JANJIĆ ZA AKTUELNO: U ozbiljnoj zemlji Krivokapić bi davno pao, pitanje je koliko Vlada može da traje, a da ne napravi veliku štetu

Vlada Crne Gore je nestabilna i to svi znamo, a sada je samo pitanje koliko može da traje da ne napravi mnogo veliku štetu. Razumijem premijera Zdravka Krivokapića i probleme koje ima sa koalicionim partnerima. Ali u ozbiljnoj zemlji on bi davno pao, rekao je u intervjuu za portal Aktuelno srpski analitičar Dušan Janjić.

Janjić smatra da Temeljni ugovor  sa SPC svima odgovara, i URI i Demokratama, a pogotovo Krivokapiću.

“To što se ne zna, možda i bolje. Možda ima nešto pametno unutra”, kaže on.

Aktuelno: U poslednje vrijeme učestali su napadi na relaciji Beograd – Podgorica. Dok crnogorski predsjednik govori o velikosrpskom nacionalizmu i onome šta se nudi građanima kao alternativa evropskom putu Crne Gore, predsjednik Srbije ga optužuje za crnogorski nacionalizam, kao i ”užasno tešku poziciju srpskog naroda” u Crnoj Gori. Šta je epilog ovakvih poruka?

Janjić: Nedavni intervju predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, ako ga uporedimo sa mnogim intervjuima koji su bili u međuvremenu, a pogotovo poslije parlamentarnih izbora, zaista odaje utisak jednog strateškog, osmišljenog nastupa iza kojeg  stoje neki vrlo konkretni potezi, kao i da Đukanović bira partnere. Tako je to doživljeno u Beogradu. Nije to bio običan intervju.

Kada je u pitanju reakcija predsjednika Srbije, ona je bila u okviru zaleđenih odnosa dvije države, a pogotovo odnosa Đukanovića i Vučića. Nije sporno da su se oni početkom Vučićeve vlasti, od 2012/2013. godine pa negdje do 2015, relativno često sastajali javno ili na druge načine, da je bilo posjeta i komunikacije. Đukanović je odigrao vrlo važnu ulogu 2015. ili 2016. godine u povezivanju Vučića sa Bajdenom, govorim o Minhenskom security forumu. Tu su napravljeni nekakvi dogovori, nakon čega je  uslijedila i posjeta Bajdena Srbiji. Dakle, tu postoji nešto što se zove zajednički rad.

Aktuelno: Kako je, po Vama, Vučić shvatio Đukanovićeve poruke?

Janjić: Vučić je ozbiljno shvatio poruke. Odgovorio je koliko je mogao u jednoj vrlo neprijatnoj situaciji u kojoj se nalazi.  Prvo, nije moguće da je neko sa takvom kontrolom medija i  političke scene kao što je Vučić, kaže da nije bio uključen u litije i slične stvari, da nije mogao da utiče… Naravno, on to ne izgovara, jer je to nemoguće, zato pokušava da napravi neku distancu. Beograd je promijenio priču koje se sad drži Vučić, o ugroženosti Srba u Crnoj Gori, i da je tu zapravo glavni problem. Jasno je da se polako povlači iz one agresivne priče. Osim toga, predsjednik Srbije je svjestan da Bajden neće dugo oklijevati u američkoj podršci Crnoj Gori. I ta će podrška doći i to za Srbiju u neprijatnom vremenu, kada se budu zahuktali razgovori o Kosovu.

Aktuelno: Na osnovu poruka koje dolaze iz Srbije, stiče se utisak da nijesu baš oduševljeni premijerom Krivokapićem. Kako to komentarišete?

Janjić: Problem sa Krivokapićem nije samo što on nema ama baš nikakvo iskustvo. U politici jedino iskustvo na koje se on poziva je organizovani izlazak na litije, što mu je u ovom slučaju minus. Ipak se Krivokapić vidi kao proizvod i volje Amfilohija Radovića, a ne kao samostalna politička figura. Mi znamo, što je dobro znao Vučić, da je Amfilohije imao mnogo složeniji plan. On je bio  spreman da potpiše Temeljni ugovor sa SPC i da se izađe iz krize sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti. Bio je vrlo jasno za odlaganje litija kada je postigao ciljeve – da su i mitropolija i SPC postale važan faktor. On je bio svjestan i pametan čovjek, znao je da budućnost ne mogu donijeti oni koji 20 godina viču “Milo lopove”. Krivokapić  je u svom neiskustvu, reagujući kao čovjek, zaustavio to skandiranje, ali time je pogodio one krugove u Srbiji koji su zagrijani baš za tu priču korupcija, kriminal, sve nam dolazi od Mila iz Crne Gore… Bože moj ništa nije u Srbiji. To je sve palo sa kruške.

