Konkursni rad crnogorskih arhitekata Miodraga D. Bajkovića i Ivana S. Asanovića na lokaciji pokraj moćnoga orijentira u mentalnoj slici grada – Mosta ”Millennium” u Podgorici (I)

Piše: Miodrag D. BAJKOVIĆ, univ. dipl. inž. arh.

Poštovane i poštovani,

Na samom začetku želim apsolvirati, i na stranu staviti onu:

”Ko gubi – ima pravo da se ijedi.”

Moja malenkost ovoj narodnoj dodaje:

”Ima, ima, ali – neka se ijedi argumentovano, i neka to čini naglas.”

Slijedi samo jedan dio argumentacije.

____________________

Okončan je Konkurs o kojem sam na ovom portalu tekst objavio 04.12.2023.

Članovi Žirija, za ocjenu 48 konkursnih radova pristiglih (do 08.04.2024. tačno u podne) na:

Konkurs za idejno arhitektonsko rješenje Muzeja savremene umjetnosti, Prirodnjačkog muzeja i Parka kulture i umjetnosti sa pratećim sadržajima u funkciji kulture

nakon tri sjednice u punanom sastavu uživo (22.04., 23.04. i 24.04.), donijeli su odluku o nagrađenim i otkupljenim radovima (objavljeno 24.04.2024.).

Iako je Raspisom konkursa najavljeno da će biti dodijeljene tri nagrade – dodijeljena je samo prva nagrada, što baš i nije nimalo šarmantan domaćinov gest pred arhitektonskom (i ostalom) javnošću po svijetu, posebice kad se skupno ima u vidu da je glede:

• izuzetne zahtjevnosti Konkurskoga zadatka;
• međunarodnoga karaktera Konkursa;
• pozvanih pet učesnika – koji su dio same elite u svijetu savremene arhitekture;
• pozvanih pet (odazvalo ih se četvoro, što je i dalje nadpolovičan broj) članova Žirija – koji su dio same elite u svijetu savremene arhitekture,

u pitanju bio najznačajniji konkurs koji je na prostoru od Triglava do Đevđelije raspisan – ikad!

Na Konkurs su učestvovala tri autorska tima iz Crne Gore.

Prvo:

Za sva tri crnogorska konkursna rada karakteristično je da su autori imali istovjetan pristup pri osmišljavanju prostornog koncepta i formiranju urbanističke postavke građenih struktura u fizičkom prostoru na zadatoj lokaciji.

Naime, svi ovdašnji autori arhitektonsku kompoziciju grade/gradimo duž Ulice Vaka Đurovića, uz izuzetak u jednom dijelu rada kolege Asanovića i mojem – đe Prirodnjački muzej Crne Gore (i Botaničku baštu) smještamo na polovici lokacije prema zapadu, tj. u zoni duž korita rijeke Morače – jer se radi o neizgrađenom, prirodnom ambijentu.

Upravo zarad sadržaja Prirodnjačkoga muzeja, smatrali smo da je ovoj kući (i Botaničkoj bašti) mjesto u navedenoj zoni, s ciljem zaokruživanja pripadajuće joj ambijentalne cjeline, i međusobnoga stapanja.

Čuveni japanski i svjetski arhitekt Jun'ya Ishigami, kojega je Raspisivač (i to pod rednim brojem 1.) pozvao da učestvuje na Konkurs, takođe svoje prostorno-urbanističko rješenje ne formira koncentrišući kompoziciju na dijelu lokacije pri koritu rijeke.

Na ovom mjestu važno je naglasiti da se u Ishigami-jevom timu među saradnicima nalaze trojica crnogorskih arhitekata.

Takav pristup i stvoreni prostorno-urbanistički koncept tri crnogorska tima, i spomenutoga (uslovno rečeno) ”japansko-crnogorskoga” tima autora – nije nimalo slučajan.

