Potpis za unaprijed izgubljeni popis

Piše: Slavko Mandić

Do početka popisa ostalo je još samo nekoliko dana. Nema razloga da ga ne bude, poručio je Spajić, potpuno svjestan da je uspio opozicionim partijama i drugim činiocima u procesu prebrojavanja crnogorskih građana svih vjera i nacija, bačiti potrebnu prašinu u oči i učiniti ih slijepim za ovu važnu rabotu. Ono što je htio, posmatrano iz svih uglova višeslojnog uspješno sprovedenog eksperimenta, namijenjenog prvenstveno prilično nezainteresovanoj međunarodnoj javnosti, ali i ovoj domaćoj, Spajić je odradio po principu spojenih sudova. On iznad sa idejom koja, po zakonu fizike ide do onih niže rangiranih, i tu se zaustavlja ne ostavljajući drugačiju mogućnost od one da je prihvate kao svršen čin.

Milojko nije naivan igrač, kako ga uporno predstavljaju brojni kreatori političkog bestežinskog stanja, koji su zbog takvih i sličnih neutemeljenih stavova, danas opozicija sa mrvom integriteta. Možda Spajić nije sam smislio dokument koji će nazvati sporazumom, po kome se niko ni sa kim ne sporazumijeva. Jer, sve što u njemu piše ne znači ama baš ništa. Zato ga je i prihvatio. I to je razumljivo, ali sigurno nije da to što je on uradio niko iz plejade nižepotpisanih nije primijetio.

Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je premijer iskoristio nekakav mađioničarski trik kojim su se oduševili njegovi suprotstavljenici, ali ono što je učinio baš na to liči. Možda kreativni inžinjering prvog ministra među nejednakim u Vladi izgleda jednostavno kad se potpuno ogoli, ali u svojoj suštini ovaj potez ima težinu koja zahtijeva ozbiljnije tumače. Nije ni važno otkud njemu i ko mu je i kako pomogao da ga plasira, ali put kojim se vodio i čitanje protivnikovih „sposobnosti“ savladao je visokom ocjenom. Jer, on nije samo uspio da ih poređa u redu za potpis sporazuma o popisu, već da ih ubijedi da sebi predstave sebe  kao apsolutne pobjednike koji su ga doveli do zida kroz koji dalje nije mogao.  Zato je, makar su tako razumjeli oni,  premijer morao da prihvati ono što su mu servirali.

Ne čekajući da „razboritim“ iz onog drugog ešalona tice šapnu o čemu se ovđe radi, Spajić je prihvatio sve tražene uslove. I potpuno sam potpisao sporazum. Onda je taj dokument proslijedio ostalim akterima ničega. Oni ga bez razmišljanja prihvataju i svi od reda potpisuju. Neki od njih idu korak dalje u javnoj pohvali Spajićeve velikodušnosti i siline njegovog demokratskog kapaciteta. On je novi idol. On je kralj koji će preporoditi Crnu Goru, poruka je koja se krije iza pojedinačnih slučajeva nedovoljnog razumijevanja premijerove namjernosti. Pa i logično je da se tako nešto kaže za onoga ko je spreman da druge isturi ispred sebe u politički odsudnom momentu. U onom kad se na njega vrši svakovstan pritisak i kad Vučić ne preza da popis pretvori u Borbu za Nikšić.

Zapad je prezadovoljan. Milojko Spajić je pokazao zapadnim partnerima demokratski kapacitet i stavio tačku na svaki vid sumnje u regularnost popisa. Konačno neko razuman da se uhvati dizgina i uvede Crnu Goru u njihovu staju. Da konači među svoje i da se makne od one strahote koju predstavlja srpski vlastodržac i ruskokineski proizvod Vučić. Ako su i imali dilemu da li je ovaj onaj iz vremena vladavine Krivokapićeve apostolijade, nakon izjave da nam je drago što smo dio Alijanse, i da ćemo nastaviti da budemo kredibilan član NATO-a, više je sigurno nema. Ovaj nije onaj, zaključio je Stoltenberg porukom da Crna Gora ima bitnu ulogu na Zapadnom Balkanu. Još da mu neko u to povjeruje.

Vratimo se Milojku. Opozicija i ostali djelovi potpisivača sporatuma vratili su mu ovjeren „dokument“. Kao da ih vidim dok se smještajući pitaju: A što ćeš sad majčin sine? Sa čim ćeš pred Vučića?

I dok su suprostavljeni slavili, Spajić im mirno poruči da nema ni jednog jedinog razloga da se popis odgodi. Održaće se u predviđenom terminu. I to je to.
A sporazum, zapitaše se akteri?

To je ok, saopšti začuđenicima Singapurac. Potpisali smo svi. Znate i sami da u njemu nema datuma. U ostale članove sporazuma se zaklinjem. Nema toga ko me u suprotno može nagnat, saopšti im Spajke, jedva se suzdržavajući da ne pukne od smijeha.

Sad se i babo češka po glavi (babo su lideri potpisnici). Kako sad objasniti Stoltengerbu i raznim Amerima i EU Ursulama manipulaciju kojom se poslužio aktuelni? Svjesni su da bojkot sad nema onu težinu koju je imao i da su za to sami krivi. Valjda je prirodno bilo da se ništa ne potpisuje dok se sporazum u cjelosti ne prihvati. Sa prvim uslovom koji znači da se popis mora odgoditi do proljeća. Ali…

Narod zbunjen. Što sada činiti? A samo što im na vrata nijesu zazvonili. Puštiću ih, saopšti jedan. Onaj drugi kategoričan da neće ni po koju cijenu. Veli, znao sam da će se ovako završit. Topusoidi manekenskog profila nijesu ni znali što im je činjet. Srećom, mi znamo.

U bojkot, pa što bude. Neće nam Vučiću nosit lične podatke da ih prekraja i proizvodi nas u Srbe. To nijesmo i nećemo nikad biti. A ko voli, nek izvoli, završi patriota, dok se u pozadini čuje muzika crnogorskog krša i drače koja  nam obraz zapara kada nam ovako nešto učine naši izabranici. A narod ćuti kao da su Akademija nauka i umjetnosti Crne Gore. Što god to značilo. Ako danas išta znači?