U ime oca i sina

piše Slavko Mandić

Nova vlast je Crnoj Gori donijela dosta novoga.

Od onoga da može sve što i nije po zakonu i Ustavu, pa preko mizoginije i skaradnosti, potpuno relaksirane situacije koja je proizvod shvatanja čelnika da vlast podrazumijeva slobodu djelovanja, uzimanja i davanja, skrnavljenja i sakaćenja, pa do ataka na đecu i korišćenje nejači za ispunjavanje prljavih ciljeva politike.

Pa ipak, koliko god to šporko bilo, može nekako, mada teško, da se proguta. Jer vlast je vlast i njoj se može. A zakone piše onaj koji  je osvojio tron.

Tako je to kod nas, a to, kako vidimo, ne smeta mnogo ni pojedincima iz civilizovane Evrope.

Svašta se čini, to znamo. Svjedoci smo dnevnih afera, ali ono što nam je donijela vlast u liku i (ne)djelu ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića ne pamti svijet od svog nastanka.

Sin nije porodica, ustvrdi ovaj apostol sveti, jasno i glasno. Kakve veze on ima sa sinom? Pa on je druga familija. Ima svoju ženu i svoju đecu. Doduše ta đeca onda nijesu njegova familija, već po teoriji svetog apostola od urbanizma, ona pripadaju nekoj drugoj porodici. Valjda je to rješenje rebusa koji nam je zadao ovaj izvanvremenski čudoklepac. Malo je zamršeno, ali je jasno da sin, po apostolovog shvatanju i tumačenju, a u skladu sa vrhovnim apostolatom, bez kojega se ne mogu donositi ovakvi sudovi, nije niko i ništa.

Bliži ti je nekad dobar komšija  od sina, ne kaže narod bez razloga. Što nekad! Uvijek, pogotovo kad zatreba za odbranu od nečastivih rabota, što će reći u datom slučaju, kad se nešto rabota bez potrebnog saglasja, boga mi kao da je sveto pismo u pitanju.
Komšija  je tu da skoči da ti pomogne kad zatreba. Da ti pruži ruku. Da bude prava porodica, zlu ne trebalo. On a ne nekakav tamo sin, koji će ti prije nogu podapeti.
Pa zar nije tako? Da je ovaj koji nije porodica mislio kako da sačuva oca koji mu nije familija, sigurno je da ne bi napravio kuću nelegalno. Mimo potrebnih papira. Doduše, daleko je ona. Jeste da je u Budvi, ali u nekom jedva pristupačnom selu, đe nema nikoga živoga.

I ta se nelegalna kuća gradi dvadeset i više godina. Niko nije htio ni da nastavi da je zida, toliko je to bez veze i bez načina bilo. Umjesto pohvale što je podignuta, sad se digla frka.

Napadoše na apostola kao da je on kriv što mu ne rod ima kuću bez dozvole. Pa ćerajte njega, a ne apostola. Što ste se ostrvili ka paščad na sirovo meso?

Uostalom, koga je briga. Narod će progutati sve. Treba sačekati još dan i već će nova afera zatamniti ovu prethodnu. Mada, teško ovu jer se radi o doprinosu novom ustrojstvu porodice iz koje se konačno, potpuno opravdano, nakon 4,5 milijardi godina od formiranja Zemlje izbacuje sin kao donedavno nasljednik, oslonac, produženje vrste.

Ipak je to evropski, a sigurno i svjetski hit koji će privući značajnu pažnju domaće i međunarodne javnosti.

Možda je to prilika da apostoli svoja dostignuća, koja  u ovom i ovakvim izvornim oblicima imaju na pretek, ponude svjetskim tur-operatorima, kompanijama za sve i svašta, kako bi konačno počeo da nam se puni neusvojeni budžet.

Otprilike, to bi bilo ovako:

1. Crna Gora nudi pomjeranje brda i dolina i njihovo premještanje po mjeri i želji onoga ko plati i zakune se u bespogovorno priznavanje svetosavlja. Pomjerač brda: Vrhovni apostol Zdravantije lično;
2. Momentalno hapšenje ili sa zadrškom, pa opet pod istim uslovima kao u tački 1. objavljivanje u medijima i društvenim mrežama uoči hapšenja i nakon tog turističko-manifestacionog čina još i komentar poslije puštanja na slobodu inkriminisanog lica.
   Sve za par stotina eura. Može i nekakav paket aranžman da se smisli i tu zgotovi svašta što interesuje moderne nomade.
   Hapsač Dritanije velečasni.
3. Žena četnik uživo 100 €. Dodatak popunjavanje upitnika o jeziku kojim zbore, za đecu, razumije se, turista iz susjedne države i enklave i kratak seminar za pisanje prijave protiv nastavnica koje se usude da đacima govore o antifašizmu, što je nedopustivo i sramno u Gradu Heroju:

Tu ću se zaustaviti. Ne zbog toga što nemam materijala nego zbog činjenice da ne želim da moju ideju apostoli zgrabe halapljivo i bez trunke sopstvenog doprinosa i kreativnosti krenu u realizaciju projekta koji bi im omogućio višestruko punjenje dubokih džepova.

Ako bi za ovu ideju čula apostolka u nadanju iz Budve, novopečena svetosavka, zabrinuta premnogo za manipulaciju kojom su naša đeca izvrguta od strane četvoromandatne, njene koleginice po ideologiji i igrađanskom opredjeljenju, zgrabila bi je sa obje ruke, unaprijed podignute u parlamentu, i onda bi njen dodatak na razliku dodatka na primanja i ostalih osnovnih novčanih sredstava po pravilniku, bio mnogostruko veći. Jer budvanski Boženijus, dobro plaćeni kardiovaskularni protok kapilarnog sustava jednojajačne vlastoljubke, djeluje tako zabrinuto sa spremnom suzom u oku, da je pušti kad god to zatreba.

Da sve poškropim svetom vodicom i kažem na kraju: U ime oca i sina, koji to nije ocu! A duh sveti neka i dalje bude na čekanju!