Aktuelno: To znači da Krivokapić nije favorit Srbije u budućim odnosima. Na koga susjedna država polaže nade?

Janjić: Ukratko rečeno, favorit SNS-a i te desne javnosti koja je sada dominantna u Srbiji jeste Andrija Mandić i Demokratski front, ali to ne znači da prema njima postoji iskrenost i povjerenje. Obrni, okreni, odnosi su hladni, pokidani.

Aktuelno: Kako vidite danas situaciju u Crnoj Gori, pogotovo u svijetlu najavljenog potpisivanja sporazuma između SPC i Vlade Crne Gore?

Janjić: Mislim da Temeljni ugovor svima odgovara, i URI i Demokratama, a pogotovo Krivokapiću. Demokratskom frontu, čak i da ne odgovara ne može ništa da kaže protiv SPC jer svi znamo da su litije donijele mobilizaciju, proširile klub pristalica, otuda i Krivokapić. To što se ne zna, možda i bolje. Možda ima nešto pametno unutra. Dobro je da se sazna kada uđe u proceduru, a to znači kad se formira neka radna grupa, kada Vlada da ugovor na uvid javnosti. Vjerujem, ipak, da će se znati sve na vrijeme.

Taj Temeljni ugovor ne može da se puno razlikuje od ugovora sa Katoličkom crkvom. Možda će imati neka specifičnija pitanja, ali u suštini neka pitanja ne može da riješi. Temeljnim ugovorom samo se preciziraju neki detalji koji možda smetaju zakonu ili nijesu fiksirani. Znao je to i Amfilohije i zato je spremao Temeljni ugovor kao izlaznu strategiju. Ali tada možda nije ni pomišljao da će njegov Krivokapić voditi Vladu, nego je računao na Markovića. Dok je živ čovjek ima pravo na greške. Ako je to bila greška.

Aktuelno: Može li Temeljni ugovor biti izvor nove krize u Crnoj Gori, kao i u odnosima Podgorice i Beograda?

Janjić: Mislim da to ne može da izazove velike sukobe, osim što pokazuje da postoji temeljna razlika između DF-a i ostalih članica koalicija na vlasti, pa ako hoćete i samog Krivokapića. Ona puca po svakom šavu.

Aktuelno: Na šta konkretno mislite?

Janjić: Između ostalog, na reviziju istorije i priču o Srebrenici. To ima potpuno drugi cilj, da se povede kampanja među srpskim stanovništvom u CG kako bi se u novom popisu pokazao skok Srba. To je ta srbizacija, ali ona nije zvanična politika Srbije. Strateški cilj sadašnje politike Beograda, zakucao je još Boris  Tadić i to piše u Strategiji za djelovanje Srbije u regionu. Jedino se u Crnoj Gori zahtijeva povratak na staro komunističko zakonodavstvo, ali ne Crne Gore nego Jugoslavije i ulozi Srba kao konstitutivnog naroda koji bi onda dijelili vlast sa Crnogorcima. To je potpuno suprotno i zakonodavstvu koje vlada u Srbiji i u Crnoj Gori i standardima koji vladaju od 2000. godine i koje je Srbija morala da ispuni da bi bila priznata kao demokratska država i članica OEBS-a i Savjeta Evrope. Dakle, to je pokušaj da se obezbijedi i legalizuje uticaj Srba da ne mora da se pribjegava litijama i sličnim akcijama. Kako će to biti vidjećemo.

Aktuelno: Rekli ste da je nova Vlada slaba. Koliko može trajati?

