Odlazak za suzu radosnicu

Piše: Slavko Mandić

Śutra se završava januar. Još 4 dana do najavljenog pada Vlade i njenog odlaska u vražju mater. Dosta je bilo ponižavanja i pokušaja poništavanja Crne Gore. Države koje drže do sebe ovo što se dešavalo nama nazivaju terorizmom. Makar u pokušaju. Neki drugi takvo ponašanje kvalifikuju izdajom, a oni treći, najbrojniji, klasičnim vidom veleizdaje. Svega tu udrobljenog ima. Najmanje je ideologije, koliko se god upinjali čelnici aktuelne zbilje da prikažu kroz navodno vjerovanje u boga, pa preko njega u svevišnje popove.

To je paravan iza kojega se krije gomila ličnih interesa, raznoraznih i raznobojnih privilegija koje jedino vlast posloži na tacni da uzme svako od njenih koliko mu treba. A onda krene nezajažljivi krkanluk. Kao kad su prvi put naši hotelijeri osamdesetih godina uveli švedski sto. Morali su da se manu ćorava posla i da obrnu na klasiku jer su se punile borse i koferi kiflama, zdenka sirevima, kuvanim jajima, krtolom, salamama, krofnama, kaštradinama, kobasicama, jabukama, šljivama, pasuljem, čorbama. A onda pečenjara tijela po plažama duž primorja do kasne URE. Pa opet śutra po istom receptu. I tako dok traje aranžman.

Valjda se sve to ipak nekome smučilo. I ne zbog toga što se grabi bez mjere i ośećaja, već više, ili samo, zbog ośećaja da nemaju svi isti pristup koritu. To izaziva reakciju a ona akciju koja liči na ovo ćeranje Krivokapića i njegovih raznorodnih vrsta.

Zanimljivo je da više od godine, javnost nije imala bitnijih javnih zamjerki na aktuelne vlastodršce. Ćutalo se dobrim dijelom. Posebno su zanijemili navodni intelektualci po funkciji a ne po stručnosti i intelektualnoj mjeri. Za njima NVO sektor. Rame uz rame tu je i ombudsman, agencije i asocijacije, mediji.

Možda ih je zbunilo činedejstvovanje klerokrivodritanizacije opstruktivne opstrukcije društveno-političko-vjerske državne scene? Možda je tako, ali je sigurno da je dara prevršila mjeru i da se više nije moglo trpjeti. Postalo je jasno da ovako ne ide. Osvijestila se Crna Gora. Doprlo je i do Dritana. Možda je upravo to želio da objasni svome drugu Prletu u sred Beograda. Privatno, kako je kazao, jer je svakome jasno, pa i njemu, koji je zdušno podržavao litije, da bi koja lijepa Prletova riječ tamo đe treba učinjela efekat za njegovu stvar.

U tu srhu pohod na Beograd učinjeli su raznobojni iz vlasti kod istih ili malo različitijih političkih eks(terijera) da grabe što se ugrabiti može.

Tužno je bilo slušati i gledati tu ovdašnju inferiornu svijet zaogrnutu sopstvenim omalovažavanjem vlastitosti, iskomplensiranim minijaturama koje se nude otvoreno kao eksperiment na kojima je dozvoljena svaka vrsta iživljavanja. A sve sa ciljem da se podrže ili potpomognu još malo. Još koji dan, ako duže ne može. Oni su tu za svako ne daj bože. Na njih vučićoidi mogu računati, a oni su dokazali da će zarad njihove srbopotrebe i u eunuhe kako bi rabotu bolje i učinkovitije činjeli (namjerno kastrirani radi vršenja neke specifične dužnosti u društvu). Zbog toga nikoga ne čudi zaklinjanje pojedinih Prletu da se ne śekira jer, dok je njih, nema toga ko smije naštetiti srpskim popovima u njenim, od Crnogoraca otetim hramovima.