Kao arhitekti koji živimo u Podgorici suštinski poznajemo:

• bilo grada;
• intenzitet pješačkih tokova;
• mentalni sklop našega čovjeka kojem sadržaj u prostoru morate neposredno servirati – da bi prema ponuđenom uopšte kročio nogom, i tijem izgrađeno zaživjelo, a ne – da je smisao kreativnosti i ona glavna tačka okupljanja, konkretno – Trg umjetnosti: ”tamo neđe” u odnosu na pješačke tokove duž ulica; i, još – pješaka do toga: ”tamo neđe” ne dovodi gradskotvorni ambijent, tj. ne vode urbani elementi, arhitektonske forme i sadržaji – što u biti znači: vizuelno se kao ”aktivira” korito, a pretežno opusti trg nad koritom, ili dijelom – u koritu;
• nepostojanje čvrstoga arhitektonskoga okvira u Ulici Vaka Đurovića, kao jako važne ulice koja tangira lokaciju – a u neposrednoj je blizini najužega, centralnoga dijela gradskoga tkiva; ulica nije urbana ulica ukoliko na svojem većem dijelu nema arhitektonski okvir;
• neohodnost očuvanja osobenosti moćnoga orijentira u mentalnoj slici grada koju tvori Most ”Millennium”, što bi bilo narušeno primicanjem većih građenih struktura mostu, koje bi konkurisale ovoj dominanti (kao što je to neodgovorno učinjeno sa one njegove druge, južne strane, tj. nizvodno);
• pozamašnost denivelacije od prośečne kote terena lokacije do prośečnoga (čak i do maksimalnoga) vodostaja rijeke – što, primjerice radi – baš i nije niđe podobno uspjelom stvorenom odnosu sjajne kuće Opere i baleta u Oslu sa okolnom vodenom površinom; prethodno navedoh i zarad toga što su autori kuće u Oslu (Snøhetta) bili pozvani da učestvuju na Konkurs (dostavili su svoj rad);
• sve normative za projektovanje konstrukcije u IX seizmičkoj zoni kojoj Podgorica pripada; ovaj ozbiljan i prijeko važan podatak u Konkursnom zadatku ni spomenut nije; događalo se da, nakon obavezujućega i sveobuhvatnoga prilagođavanja konstrukcije spomenutim nomativima – dođe do ogromnih, čak ključnih arhitektonskih-estetskih izmjena pobjedničkoga konkursnoga rada;
• realnost izgradnje … !!!
• etc.

____________________

Tekst će se nastaviti: u srijedu (II dio) i u petak (III dio).

____________________

Blagodareći privilegiji koju imam kao kolumnist/a portala Aktuelno – naš konkursni rad prilažem:

• posebice znavenoj stručnoj
• i – nadasve suptilnoj ”laičkoj”

javnosti na uvid – i predajem njezinom/vašem sudu i ocjeni.

Rabota je tršena – sudijina se pita – sudija je vazda u pravu.

Ipak, izvolite svrnuti vaše oko i pozornost na projekat koji nizdol slijedi.

Autori ovđe predočenoga konkursnoga rada:

Miodrag D. Bajković, univ. dipl. inž. arh.

Ivan S. Asanović, spec. sci. arh.

zahvaljujemo za saradnju, tj. konsultansku podršku poštovanoj gospodi i gospođama:

Ratimiru Racu Mugoši, dipl. ing. arh.

Prof. dr Vukiću Puleviću, dipl. biologu

Dr Snežani Vuksanović, dipl. biologu

Snežani Mišović, dipl. ing. šumarstva za pejzažnu arhitekturu

i preduzeću:

EKOPLANT – Podgorica

Zahvalnost za saradnju, tj. kolegijalnu pomoć iskazujemo dragim kolegama iz STUDIJA MORE DOO:

Bojanu Đonoviću, spec. sci. arh.

Đorđiju Drobnjaku, spec. sci. arh.