Milan Knežević odgovorio Željku Ivanoviću: “Zlo govedo, dovijeka june”

Na svu sreću oku pozornika nije promakla nesvakidašnja manijakalna kreatura locirana u položaju velike nužde kako očima jarca-veterana traži potencijalne livade zadovoljstva. Na njegovu žalost, umjesto na pašnjake fotosinteze, Željko Ivanović je sproveden u podrum gdje ga je do gole kože pretreslo obezbjeđenje, dok se on njunjavim glasom oškopljenog gusana pozivao na novinarsku legitimaciju iz Radoja Dakića.

Ali za razliku od Mirka i Slavka koji bi sigurno progutali pismo Vrhovne komande, Jarcotlačitelj iz Ruskih kula je ipak onako razgolićen uspio da na prijavnici ostavi pismo dobrih namjera za AV. U tom pismu osim hvalospjeva državničkoj i mudroj politici predsjednika Srbije, medijski evnuh i nosač peškira Duška Markovića, nudi na prodaju “Vijesti” za 10 miliona evra.

Iako on sam vrijedi koliko gajba paradajza u avgustovskom podnevu na Tuškom putu, ostala mu je umiruća nada da na ovoj adresi pokuša prodati sebe kao sto puta amortizovani transvestit iz ulice Crvenih fenjera. Ovaj probušeni kondom Soroševog novinarstva korišćen u režimskim orgijama Mila Đukanovića, sad je poželio da bude orden na grudima Duška Markovića. Još da je AV prihvatio da mu plati deset miliona za Parkinsonove Vijesti, sigurno bi bordelska pravila počinjala oralnim odama Ivanovićevog dubokog grla o ekonomskom rastu Srbije.

I kako to redovno biva, kad Jarcotlačitelj naidje na odbijanje, onda kreće reketiranje kroz izbljuvke njegovih pomijastih metafora i kalambura. Da mi u novčaniku nije ostalo samo 250 rubalja (oko 3 i po evra), sigurno bih ubacio koji žeton u balerinu Ivanović, kao što sam to činio 2016, da se zavrti još jednom kao Nataša Rostova kad je prvi put na balu srela kneza Bolkonskog. Ali avaj, što je manje “rublji” to je Željko sve grublji i grublji.

Zato je sad DF kriv što je svojim primjerom pokrenuo narod na ulice, i tako poremetio praznični spokoj Soroševog klovna u bečkom penthausu. DF je kriv i što je ostao dosljedan zakletvi sa Trojičidanskog sabora o odbrani naših svetinja. DF je kriv što je uhapšen naš kompletan poslanički klub bez skidanja imuniteta. DF je kriv što ne vjeruje crnogorskim sudovima koji traže izvod iz matične knjige za svetog Savu. Kriv je i AV ne zato što je želio da dođe u Crnu Goru, već zbog toga što nije kupio Vijesti, i sad novinari bježe iz Daily pressa u većoj panici nego putnici Titanika.

Ako bi birali, a već smo odabrali, da budemo u društvu Matije Bećkovića i Emira Kusturice ili Željka Ivanovića, Azema Vlasija, Milana Kučana i ostalih sorošida iz ANB- a 88, odgovor bi bio jednostavan: biramo Njegoša a ne Soroša.

Uostalom jednom sam 2012. godine bio u društvu vlasnika crnogorskih opozicionih medija kad su nas ubjeđivali da je Miodrag Lekić kao čaj od nane, i da je nama potreban gladijator poput Miška Perovića. I ko zna koliko bi potrajalo ovo ubjeđivanje da nas ispred objekta u kom smo bili nisu okružili fotoreporteri Pobjede. Nikad neću zaboraviti taj stampedo istraumiranih “opozicionih” medijskih vojvoda i serdara. Jedan se skrio u toaletu, drugi je htio da skače sa trećeg sprata u šiblje sa zapadne strane, treći je tražio da ga sakrijemo u zamrzivač, a Jarcotlačitelja smo tajnim prolazima u korpi prljavih stolnjaka i donjeg veša spustili do garaže, i onako dugačko istraumiranog ubacili u gepek kao pecivo.

Kasnije mi je vozač koji je transferisao Ivanovića do stana ispričao da se od straha mogućeg škljocanja fotoreportera Pobjede toliko uneredio da je morao voziti auto na dubinsko čišćenje. “Strah životu kalja obraz često” rekao bi genocidni Njegoš. Mada Đenka iz “Maratonaca” kaže: “Da je sramota biti go, ljudi bi se rađali obučeni a ne goli.”

Vođen tom maksimom, lovac na zmajeve i tenderski evnuh Duška Markovića promovišući progresivne zapadne ideje, razgolićen na Adi Bojani, u društvu nepoznatog muškarca, dok se nestajući zraci sunca spuštaju na njihove mišićave prepone, doživio je apokaliptičnu kolonoskopiju, posle koje imam puno razumijevanje za njegovo beskonačno traženje samog sebe. Nažalost, nismo svi isti. Novinari koje je Jarcotlačitelj zbog finansijskih problema otpustio iz Alchajmerovih Vijesti, nisu imali razumijevanja, i inspirirani ovom romansom na Adi, sastavili su mu pjesmicu:

“Posred Ade
Bez pomade
U komade
Željko pade
Vagon kliznu
Žekson briznu:
Tres, tres,
Daily press
Pomagaj mi
De-pe – es”

Ostalo je istorija u fiokama tužilaštva. Još kad mu Tajnovidac izvadi krštenicu iz Ostroga, i pokrene postupak zbog toga što više voli Vesnu (nije Zmijanac) od njega, a teret dokazivanja bude na Jarcotlačitelju, lično ću zamoliti Delije 1989 da razviju transparent ispred crnogorske ambasade: “Zlo govedo dovijek june.”