Dno koje se dotiče lažnom predajom svoje tradicije i istorije tuđinu srami ljudski ośećaj, koji bi i kod takvih, makar dijelom, morao da postoji. Ali, teško je to kod izroda očekivati. U stvari, nije ni moguće. To je isto kao kad vam suśed doma dođe i kaže da je jedno od đece njegovo. Ko zna, možda i jeste, prođe vam kroz glavu. Uostalom to je samo jedno dijete. Imate ih još bar dvoje. Od njih teško možete imati koristi a od komšije možete i te kako. Zato pristanete bezpogovorno da vam otac đetetu bude suśed iz prostog razloga što vam može pružit ono što vi sebi ne možete. A on vam da, do balčaka, kako to narod zbori, rugajući se ovakvim pojavama.

Spasilac od zla domaćega, koji je zlo uveo u sistem i učinio da Crnu Goru napadne erozija snažnija od najdramatičnijih tektonskih poremećaja, sad  bi da potpiše Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Valjda se dogovorio sa prijateljem Prletom oko toga da se to malo doćera sa Ustavom, da ne buče ovi Crnogorci, čiju je crkvu izopštio iz države. Po njemu je tehničko pitanje čak i činjenica da je tim papirom Srpska crkva iznad države Crne Gore. Svašta tamo piše, pa i to da možete da se sakrijete kod popova ma što učinjeli i nema te policije koja smije zavirit u otete crnogorske hramove. Ali „spasilac“ doba  zlog misli da je to tehničko pitanje i da oko toga toga ne treba zakerat.
Dok se priprema propast svijeta u Crnoj Gori, to jest pad Vlade koju partije žestoke desnice, na čelu sa Demokratama ne mogu da podnesu jer ih boli, dok se poslanik Radulović pita đe će s brojnom familijom, protesti po gradovima .da se ne dira vlast, traju. Učesnici srećni što su došli do kakve takve rabote. Po 20-30 eVra, kako kažu, a neko i sendvič ugrabi. Malo li je na ovu skupoću. Jadni oni pojma nemaju što treba izvikivat, pa se orilo prije neku veče „ne damo svetinje“. Naučili jednom pa misle da je za sva vremena. Džabe im zbore ne to. Treba „ne damo fotelje“. Ali, zalud. Naučeni jednom ne razumiju što se od njih sad traži. Zato ljubljenje haube na kojoj je zalijepljen blagopočivši vjerski i politički vođa Amfilohije Radović. Tu nema greške, svjesni su učesnici litija koji brane fotelje svojih lidera iz sve glasa.

U tu svrhu doputovao je i Nole nacionale. I tata mu. Uz Carevića oni nastupaju kao trojac na Krimovica Openu, novokomponovanom gren slem Donji Grbalj. Pa neka se nose u p.m. Australijanci i svi Nadali ovoga svijeta. Kukahu što nemaju tri prsta, kašičicu i krst za sva,  sva vremena.Dok četvoromandatna pakuje kofere za povraćaj na  rodnu grudu, ova od zdravlja je toliko melemna da je samom pojavom lijek bolesnima. Neće ona politiku u svoju butigu ali oće da saopšti da se ne smije dozvoliti prekrajanje izborne volje građana. A koje to volje doktorice, čije će se djelovanje po zdravlje građana Crne Gore jednoga dana kad prođe ovaj avetluk, dobrano preispitivati. Pa kome opanci a kome obojci.

Građani su, da naučite ako ne znate, izigrani 30. avgusta 2020. godine. Nijesu URINI glasači bili za sjedinjavanje sa četnicima. Znate vi to dobro, gospođo ministarko. Ajte, pakujte se. Odlazite da se spasit može ovo naroda što nam je preostalo.

Bogu velikome hvala što nam je podario izvozno-uvoznu potenciju, neviđenog međunaronog ljubavnika svih vjera i nacija sad već planetarno slavnog Milojka. Po sopstvenom kazivanju, a sav je od istine satkan, nema koju nije dovatio. To ga je kvalifikovalo da u narednoj vladi bude aklamacijom izabran za predvodioca novog ekspertskog Ministarstva za ljubav masa svih rasa.

Pa ti viđi Dritane. Od lidera do ovoga đe si sad. A bio si ponos i san svake. Skoro svake, da se ispravim nepotrebno.