Odlazeće beštije

Piše: Slavko Mandić

U borbi za vlast, kod velikog broja političkih aktera, nema više ni trunke morala. Etiku je zamijenila laž, podmetanje, falsifikovanje, krađa, kleveta.

Je li našu današnju zbilju daleke 1977. godine predvidio legendarni Živko Nikolić u neprevaziđenim „Beštijama“? Vizionar je vidio ono što mi ostali nijesmo. Apokalipsa nadolazećeg vremena i neka druga  stvarnost  jedrila je iz tog njegovog doba i svom žestinom udarila u ovu našu svakodnevnu jadikovku. Bilo je to ovo što stvara haotično stanje, bez duha i bez trunke ljudskosti. Otuda beštije, zlo u vrtlogu nadnaravnih sila čije nam kreacije zamračuju um svakodnevno, čineći od nas privremeno policentrično trajanje u višestepenom ideološko- narkomanskom kovitlacu tragikomike ovog vremena duhovnog propadanja i potpunog poraza svijesti.

Jedne zimske kišne noći pritisnute jugom, na malo ostrvo stiže lijepa đevojka. Ona je samo izgovor za pometnju i zlo koje izbija u atmosferi usamljenosti i surovosti kada čovek zaboravlja na dostojanstvo i počinje da „beštija“, zapisano je ravno prije 46 godina.

I više od tog u naznakama, jer čovjek je sam i onda kada je okružen nemanima ljudskim. Samo što mu tada dodatno stradaju sva vrijednosna čula. Primat se daje poganštini svake vrste i to postaje dnevnost oivičena potrebom da bude žešća i jadnija istovremeno, u namjeri da se uništi sve ljudsko u ljudima. Gazi se dobro svakovrsno, koje postepeno nestaje u sramotnom piru pretpolitika, sjedinjenih sa popovskim klerošovinizmom. Na taj način se  sve to smiješano sasvim dobro pije i prepoznaje u naraciji fašističke osmišljenosti, poput one nedavno demonstrirane u Podgorici od strane nikšićkih navodnih navijača „Nož, žica, Podgorica“.

„U mom šeširu svega, ima, u mom šeširu sve se nađe“, pjevaće raspolućeni meštar izobličene, bestijalne naravi, koji slika zlo doba. A ono je putovalo kroz vrijeme. Stiglo nam je  onda kada smo mu stvorili optimalne uslove da osnažen krene u urušavanje društvene svijesti i potpunog propadanja države, kojoj se, pokazalo se, ipak nijesmo dovoljno davali.

U tom Živkovom šeširu ondašnje dobi, sa izuzetnim pretkazanjem vremena koje je uslijedilo, nalazi se smiješano zlo raznovrsne zloslutnosti, kreature društvene i političke svijesti, izopačene do te mjere, da neodoljivo pośećaju na „oslobodioce“ naših današnjih sudbina. Suljo, premijer u pirotehničkom mandatu je isto što i današnji duvanski kriptotelefonski meštar, egzekutor i hapsač svakovrsne ljudske različitosti. Onaj onda i ovaj sad ista su loza, samo što je onaj imao prst obraza, a ovaj ni kaplju.

U šeširu Živkovih beštija ređaju se likovi ove dobi. Velikan ih je jasno vidio. Jedno vrijeme, biološkim zakonitostima, moralo je da zamijeni neko drugo. A to drugo, mijenjalo je zlo vrijeme današnjice. Nepripremljeni da se odupremo pošastima i nadolezećem zlu, trgovali smo sa raznim nesojlucima, primitivnim nagonima, usvajajući poruke zlih, kao narativ koji će poslužiti da se upletemo u vražje kolo ljudske psiho tragike. Zato smo danas tu đe jesmo. Koprcamo se nesposobni da se iz tog trokutastog osjećaja nemoći isčupamo i kažemo zlu da će moći samo dotle, do tog kamena, do tog bedema. A zna se što ga čeka drzne li dalje.

U utrobi osakaćene političke zbilje oslobođenog populističkog pokreta i svake vrste oslobođene gluposti, koja se hrani građanskom naivom i neodlučnim, mlitavim intelektualnim korakom , namnožilo se korijenje jada, koje truje tu malu parcelu na kojoj još uvijek uspijeva crnogorski ponos, tradicija, kultura, istorija, čojstvo i junaštvo, ljudskost i čovjekoljublje. Ne prihranjuje se ni približno naša potreba da odgovorimo čerupanju i raskubanju države, uništavanju njenih dobara, stvaranju od naše Crne Gore sprženu i besudnu  zemlju.Malo je falilo da vlastodršci ovog vremena i krenu o otvorena hapšenja jedni druge. Svjesni valjda da se vlast ne smije puštit iz ruku, ne gleda se na cijenu. Čak ni po cijenu rizika da krv potekne, zlu ne trebalo. Jer, kad će se više pojedinci dokopati vlasti, ako je sad izgube? Nikad, jasno im je. Zato je njihova borba žestoka i naumi opaki. Njima ne znači zatvoriti dojučerašnjeg prijatelja, ili se javno ljubakati sa dojučerašnjim neprijateljem, kojega su kitili neviđenim mrzoslovljem tokom trajanja zajedničke vlasti.

Zna srednjotehnička Prletova desna ruka da će morati pod  RUKU PRAVDE za svako zlo pojedinačno koje je načinio Crnoj Gori. A njih je koliko i dana u godini. Zato je htio da uhapsi onog koji bi mu oteo primat.

Ovoga puta, preračunao se. Nije mogao da nađe nikoga ko bi to učinio. Jer taj neko je dobro znao  što ga čeka kad ova ujdurma prođe.

Učiniće ova kritoslagalica sa skaj aplikacija još prilično štete Crnoj Gori. U toj borbi da se ostane na tronu, ne biraju se sredstva. Jedan je, blizak ovome već jednom pokušavao da slomi državu. Nije mu uspjelo.

Neće ni ovom, više je nego sigurno!