Piše: Dragan Hajduković
Kada bi bila vođena vizijom, znanjem, mudrošću i patriotizmom, sa ovakvom teritorijom i brojem stanovnika, naša Crna Gora može po kvalitetu života građana biti najbolja država Evrope. Čak i drugo mjesto u Evropi je neuspjeh i nesposobnost.
Od referenduma do danas je bilo dovoljno vremena da Crna Gora već sada bude nadomak prvog mjesta, među 10 odsto najboljih država svijeta i po kvalitetu života i po međunarodnom ugledu.
Jedino bi genijalan neprijatelj (dakle: ne običan, nego genijalan neprijatelj) mogao da Crnoj Gori smisli i učini toliko zla koliko su joj od Referenduma do danas učinili profesionalni političari. Slikovito govoreći, Bog je Crnu Goru velikodušno nagradio prirodom, a surovo, veoma surovo kaznio političarima, kako vlasti tako i opozicije, kako ranije tako i sada.
Učinjen je strašan zločin prema šarmu, ljepoti i ekonomskoj vrijednosti crnogorske teritorije. Dovedeni smo na prag dužničkog ropstva. Obrazovanje i zdravstvo su svedeni na najniži nivo. Žrtve smo etničkog punjenja; naravno uvijek treba biti human, ali je nerazumno što je Crna Gora postala svjetski rekorder po broju prihvaćenih izbjeglica u odnosu na broj stanovnika, uz istovremeno masovno iseljavanje naših građana. Nesposobnost (a vjerovatno i saučesništvo vlasti) je stvorilo stravično jake kriminalne organizacije…
I još mnogo toga. Za sve učinjeno neću koristiti riječi „veleizdaja Crne Gore“ samo zato što je veleizdaja preblaga riječ; dovoljno jaka riječ još uvijek ne postoji u ljudskom rječniku.
Najkraće, umjesto da bude jedna od najboljih i najpoštovanijih država svijeta, Crna Gora je dovedena na samrtničku postelju i prag nestajanja.
Crnoj Gori je potreban predsjednik koji duboko u sebi nosi ljubav prema Crnoj Gori i kome su Crna Gora i njeni građani uvijek na prvom mjestu. Crnoj Gori treba predsjednik kojim ne gospodare ni političke partije ni religijski centri moći. Crnoj Gori treba predsjednik koji, pored ličnog znanja i vizije, umije da probudi, organizuje i za opšte dobro koristi cjelokupno znanje i stvaralačku sposobnost svih crnogorskih građana. Crnoj Gori treba predsjednik koji može da u svijetu stvori prijatelje i pridobije podršku najumnijih i najhumanijih djelova čovječanstva.
Naravno, takvog predsjedničkog kandidata neće biti na ovim izborima. Jedan dio političkih partija je opozicija postojanju države Crne Gore i Crnogoraca, a takozvane suverenističke partije gledaju jedino svoje interese, do te mjere da se može reći da ih predvode džepni i verbalni „Crnogorci“; Crnogorci kojima je Crna Gora u srcu su u vrhu tih partija, izgleda, bespomoćna i umiruća manjina (ili bez hrabrosti da dignu glas).
Uvijek smo na izborima birali manje zlo, a na ovim izborima je još gore; biramo manju katastrofu. Na građanima je da razmisle da li je zbilja manja katastrofa ako vas iz aviona izbace bez padobrana sa visine od 5 kilometara, umjesto sa visine od 10 kilometara. Mislim – nema razlike.
Moja poruka liderima takozvanih suverenističkih partija je sljedeća – pošto ste nesposobni da nađete odličnog ili bar dobrog kandidata, kao minimum vas molim da ne imenujete kandidate koji su od referenduma do danas, ukupno 12 ili više godina bili na jednoj ili više od sljedećih funkcija: poslanik, predsjednik Crne Gore, premijer ili ministar. Ne znam za druge građane, ali ja za dokazane štetočine neću glasati.
Naravno, znam da pišem uzalud, ali intelektualci nemaju pravo da ćute u vremenu propadanja njihove države.
(Autor je poznati crnogorski naučnik i nekadašnji kandidat za predsjednika Crne Gore)
Svaka cast Profesore!