Piše: Andrej Nikolaidis
“Zabranjuje se javno negiranje postojanja ili umanjenje genocida u Srebrenici”, piše.
Gdje piše? U Rezoluciji o zabrani negiranja genocida u Srebrenici koju je usvojio crnogorski parlament.
Šta to znači? Pa, kako bih vam rekao: znači da je u Crnoj Gori zabranjeno negirati genocid u Srebrenici.
A je li stvarno zabranjeno? Evo, vidjećemo… Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića, zabranu je prekršio u televizijskom programu. “Uostalom, mislim (da) Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim (da) nije bio genocid u Srebrenici”, rekao je i bacio rukavicu u lice onima koji su rezoluciju izglasali.
Voditeljka potom Kovačevića pita da li će zbog izrečenog završiti u zatvoru, našto ovaj demonstrira da je spreman nepokolebljivo braniti čast Mladića i svakog od srebreničkih koljača.
Kovačević, dakako, neće u zatvor. Ali čovjek koji negira genocid u Srebrenici ne može biti gradonačelnik u zemlji koja je negiranje tog genocida zabranila. Političke posljedice su neminovne – bilo za Kovačevića, bilo za one koji ga uzmu u zaštitu.
Kovačević je gradonačelnik Nikšića postao glasovima Demokrata, partije koja je podržala parlamentarnu rezoluciju o Srebrenici. Demokrate, naoko, nemaju kud, nego da ono za što su glasali sprovedu i Kovačeviću uskrate podršku. Tim prije što je zbog iste stvari smijenjen Vladimir Leposavić, bivši ministar pravde u Krivokapićevoj vladi.
Činjenica je da su za DPS-ova zemana stvari stajale ovako: veće su ti šanse bile da u Morači ugledaš čudovište iz Loh Nesa pa u Hercegovačkoj sretneš Jetija, nego da nabasaš na zakon koji se dosljedno sprovodi. Ali Demokrate su nova vlast, koja se kune u vladavinu prava. Predsjednik Demokrata ujedno je i glava parlamenta, a o njegovom uspješnom ( šta uspješnom: zadivljujućem; šta zadivljujućem: neviđenom) predsjedavanju crnogorskom kućom demokratije – kako smo saznali iz njegovih partijskih saopštenja – bruje ne samo najmoćnije vlade ovoga svijeta nego, kako saznajemo od naših izvora iz NASA-e, i susjedne nam galaksije. Kao prvi čovjek parlamenta, on je prvopozvani da zaštiti ugled doma koji vodi. A ugleda, pak, nema ako se odluke parlamenta ne sprovode. Ukoliko bi Demokrate u slučaju Kovačevića, ili bilo kog drugog građanina Crne Gore, odbile postupiti po vlastitoj parlamentarnoj rezoluciji, bio bi to snažan udarac crnogorskom parlamentu, a time i našoj krhkoj parlamentarnoj demokratiji.
Ukoliko bi Demokrate odbile glasati za smjenu Kovačevića, značilo bi to da Bečić predsjedava parlamentom čije odluke ne važe – a ne važe jer ih odbija sprovesti upravo Bečićeva partija.
Pred sličnom dilemom, koja to zapravo nije, nalazi se i URA. I ta je partija glasala i za Rezoluciju o Srebrenici i za Kovačevića koji je tu rezoluciju hotimično, dan po njenom usvajanju, izvrgao ruglu.
Ako sam dobro shvatio Demokrate i URA-u, u novoj Crnoj Gori niti jedan pojedinac nije iznad zakona i odluka parlamenta. Za te partije, ako nešto nisam pogrešno razumio, principi su iznad političke trgovine i kratkoročne političke koristi. Što će reći da je Marko Kovačević već sada bivši gradonačelnik Nikšića, koji o tome još nije obaviješten.
Uostalom…
U Srebrenici je bio genocid.
Kartagina, nažalost, na koncu jeste razorena.
Što je takođe bio ratni zločin.
maestralno šišanje