DISKRIMINACIJA U ARHITEKTURI – DISKRIMINATOR: DRŽAVA CRNA GORA

Poštovane gospođe i cijenjena gospodo – drage koleginice i kolege,

Glede na to da vam je poznato da je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Crne Gore, 10. novembra 2023. godine – raspisalo (međunarodni) KONKURS ZA IDEJNO ARHITEKTONSKO RJEŠENJE MUZEJA SAVREMENE UMJETNOSTI, PRIRODNJAČKOG MUZEJA I PARKA KULTURE I UMJETNOSTI SA PRATEĆIM SADRŽAJIMA U FUNKCIJI KULTURE (trebalo je da glasi: KONKURS ZA URBANISTIČKO-ARHITEKTONSKO RJEŠENJE … – moja primjedba), da je na ”sajt”-u SACG postavljena obavijest o njegovom raspisivanju – i da ste u saznanju da u tekstualnom dijelu konkursnoga materijala – tačka 2. Pravo učešća i registracija (2.1. Pravo učešća) piše:

odnosno (2.2. Registracija):

s veljijem razlogom od vas očekujem, ka’ i dostina naših koleginica i kolega sa kojima sam razgovara’ –  da:

odgovorno reagujete, zauzmete zvaničan stav u vezi sa navedenim – i da taj stav javno objavite!!!

Smatram da je to, spram crnogorskih arhitektica i arhitekata – bila (i ostala) vaša službena i etička obaveza, iliti – obavezni minimum kolegijalnosti.

Obrazloženje

Koliko je meni poznato – u nijednom zakonskom (niti podzakonskom aktu) države Crne Gore, raspisivač Konkursa nije imao niđe nimalo uporišta da tako nešto zahtijeva, tj. potencijalne učesnike uslovi, a samijem tijem – ni pravo da traženo stavi u tekst o raspisu Konkursa.

Ukoliko takva zakonska mogućnost postoji, odgovorni iz Ministarstva su se morali na taj dokumenat pozvati (njegov član citirati).

Dakle, u pitanju je protivuzakonit, neodgovoran, nekolegijalan i drzak čin raspisivača, tačnije rečeno – radi se o diskriminaciji ogromnoga dijela (crnogorskih) arhitektica i arhitekata!!!

Ne bih reka’ da na prostoru Crne Gore ima više od desetak pojedinaca i/ili timova koji imaju nagrade na međunarodnim konkursima.

Po drugoj strani, u potonjih 21 godinu, od kad je kod nas osnovana škola (fakultet) za arhitekturu – imamo na stotine mladih koleginica i kolega od kojih bi se neki drage volje odlučili da učestvuju na Konkursu.

Pitam vas:

Što bi to svima, a posebice mladima crnogorskim arhitekticama i arhitektima – značilo da budu učesnici ovako važnoga, na svjetskom nivou objelodanjenoga Konkursa?

Može (im) se dogoditi, da za dugo i dugo budućega vremena – ne bude ni jednoga jedinoga toliko zanimljivoga i inspirativnoga, i tako izazovnoga i zahtjevnoga konkursa na prostoru Crne Gore – i to na prekrasnoj lokaciji, pri mostu ”Millenium”, u centru Glavnoga grada?!

Ministarstva drugih država, koje misle na svoje postojbnike i štite svoje umjetnike – takvu im mogućnost (siguran sam) ne bi uskratila.

Otkrito rečeno, ostali ovijem činom uskraćeni potencijalni učesnici izvanka naše Domovine, tj. iz svijeta bijeloga – me ne zanimaju!

Bez imalo greote spram tijeh ostalijeh, i bez pardona – to se u tekstualnom dijelu Konkursa, na polzu (u korist) ovdašnjijeh koleginica i kolega – dalo vrlo jednostavno propisati, i jasno razlučiti.

Nije rđavo znati:

Kako je, uz međunarodni ”Urbanističko-arhitektonski konkurs za Trg Ivana Milutinovića u Titogradu”, iz 2001/2002 – ovo sada najznačajniji konkurs na prostoru Crne Gore u potonjih preko 40 godina (još od konkursa za ”Slovensku plažu”, iz 1980.) – smatram da se svim crnogorskim arhitekticama i arhitektima morala pružiti prilika da učestvuju.

I da, posebice mladi, koji su na začetku svojih radnih karijera – budu vazda ponosni što su bili njegovi učesnici, skupa s nekim velikanima savremene arhitekture.

Priča o racionalizaciji vremena i energije članova Žirija, i materijalnih sredstava, ukoliko bi pristiglo 15-ak domaćih radova više (ili još 40-ak inostranih – u slučaju da ni za one ostale nema ograničenja) – priča je za naivne i maloumne.

Vještom i iskusnom oku članova Žirija sasma je dovoljno 20-ak minuta prebiskavanja i analize da, liše provjere propisanih formalnih uslova – neki rad tankuljavoga kreativnoga nivoa odbače, što znači – da bi se za dodatno selektovanje ”izgubio” jedan dan stručnoga djelanja (ili još dva do tri dana u onom drugom slučaju).

Priznaćete, u sveukupnom trudu u vezi sa ovako i ovoliko bitnim Konkursom, to je vremenska sitnica – i rabote źerica.

Naglašavam:

Ako je uslovljeno, pak – bila samovolja onoga ko se, čoče, toga uslova ”inventivno” dośetio (sporad višega ”kvaliteta” pristiglih radova), ali i odgovornih koje je nagovorio da taj njegov hir prihvate: molim lijepo – nikakav problem.

Samo, u tom slučaju – neka to izvole javno istaći, tj. neka priznaju!

Mimogred:

Ministar toga istoga Ministarstva lijepo i ”pošteno” priznade: ”…, dok nijesam počeo da se interesujem za ovu temu, pojma nijesam imao što je Prostorni plan” (najvažniji planski dokumenat Crne Gore(!)).

Još kad bi od toga njegovoga priznanja ova država imala nečesove koristi …!

No, to je naša uboga zbilja, tj. zastiđe.

O koncu:

Ovaj dopis upućen vama u SACG, dana 4. decembra 2023. godine, u 7 ura izjutra – jedanak šiljem i:

• Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine;
• glavnom državnom arhitekti (u Ministarstvu);
• Inženjerskoj komori Crne Gore (Komori arhitekata);
• medijima

Ukoliko odlučite da mi glede ozgor iznešenoga, a suštinskoga – u pisanoj formi ovijem putom (e-mail-om) odgovorite, i da se saopštenjem, tj. zvaničnim stavom crnogorskoj javnosti obratite – uljudno vas molim da očekivano učinite najpoznije do 15. decembra tekuće godine.

Sve zarad toga da bi preostalo još 10 cijelih dana prije isteka roka za registraciju učesnika – što je potrebito!

Javnost i moja malenkost s nestrpljenjem ćemo popričekati vaš odgovor.

A, vaš odgovor, vaša odgovornost i zajednička upornost može sve preobrnuti.

Svakoje dobro vam želim!

S blagodarnošću,

Miodrag D. Bajković,

univ. dipl. inž. arh.