Zamjenik Aleksa Bečić

Piše: Andrej Nikolaidis

Je li vama jasno zašto Aleksa Bečić insistira na tome da je on zamjenik predsjednika Vlade?

Prvo. To mjesto ne postoji. Prosto ne. To je isto kao da tvdite da u košarkaškom timu igrate centarfora. Dobro vam to zvuči, uvijek ste htjeli biti devetka. Ali jebi ga. Pogrešan sport.

Drugo. Kada se njegova želja napiše onako kako je to učinio Bečić, izgleda presmiješno. Ovako: potpredsjednik (zamjenik) predsjednika Vlade Crne Gore. Bečić dakle tvrdi da je „potpredsjednik predsjednika“ vlade. Jok, nego je potpredsjednik šefa voznog parka u Vladi. Tvrdi još i da je on Spajićev zamjenik. Vjerovatno su se njih dvojica tako i dogovorili. Da je Bečić tražio da na vizit karti i video-obraćanjima javnosti ispisuje „potpredsjednik i suštinski najvažniji čovjek u Vladi“, i na to bi Spajić pristao. Jedini je problem što ta pozicija ne postoji u crnogorskom političkom sistemu.

Treće. Besmisleno je, nakaradno zvuči. Vozač: zamjenik predsjednika vladinog voznog parka. Kafe kuvar: zamjenik šefa restorana sa tri Michelin zvjezdice. Hvatač lopti na teniskom terenu: zamjenik osvajača 24 grand slam titule. Prevareni muž: zamjenik ženinog ljubavnika. Čistač WC-a: zamjenik direktora sanitarnog inspektorijata. Alkoholičar: zamjenik vodećeg svjetskog somelijera.

Četvrto. Zamjenik premijera je i dalje niže od premijera. Bečić, pretpostavljam, hoće reći da je on najvažniji od svih Spajićevih potpredsjednika: da bi Spajića, ne dao Bog kakvih problema, on mijenjao, kao što potpredsjednik SAD mijenja predsjednika ako ovaj iz nekog razloga nije u stanju obavljati funkciju. Ako bi Spajiću jednoga dana sve ovo dosadilo i on tvitao: zdravo bili, ja sam na avionu za Singapur gdje me čeka nabudžen posao u hedž fondu i Japanka francuskog porijekla – Bečić bi vodio vladu.

Što mene podsjetilo na vic… Zapravo ne vic, nego istinitu priču iz povijesti balkanskih demokratija.

Nazif Gljiva. Narodnjački pjevač. Autor hita „Neću, neću dijamante“. Čovjek koji je u mladosti bio vrsni poznavalac sarajevske šanerske scene. Narod je volio njegove pjesme. Ali Nazif nije imao sreće sa glasanjem. Kao učesnik „Farme“, poražen je od Stanije. Kao učesnik prvih demokratskih izbora u BiH, uprkos zavidnom broju glasova koje je osvojio, nije uspio ući u Predsjedništvo. Ostao je na korak od cilja: prvi ispod crte. Ratno predsjedništvo BiH brojalo je sedam članova. A u ratu, pod granatama i snajperima, ljudi ginu. Kada je u saobraćajnoj nesreći povrijeđen član predsjedništva Ejup Ganić, javnost je bila zabrinuta: kako će funkcionisati predsjedništvo, dakle država ako, uz jednog povrijeđenog, još neki član predsjedništva bude spriječen da obavlja funkciju. Građanima se tada obratio prvi sljedeći na listi predsjedničkih kandidata, Nazif Gljiva. I poručio im: „Ništa ne brinite. Ako bilo ko rikne, ja ulijećem u predsjedništvo“.