Odoh ti (ne)voljena zemljo!

Piše: Slavko Mandić

Plači zamnom voljena zemljo
I nebo zamnom jeca,
Ne mogu ja sebe i apostole da vratim,
Vratiće nas moja đeca.

Malo izmijenjeni, modifikovani turbo miljenik kleronacionalapostolijata Baja Mali Knindža, prilagođen za tužni trenutak, oprostio se danas virtuelnom poetskolirskom dramatikom od epskog čudotvorca, kleromelemnog vrhovnog apostola koji ode u rubriku Roberta LeRoya Ripleya „Vjerovali ili ne“, kao  opis nesvakidašnjih fizionomija, događaja i pojava. Da je samo za ovoga i ovakvoga kakav je ovaj made in SPC osmislio slavnu rubriku, Ripli bi zadužio svijet. Jer, javnost mora da zna ko i što sve na planeti uspijeva. Bez obzira što je teško moguće da se sličan ovome može (po)roditi bilo đe drugo do na ovom prostoru. Jer takvi samo kod nas izniknu. I to na kile, kako bi narod opisno okarakterisao pojavni odblik slične kategorije u samo dvije riječi. To je zato što se zalivaju redovno i đubre po potrebi. Pa narastu raznorazni (ne)sojevi do neslućenih visina, kao što je i ovaj, nakalemljen na svašta.

Istina, nema baš ovakvih kao što je demidžana, ali ima zato nekakvih Mickeya i još sličnijih Jakova, desnokrilne Vesne, pa onoga Ratka što mu sin nije rod, do Aca poljoprivrednog, poznatijeg po tri grla za svakoga. Sve ludak do ludaka, u projektovanoizazovnom kreativnom smislu. Da se ne pomisli da nekakve veze ima sa medicinskom strukom i naukom. Naravno, ako se izuzme ona poslovno direktna veza sa sad već bivšom apostolkom od zdravlja, koja je vjerni prenosilac neizlječivosti pomenutih pojava kroz fenomenoški prikaz stvarnog stanja.

Komemorativna śednica, kako rekoh na početku ovog tužnog skupa, nastavila je dramatičnim dostojanstvom sa (ne)kontrolisanom kuknjavom koja je prilagodljiva samo za gromadne, podrazumijevano ako dolaze sˊ prave strane. A posebno ako su još i reproduktivni tamjanoidi. A ovaj dokazano to jeste.  

Jecaj je odlijegao političkim podzemljem dojučerašnje Vlade. Kukalo se i po crkvama i manastirima, onako popovski, uz prateće vokale zabrađenih crkovnih službenica. Odabrani narod polijegao je na pod. Njih je pažljivo birao svaki pojedinačni apostolat iz sopstvenih redova. Tamo ih se namnožilo, s neskrivenom namjerom da sprovedu crkveno načertanije, đe god mognu. Oponašajaći vrhovnog apostola, utrkivali su se u dokazivanju lojalnosti, jer popovi imaju više svega no živi narod, pa možda i odvoje koju crkavicu za preživljavanje sirotinji. Mada, znajući humanu ulogu popova u razvoju društvenoljudskih odnosa, to baš tako ne ide. Ali, eto im ga. Sami su birali stranu, pa sami izabrali onu osojnu. Sad neka zebu.

U opštoj tišini, čuju se samo uzdasi. Ne može riječ van od tuge pregoleme. Baja Mali Knindža, personifikacija glagoljive nacionalne melodije za spas duše bradate, svome uzoru poje u zaleđu oltara.

Zar je sad morao da ode, pita se popurani četnikoid? U naponu uspješnog rušilačkog pohoda na jednu cijelu državu. Za interes tuđina, što za nas baš i nije neka novost. Ovaj je to, sa svekolikom ekipom, činio svakodnevno. Bio mu je raznovrstan repertoar i nije trebalo još mnogo da sprovede naum onako kako su mu zapovijedili mentori. Zaustavljen je dok je bio u koraku. Na sreću, ipak na vrijeme.

Posebno glasna kuknjava odjeknula je kad je Baja Mali Knindža objasnio na pod posloženom puku, da se vraćaju na početne pozicije oni omraženi, za koje su ovi apostolski vjerovali da su oćerani za sva vremena. Viđećemo čija majka crnu vunu prede u nastavku ove priče, koji nećemo dugo čekati.

-Biće skoro propast svijeta, šapatom se otimala pjesma iz grla nahranjenih jednom kašičicom. Zaludu se odilo za Beograd, śetno će izvjesni Branko za promjene, kojemu će familija ponovo na njegovu poslaničku naramenicu. Do novih izbora. A onda će svako da plaća svoju kiriju za učinjeno. Kolone onih koji će morati da odu, onako nečasno kako su i došli, biće duže od svake litijaške. One od koje su čoplili silu, misleći da su se opskrbili zahvaljujući nečašću za sva vremena. I da će takvi opstati. Valjda vjerujući da su udarci na vlastitu državu, a nijesu se šteđeli, dovoljni za zadobijanje trajnu apanaže.

