KULMINACIJA DJELOVANJA RASOVSKE ŠKOLE DIPLOMATIJE: Međunarodna bruka i toljaga sa dva kraja

Odlazeća teokratska vlast na čelu sa vjerskim esktremistom Zdravkom Krivokapićem je odlučila da diletantizam, nesposobnost i kapricioznost koju svakodnevno ispoljava unutar države, iskaže i na diplomatskom planu i na taj način za kraj mandata, obruka državu i u međunarodnim krugovima.

Po svemu sudeći, skandal koji su izrežirali premijer i ministar, po mišljenju mnogih, najgore izvršne vlasti u istoriji, samo je kulminacija politike haosa i ”šlag na torti” destruktivnog djelovanja kapricioznih diletanta koje su nesrećne istorijske okolnosti dovele na odgovorne državne pozicije.

Podsjetimo, da bi sabotirao posjetu ministra vanjskih poslova Đorđa Radulovića Sjevernoj Makedoniji, gdje je u srijedu trebalo da se sastane sa najvišim zvaničnicima, iz Vlade su ministra nakon što je stigao u Skoplje obavijestili da mu otkazuju posjetu.

Jasno je da se u ovom slučaju radi o osveti kapricioznog premijera Zdravka Krivokapića koji je sa  ministrom odavno u lošim odnosima. Netrpeljivost između ministra i premijera je kulminirala u posljednje vrijeme nakon najave formiranja manjinske vlade, a Krivokapić je u sinoćnjem intervjuu priznao da mu je ”Radulović najlošiji izbor”.

Ovaj neviđeni skandal predstavlja nezapamćenu bruku za Crnu Goru i mogao je da bude izrežiran samo od strane vječito nakresanog kapricioznog idiota koji je zalutao na funkciju premijera. Ali ništa manja odgovornost nije ni na odlazećem ministru koji je u svom mandatu pokazao zavidan nivo diplomatske nepismenosti, političkog diletantizma i nesposobnosti.

Naknadna pamet ne abolira malog Đokicu

Međutim, za diplomatski skandal ovakvih razmjera nemoguće je okriviti samo trenutnu, odlazeću vlast, jer da bi brljotina sličnih razmjera uopšte mogla da se desi potreban je višegodšnji kontinuitet urušavanja crnogorske diplomatije.

Ministarstvo na čijem je čelu Radulović jadikuje nakon diplomatskog skandala i govori kako je ”poljuljan međunarodni ugled Crne Gore”, i kako ”sujete i konflikt nikako nije trebalo da prelaze naše granice”.

Ipak ministar koji je zbog svoje diplomatske (ne)sposobnosti dobio nadimak ”mali Đokica”, podjednako je odgovoran za ovu međunarodnu bruku Crne Gore kao i njegov vječito pijani šef, koji se ponaša kao uvrijeđena tinejdžerka i sa mjesta premijera liječi svoje bolesne frustracije.

Treba podsjetiti da je Radulović kada ga je Krivokapić postavio za ministra govorio da je ”ponosan što je dio prve demokratske Vlade”. To što je Đokica sa zakašnjenjem shvatio da je ta ”prva demokratska vlada” ustvari politička bruka diletantizma, revanšizma, kaprica i vjerskog ekstremizma, ne abolira ga od odgovornosti.

Takođe, to ne abolira od odgovornsti ni političko-diplomatske krugove bivše vlasti koji su omogućili da se diletanti kao Radulović, čija je jedina preporuka konvertitstvo i poslušnost, uopšte nađu na ovako odgovornim pozicijama.

Rasovski kadar

Portal Aktuelno je još u januaru prošle godine upozoravao da je Radulović kao jedan od najneiskusnijih i najgorih kadrova, takozvanih svetosavskih spavača bivše vlasti, postavljen da bude marioneta u misiji uništenja crnogorske diplomatije, koji će potpisivati odluke, proglase i saopštenja bez postavljanja pitanja. Naše prognoze, kao i nebrojeno puta proteklih godina, su se nažalost ostvarile, a crnogorska diplomatija je dotakla dno i proživljava teške dane nakon najnovije bruke.

Po svemu sudeći ovo je samo kulminacija politike bivšeg ministra Milana Roćena, koji je poznat po tome što je godinama dovodio nesposobni konvertitski kadar koji je ”gajio” u raznim ministarstvima, a posebno Ministarstvu vanjskih poslova, odnosno crnogorskoj diplomatiji.

Radulović važi upravo za jednog od najlojalnijih kadrova bivšeg ministra Roćena i izdanak takozvane ”rasovske” političko-diplomatske škole.

Da Radulović nije izuzetak već pravilo u MVP, i da je pitanje bilo ne da li će se ovakav blam za Crnu Goru desiti, već kada će se desiti, govore i ostala kadrovska rješenja odlazeće vlasti. Na primjer, među diletantskim kadrom ”vječitog funkcionera” Roćena, koji je došao na odgovornu državnu funkciju nakon smjene vlasti, izdvaja se pregovaračica sa EU Zorka Kordić, za vrijeme čijeg mandata su pregovori Crne Gore i EU potpuno obustavljeni!

To se može posmatrati kao svojevrstan skandal, jer su iz pregovaračkih timova u klasičnim revanšističkim čistkama uklonjeni svi kadrovi koji su nešto valjali i  po dubini postavljeni podobni konvertiti o čemu možete čitati na OVOM LINKU.

Toljaga ima dva kraja

Poniženje koje je doživio Radulović, kao i okolnost da je poslužio kao slijepi instrument u istorijskom brukanju države, i ne treba da čudi, jer je odlazeći ministar na početku svog mandata i sam bio sklon demonstriranju sile i iživljavanju nad mnogo iskusnijim, i u diplomatskim krugovima, uvaženim kolegama.

Radulović je na početku mandata služio kao, narodski rečeno, toljaga u rukama nalogodavaca nove vlasti, čiji je jedini zadatak bio da eliminišu sve ”nepodobne” kadrove, trajno onesposobe crnogorsku diplomatiju i ostave je na milost i nemilost velikosrpskim diplomatskim lešinarima.

Neiskusni ministar čim je nezasluženo zasjeo u fotelju kojoj ni izdaleka nije bio dorastao (što je sad očigledno), pozvao je sve šefove diplomatsko-konzularnih predstavništava Crne Gore, njih 38, na konsultacije u Podgoricu.

Mali Đokica crnogorske diplomatije proslavio se opozivom  ambasadora Miodraga Vlahovića (ambasador pri Svetoj stolici), Vere Kuliš (Njemačka), Sanje Vlahović (Italija), Dušanke Jeknić (Ujedinjeni Arapski Emirati), Darka Pajovića (Kina), Tarzana Miloševića (Srbija) i Obrada Miša Stanišića (Bosna i Hercegovina).

S obzirom da je poslužio kao toljaga za obračun sa kadrovima bivše vlasti koji su trebali da budu elminisani jer su se po svemu sudeći izdvajali kao previše ”crnogorski nastrojeni”, onda nije ni čudo što je toljaga počela da puca i po njegovim leđima.

U svakom slučaju, Radulović će ostati upamćen kao izdanak ”rasovske” škole konvertit-diplomatije koji je omogućio pijanoj avetinji u ulozi premijera da Crnoj Gori priredi jednu od najvećih blamaža u njenoj diplomatskoj istoriji.

Balša Knežević