Janjić: Vlada je nestabilna i to svi znamo. Njeno konstituisanje i ovoliko trajanje ne bi bilo da nije bilo susreta Đukanovića sa državnim vrhom Njemačke. Nikome nije odgovaralo da se ta struktura ne napravi ili da propadne. Vidjeli smo da je Beograd ohrabrio Mandića da proguta neprijatne stvari, a nije vjerovatno ni Moskva pritiskala. Svi su imali nekakav interes da se to napravi, da krene neki proces promjena.  Koliko može da traje – jako malo. Sezona će biti teška, nema se para, što će biti novi dokaz gubitka autoriteta vlasti. Može da se prebacuje na koronu, ali to nije ubjedljivo.

Iz tog razloga, teško da ova Vlada može da izdrži do predsjedničkih izbora. Sada će morati da se naprave neki ozbiljni kompromisi iz straha od novih izbora koji bi mogli stvar da vrate na stanje prije litija i parlamentarnih izbora. Razumijem Krivokapića i problem koje ima sa koalicionim partnerima. Ali u ozbiljnoj zemlji on bi davno pao.

Aktuelno: Zašto?

Janjić: Ima puno pitanja na koje Krivokapić treba da odgovori. Prije svega, zašto mu je ćerka štićena osoba, koja je to procjena njene ugroženosti. Da li je njen muž ministar, takođe bi bila tema u ozbiljnoj državi. I to ministar bez iskustva, znanja… Ima puno pitanja, ali oni su rezultat činjenice da su litije izbacile jedan dio ljudi koji nisu ni sanjali da će biti vlast, niti je Amfilohije baš to želio.

Sve u svemu, to je slaba Vlada i sada je samo pitanje koliko može da traje da ne napravi mnogo veliku štetu. Bez spoljnih para i pomoći, Crna Gora ne može da se oporavi. Na Kineze neka ne računaju, tamo duguju. Ostaje im NATO.

Aktuelno: Danijel Server izjavio je da je Crna Gora na udaru i da joj je potrebna pomoć SAD. Kako to komentarišete?

Janjić: Prema prvim glasovima iz Vašingtona, nezvaničnim kao što je Server najavio, očekuje se takva odluka. Problem je kako sada pomoći Crnoj Gori kao članici NATO-a i smjestiti je u kontekstu obnove odnosa Amerika, NATO, Evropa  prema Rusima. Kako to sada iskombinovati. Finansijska injekcija može za Crnu Goru biti kao neka vrsta Maršalovog plana.

Crna Gora ima dobru infrastrukturu za turizam, ona je zlatni rudnik kada uzmete more, planine, jezera i proizvodnju zdrave hrane. Crna Gora je apsolutno u strateškoj prednosti u odnosu na Albaniju i Hrvatsku. Može ponuditi visok stepen, od četiri zvjezdice na gore, ali mora da napravi tržišnu odluku – da obori cijene, a na tranzitu je. Mislim da to neće biti problem.

Aktuelno: Djelujete kao optimista…

Janjić: Vjerujem da za to ima razloga i da će se rješenje nalaziti preko para. Amerika ima ogromne budžete za promociju neotkrivenih turističkih destinacija. Oni mogu tu da ubace milijardu, dvije dolara, preko kvalifikovanih domaćih i privatnih njihovih kompanija uz garancije državne blagajne Amerike.  To je jedna procedura, za koju prvo treba politička odluka, o kojoj se očigledno debatuje i vjerujem da će doći. Neće niko dozvoliti da se Crna Gora ne daj bože podijeli, uđe u neke sukobe, kao neke druge države. Mislim da će sve ići lagano i mirno bez vezivanja za velike geostrateške sukobe kao što je Ukrajina, Bosna, Kosovo…

Aktuelno: Region je uznemirila priča o “non paperu” i promjeni granica. Ima li razloga za zabrinutost?

Janjić: Non paper po definiciji ne postoji. Janša i slovenačka birokratija nijesu nepismeni. Nije to ništa novo, jedino što je novo i to ne treba zanemarivati jeste pokušaj da se ta ideja u toku hrvatskog  predsjedavanja nekako legalizuje. To je postignuto. O temi granica se može razgovarati, ali tek onda kada sve zemlje bivše Jugoslavije budu u NATO i kada ne bude prijetila opasnost od nekontrolisanih sukoba.

Ana Šofranac