Zalud su i Noleta Australijanca dovodili i Carevića mu dali da se vakciniše za Krivokapićevu Vladu. Dritan je osvojio ovaj grend slem, prvi u svojoj kratkoj političkoj karijeri. Sve ostale, politikanskopopulističke je ubjedljivo izgubio. Očigledno je da nije trebao ni sebi da vjeruje, tim prije što su mu djela bila nedjela. Ipak mora da je neće čuo poučnu i mudru narodnu izreku Ne lipši magarče do zelene trave, pa se zamislio i stavio tačku i na sebe samoga.

Tu su i gospoda preletači. Oni su već od neđelje spremni kaˊ zapeta puška. Saopštavaju sve što znaju o ovima koji su freško oćerani, objašnjavajući kako je dobro što su se oni našli tu đe su, da pomognu da se vrate oni prije ovih potonjih. Bez njih, saopštavaju gospoda preletači, ne bi imali dolazeći valjane informacije. Tim činom zaslužili su da ostanu, vjeruju, jer se njihov značaj kroz godinu prethodnog djelovanja pokazala na (ne)djelu.  Zato su oni važni, a nema sumnje da će mnoge dolazeći zadržati. Cijenu će plaćati patriote, kao i do sada, zbog gole činjenice da su previše patriote. A to se ne prašta. Makar je to tako bilo u prošlom vremenu. Možda će svijest o tome da nam je država za dlaku izbjegla propast, nešto ipak promijeniti? Viđećemo, ali bez velikom optimizma čekamo vrijeme personalnih odluka.

Pored gospode preletača tu su i jednako sojski ćutolozi. Akademici na državnim jaslama će s pravom tražiti od ovih novih da im završe zgradu. Da usele konačno u kabinete i namjeste se u duboke fotelje iz kojih, kad upadneš, bez muke ne ispadaš. Za očekivati je da će vrhovnik Crnogorske akademije pośetiti novu vlast, ako već nije. U mokasinama bez čarapa, kako bi se pokazala prisnost.

Sad će nova vlast da profunkcioniše sa zakrpom stare. Dolazi kao spas u potonju URU, jer je bivša završavala užurbano rastakanje države, po utvrđenom modelu dobijenom od svojih vlasnika. Ko će za to kratko vrijeme trajanja śesti na čelo i hoće li biti u stanju da pokrene za samo godinu od rđe nagriženu lokomotivu, viđećemo uskoro. Posljedice Evropa sad već se ośećaju. Zato se mora raditi brzo, odgovorno i znanjem se suprostaviti nastupajućim udarima. A izazova će biti na pretek.

Kako god ovo u nastavku izgledalo kontradiktorno, biće koristi i od bivše vlasti. Izučavaće se ovaj fenomen, kako se nikad više ne bi dogodilo da u suverenoj državi, članici NATO alijanse, popovi budu politička snaga koja rukovodi i koja je bukvalno vlast. I to popovi tuđe države, koji u svojoj ne smiju ni pisnut. Koji su manji od makovog žita, podvirepaši kad im Aca drekne.

Biće zanimljivo kad profunkcioniše pravosudni sistem kako će se i u kojem roku procesuirati predmeti protiv zaslužnih. Hoće li tužilaštvo i dalje oslobađati razne Bratićke za sipanje mržnje u lice pripadnicima nacionalnih manjina? Kako će proć prebijanje Cetinjana 5. septembra prošle godine? Da li će se neko od organa śetiti kako je četvoromandatna razarala školstvo, nauku, kulturu i sport Crne Gore, ili koliko je života izgubljeno zbog neznavene ministarke zdravlja? Hoće li se osvrnut neko na propale firme, preduzeća i kompanije, namjerno, kako bi država počela da cvili i zaište očekivanu srbijansku pomoć, koja će je onda „bratski“ prigrliti za sva vremena? Kao što je to u krvi činjela i 1918. godine. I tako redom kroz brojne institucije čiji su čelnici vjerovali da su namješteni doživotno i da im narodno prirodno pripada.

Vrhovni je otišao. Više od njega zakukale su mu kćeri, štićene od zakona i finansijske oskudice. Ima narod, pa je i njima bilo mercedesa, audija, majbaha. Po potrebi na relacijama u najmanje dvije države, nerijetko i po svijetu. Skoro kao da su otvorena redovne linije. Odlučivale su o svemu, kad je politika u pitanju i stručna pomoć Vladi. Da se iskoriste kad umiju i kad otac nije baš za tu rabotu.

Jasno je da od oca više neće biti pomoći. Što je bilo, bilo je. Nije niko lud da vjeruje da će mu dvojac sa crkvenim kormilarom, navodni podržavaoci njegovog lika i (ne)djela  Milojko i Jakov dati u ruke pariju u osnivanju? Kako će tek tu da pršti. Kad počne da izlazi ko je što činio i za čiji lični interes. E, kukala im majka, od bruke će tamo đe im je i mjesto.

Biće svašta još na nimalo kreativnoj političkoj sceni Crne Gore. Moguće i propast svijeta. Počeo je za pojedine, svakako.