Jeste li znali?

Piše: Sanja Orlandić

Jeste li znali da je Bil Klinton pretvorio NATO savez i Evropsku uniju u novu Moniku Levinski?

Jeste li znali da su samo robovima na ličnoj karti ispisana imena i prezimena velikim slovima, a slobodnim građanima su samo početna velika?

Jeste li znali da je u gradu Sirbinu, koji su Grci prekrstili u Ksantos, nađen uklesan na velikom kamenu srbski zakonik iz osmog vijeka prije Hrista, na srbskom jeziku i na srbici?

Jeste li znali da je za vrijeme Drugoga svjetskoga rata stradalo Srba koliko i Jevreja?

Jeste li znali da su preci muslimana zapravo Srbi?

Može vam se učiniti da nešto danas prećerujem ili da sam zalutala prostranstvima interneta, ali nijesam. Sve ovo i još mnogo toga možete saznati iz javno podijeljenog sadržaja na Fejsbuk profilu eksperta iz komisije koja treba da vrši reakreditaciju Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, a koju je imenovao direktor Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja Goran Danilović.

Nakon ovih, priznaćete, dramatičnih saznanja ponukalo me je da pogledam koji su kriterijumi za izbor eksperata koji treba da rade tako odgovoran posao. Prvi kriterijum naveden na sajtu Agencije za predstavnika privrede glasi: „posjedovanje naučnog i/ili akademskog zvanja“. S obzirom na to da je imenovani predstavnik privrede magistar zaštite životne sredine, lako je zaključiti da ne ispunjava ni prvi kriterijum, a vjerovatno ni većinu onih koja u popisu slijede. Na veliku žalost direktora Danilovića, za izbor eksperata nije naveden kriterijum po kojem bi bilo dovoljno vjerovanje u treće oko.

No čak i da toga kriterijuma nema ili čak i da ga naš ekspert iz privrede ispunjava, da je nešto trulo u registru eksperata Agencije za kontrolu i obezbjeđenje visokoga obrazovanja kazuje sljedeće: kad se kandidat prijavljuje za registar eksperata, od njega se zahtijeva da odabere oblast ekspertize za koju se prijavljuje. Jako je – najblaže rečeno – čudno da se dipl. ing, zaštite životne sredine, pored barem sedam ponuđenih prirodnih i tehnoloških oblasti, prijavio baš za humanistiku i umjetnost i da je njegova ekspertiza munjevitom brzinom prepoznata, te je angažovan u Komisiju za reakreditaciju FCJK.

U odgovoru Agencije na prvo saopštenje Fakulteta povodom formiranja Komisije navodi se da se „kompletan postupak sprovodi prema već unaprijed utvrđenoj proceduri, poštujući Evropske standarde i smjernice, što je i obaveza u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju“. Kako vidimo samo iz ovoga jednog primjera ni prvi elementarni kriterijum nije zadovoljen, a zbilja se nadamo da u državi koja tobož raketnim pogonom hrli ka Evropskoj uniji ima nekoga na odgovornim funkcijama ko će reagovati na postupke političkog namještenika koji očigledno ne poštuje propise ni ustanove kojom rukovodi, a o evropskim da i ne govorimo.

Istraživači, ako su valjani, moraju da provjeravaju sve i preispituju postojeće jer bez provjeravanja i preispitivanja svaki je naučni posao jalov. Da se direktor Danilović bavio takvim poslom, zasigurno bi to znao i ne bi se čudio zašto ljudi s obrazovne i naučno-istraživačke ustanove provjeravaju i to ko će da ocjenjuje njihovu brižljivo pripremljenu i na vrijeme predatu dokumentaciju. Sve da pomenuti direktor 2014. godine nije izjavio da je osnivanje Fakulteta za crnogorski jezik i književnost „brodolom pameti i cijele zajednice“ i da je u političkoj podjeli funkcija nekoga drugog zapalo da rukovodi Agencijom, koja po zakonu treba da je nezavisna od političkih uticaja, ljudi s Fakulteta bi provjerili kome je taj posao povjeren. Uostalom, samo zahvaljujući preispitivanju i provjeravanju naslijeđenih tradicionalističkih stavova montenegristika danas zauzima značajno mjesto u slavistici. Klimanje glavom profesorima, direktorima, dekanima, rektorima i inima nikad nije bio naš manir i na to smo posebno ponosni.

Jasno nam je da preispitivanje nije poželjno u jednoumnim sistemima, i da se čak može završiti i na sudu, ali u želji da Crna Gora zaista postane ravnopravna članica evropske porodice, nemamo namjeru da ćutimo na drastična kršenja i domaćih propisa i evropskih standarda i smjernica, a kakve su namjere vlastodržaca koji se zaklinju u vladavinu prava i evropski put Crne Gore, jasno će se očitovati i u koracima preduzetim povodom ovoga slučaja simptomatične zloupotrebe državne funkcije.