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću do granica poltronizma. U prilog tome idu i česti hvalospjevi na Vučićev račun i odlikovao ga je najvišim crkvenim odlikovanjem 9. oktobra u Centru “Sava”.

Tada je na svečanoj akademiji povodom navodnih “osam vjekova samostalnsti SPC” uručio najviše crkveno priznanje – Orden Svetog Save Prvog reda predsjedniku Srbije Vučiću.

Ovakav podanički odnos i ne treba da čudi s obzirom na ogroman novac koji je vlada Srbije izdvajala za SPC, a koji se mjerio milionima eura.

Vučić je u avgustu ove godine izjavio da je za radove na Hramu Svetog Save država u posljednje tri godine uložila 43 miliona eura. Finansijski je pomogla i u jeku pandemije korona virusa dajući milijardu dinara (oko 8,5 miliona eura) iz budžetskih rezervi.

U.P.A.