Sadistička ”braća”

Velikosrpski nacionlizam uvijek je ugrožen, nosioci ove zločinačke idelogije uvijek su napadnuti, njima uvijek iznad glave visi paranoidna ideja o pokoravanju ”svete teritorije”, izdaji ”prađedovske vjere”, ugroženosti njihove ”svete crkve” koja je jedina iskra istinskog pravoslavlja na planeti, ali i šire…

Ovo šizofreno ubjeđenje pratilo je nosioce pogubne ideje ”velike Srbije”, čak i kad su popovi njihovog parmilitarističkog kulta ”krvi i tla” blagosiljali paravojne formacije, ratne zločince pred izvršenje genocida i slikali se sa mitraljezima pored tenkova pozivajući na mržnju, rat i ubijanje. Sada im se priviđaju snajperi i komite koje žele krv kao što su im se priviđale ustaše, mudžahedini i bande UČK-aovaca…

Apoteoza šizofrenog velikosrpskog agresivnog nacionalizma, koji iza fasade patetičnog mazohizma krije bolesni sadizam, mržnju i hegemonističke tendencije, oličen je u Aleksandru Vučiću – neurotičnom demagogu, diktatoru sa debelim vezama u kriminalnim strukturama, koji sa besprekornom efikasnošću uništava ono malo zdravog bića Srbije koje nije sažvakao velikosrpski mamon.

Vječito ugrožen u svojoj šizofreniji, uvijek na ivici plača, ovaj diplomirani ratnohuškač šešeljevsko-ljotićevske škole svetosavskog fašizma, oko sebe, kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori i Republici Srpskoj je okupio kliku intelektualno limitiranih poslušnika koji su svoj politički smisao našli u službovanju malevolentnom projektu ”srBskog sveta”.

Žrtva i kad orkestrira krvoproliće

Srpski diktator Aleksandar Vučić i njegov objavještajno-propagandi aparat, preko kvislinške vlade i militarističke ispostave u Crnoj Gori koja se vodi pod kodnim imenom SPC, orkestrirao je klasičnu vojnu akciju okupacije na nedužni crnogorski narod na Cetinju!

Vučić je i sam priznao da su agenti njegove Bezbjednosno informativne agencije (BIA) bili na terenu na Cetinju.

”BIA je celu noć obaveštavala rukovodstvo Srbije o događanjima u Crnoj Gori”, priznao je Vučić umješanost njegovih službi u desant na Cetinje. I pored toga, ovaj šizofreni diktator sa debelim vezama u kriminalnim krugovima, imao je obraza da na jednoj od njegovih propagandnih ispostava poruči da ”nemamo niti smo ikada imali aspiracije ni namere da nekog pokoravamo već želimo najbolje i najbliže odnose sa Crnom Gorom”.

Zatim je, po svemu sudeći uslijedio napad nacionalističke velikosrpske šizofrenije, koja nagoni Vučića, kao uostalom i sve svetosavske zločince, da nakon urađenog akta zla, od sebe prave žrtvu.

Tako je Vučić, skrećući temu sa desanta na Cetinje, kazao da ”ni (Milo) Đukanović, ni bilo ko drugi neće uspeti da pokori Srbiju i nećete je više pokoravati kao što ste činili prethodnih 30 godina”.

Patologija odlazećeg diktatora i njegovih aparatčika

Povodom ponašanja diktatora sa debelim vezama u kriminalnim strkuturama, koji po svaku cijenu želi uništenje Crne Gore, može se konstatovati da je Vučić jednostavno izgubio kontakt sa realnošću i svoje sadističke tendencije i patološku mržnju prema Crnogorcima pravda mazohističkim nastojanjima da sebe predstavi kao žrtvu.

Kako su kazali izvori iz diplomatskih krugova za portal Aktuelno, ovakvo zločinačko ponašanje predsjednika Srbije i njegovih aparatčika u regionu je odavno pročitano.

”Vučićev desant na Cetinje koji je obavljen preko Crkve Srbije i izdajničke vlade Crne Gore je jasan signal za ragion i Zapad da se uključe u ovu priču. Predsjednik Srbije nepogrješivo prati matricu svojih prethodnika koja je region košatala desetine hiljada života i stotina hiljada raseljenih. Ovoga puta takvo ponašanje se neće tolerisati, a nakon 5. septembra za očekivati je da je čitav zapadni svijet vidio pravo lice paravjerske organizacije koja djeluje u Crnoj Gori istom dinamikom kao u regionu 90-ih”, rekao je naš izvor iz diplomatskih krugova.

Kako je kazao naš sagovornik, ono što zabrinjava Zapad je revitalizacija velikodržavnog projekta koju umjesto Vučića u javnosti propagiraju njegovi poltroni i poslušnici. U prilog ovoj tvrdnji ide i izjava nedijagnostifikovanog psihotika na čelu srpskog MUP-a, Aleksandra Vulina koji je nakon okupacije Cetinja, kazao da ”su Srbi najugroženiji narod” i da je ”zadatak ove generacije političara je da stvori ‘srpski svet’ da bi zaštitio Srbe”.

Jasno je da je Vulin gotovo perfektna replika Vučića zadužena za iznošenje bljuvotina koje njegov šef ne smije javno da iskaže. Intelektualno hendikepirani Vulin je savršeno prihvatio nacionalističku velikosrpsku matricu – da se nakon agresije i izvršenog zločina pravda time da je on ugrožen  i da je žrtva. Ovakvo ponašanje se ne može okarakterisati nikako drugačije osim kao patologija.

Sadističko naslađivanje preko tabloidnog smeća

Koliko su srpski nacionalisti zaista žrtve, i kakav je njihov odnos prema Crnoj Gori i Crnogorcima najbolje govori ekstatično slavlje paramedijskih ispostava za propagandni rat, u čaršiji poznatih kao beogradski tabloidi.

Ove propagandne ispostave u službi srpskog diktatora Vučića dokazale su da je odnos ”braće” srpskih nacionalista prije svega sadistički.

Beogradski tabloidi nakon sukoba na Cetinju, desetina povrijeđenih, suzavca i gumenih metaka su u ekstazi slavili ”poraz Mila Đukanovića i njegovih piona”, izmišljali su ”snajpere za Porfirija” da bi opravdali sav taj suzavac, gumene metke i nasilje.

Bogohulno ustoličenje krvavog raspopa Jovana su okarakterisali kao ”pobedu crkve i naroda”. Ovakav sadizam ”braće” Srba i slavodobitno uživanje u govoru mržnje čini se nije ovoliko bio zastupljeno ni 90-ih kad je velikosrpski krvavi pohod bio u punom zamahu. A što se tiče ”pobede crkve i naroda”, sve su prilike da će posljedice te ”pobede” Crkva Srbije i sama unesrećena Srbija na čelu sa kriminalno-okupatorskom vlašću tek osjetiti.

B.Knežević