„Зеркало”: Moskva i Beograd koriste religiju za imperijalne političke ciljeve

Odrastao bih iz dva korijena …

Šteta što Crna Gora

nije moja druga domovina!

Pjesniku je u metropoli Crne Gore, Podgorici, postavljen spomenik, na kojem su ispisani ti stihovi na ruskome.

Ulazak Crne Gore u NATO u Moskvi shvaćen je izuzetno bolno. Toliko da su srpski i ruski agenti pokušali da izvrše državni udar u oktobru 2016. godine. Nije uspjelo, neki od učesnika i organizatora pojavili su se na sudu. U ljeto 2019. specijalni tužilac Saša Čadenović rekao je da je kompanija ‘Sofbiz’, registrovana u Češkoj Republici, sredstva prebačila na grupu osoba povezanih sa pokušajem puča.

Kako je napisao češki list ‘Denik N’, kompanija je organizatorima propaloga puča obezbjedila transakciju od 1,5 miliona eura. Svrha zavjere bila je svrgavanje demokratski izabrane vlade i ubijanje tadašnjega premijera, a sada predśednika Crne Gore, Mila Đukanovića.

Neuspjeli državni udar nije ni najmanje ohladio žar Moskve i Beograda. Slučaj nereda se ponovio prilično brzo. Razlog za izazvani sukob je sasvim tipičan za Balkan – religija”.

Nakon opisa posljednjih događaja. oko usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, „Зеркало” piše:

„Srpska (SPC) i Ruska pravoslavna crkva snažno su se protivili zakonu. Kako se navodi u poruci Ruske crkve, ‘Zakon o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori, koji predviđa oduzimanje imovine SPC, izgleda kao cinični udarac crkvi i podržava podjelu’.

U SPC se ośećaju ugroženo. Raspravlja se o verziji da Manastir Ostrog nije sasvim ispravno prenesen na SPC. Prema novome zakonu, zvaničnici će moći da utvrde što se dogodilo sa najvećom pravoslavnom svetinjom na Balkanu. Usput, taj manastir donosi milionske prihode u kasu SPC.

Ali, finansije su ovđe ipak posljedični problem. Prema usvojenome zakonu, vjerske zajednice moraju biti registrovane i postati punopravna juridička lica. Kao rezultat toga, moraju imati transparentno knjigovodstvo, koje će provjeravati nadležna državna tijela. Zakon dozvoljava da se ne registruju, ali tada vjerska zajednica neće imati pravnu ličnost sa pripadajućim privilegijama.

Finansijska i imovinska pitanja su u stvari politička. Beograd ne želi da se ograniče aktivnosti SPC, jer je ona instrument snažnoga uticaja na crnogorske pravoslavce.

Drugi problem je opasnost, po uzoru na Ukrajinu, u dobijanju autokefalije Crnogorske pravoslavne crkve. Treba očekivati da će se mnogi hramovi i manastiri preseliti u njezinu jurisdikciju.

Što za SPC znači ne samo gubitak velike imovine, pośeda i miliona prihoda, već smanjenje političkoga uticaja. Ideja o obnovi Velike Srbije biće konačno odbačena.

Srpski sveštenici u Crnoj Gori svakim povodom kritikuju gotovo sve odluke vlasti koje se razlikuju od stavova zvaničnoga Beograda. Ovo se posebno odnosi na ulazak u NATO. Sveštenici SPC otvoreno su podržali učesnike neuspjeloga puča (2016). Urotnici su bili prikriveni, sklonjeni u manastire. Prije skupštinskoga sastanka o usvajanju Zakona o slobodi vjeroispovijest, vođe pokušaja državnoga udara, Andrija Mandić i Milan Knežević, dobili su od patrijarha SPC Irineja u Beogradu blagoslov za dalju ‘odbranu SPC’. Štaviše, oni već imaju presudu prvostepenoga suda, ali to Irineja nije spriječio da ih blagosilja”.

U zaključku, „Зеркало” povlači paralele između situacije u odnosima Rusija – Ukrajina i Rusija i Srbija – Crna Gora:

„Sukob u Crnoj Gori biće još jedan test mogućnosti da Moskva i Beograd usporavaju prozapadni tok Kijeva i Podgorice. U isto vrijeme se vjernici koriste kao materijal za rješavanje imperijalnih političkih ciljeva.

Rusija i Srbija neće se osloboditi himera imperijalne veličine. Otuda snažni pokušaji promjene političke konfiguracije u Evropi. Za razliku od Ukrajine, Crna Gora je u boljoj poziciji, pridružila se NATO-u i zaštićena je od otvorene agresije. Uspjela je da izbjegne scenario Donbasa. Međutim, na smirenje će još pričekati”.