Blokovska podjela na “zapad i istok” nije bila intenzivnija od kraja Hladnog rata. Dok se na Zapadu zbijaju redovi oko jedinstvenog odgovora na agresiju Rusije, Srbija nastavlja da sjedi na dvije stolice. Mada vlasti u Beogradu poručuju da potpuno podražavaju integritet Ukrajine, za osudu agresije na ukrajinske teritorije ”mi smo mali”, piše Danas.rs.
Tokom jučerašnjeg dana odlazeći ukrajinski ambasador u Srbiji Oleksandr Aleksandrovič tražio da Srbija jasno osudi agresiju Rusije, na šta mu je predsjednik Srbije iz Monaka, gdje je u zvaničnoj posjeti, odgovorio da će prihvatiti njegove “molbe” nakon što on pozove svog predsjednika Zelenskog da osudi agresiju nad Srbijom, koju su sproveli SAD, Velika Britanije, Njemačka i druge zapadne zemlje, piše European Western Balkans.
Vučić je poručio da je Srbija mala zemlja i da ne želi sebi da ukine mogućnost da prekine prijateljstvo sa nekima. Na kraju dana, prema Vučićevim riječima, Srbija ne odlučuje o Ukrajini.
“Ne odlučujemo mi o sudbini Ukrajine. Ali, ako je tako, pozivam ga da pozove svog predsjednika Zelenskog i zamoli ga da osudi stravičnu i tragičnu agresiju koju su nad Srbijom sprovele SAD, Velika Britanija i druge zemlje”, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Zaboravljeno je izgleda da su na samom početku bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije, 25. marta 1999. godine predsjednik Ukrajine Leonid Kučma, premijer Valerij Pustoviotenko, kao i predsjednik ukrajinskog parlamenta – Vrhovne rade Oleksandar Tkačenko, osudili bombardovanje i intervenciju NATO-a.
Iako je Ukrajina, prva sovjetska republika koja je još 1994. godine sa NATO-om potpisala Partnerstvo za mir, u isto vrijeme ona je prva zemlja koja je pokušala da posreduje u jugoslovenskoj krizi, i to mnogo prije rusko-finskog dvojca Viktora Černomerdina i Martija Ahtisarija.
O njihovim razgovorima sa tadašnjim predsjednikom Slobodanom Miloševićem malo se zna. Ostalo je zabilježeno pisanje Rojtersa da je sastanak trajao 90 minuta, i da „Milošević nije imao sluha za predloge ukrajinske strane“.
Ukrajinska Vlada je tokom bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije slala humanitarnu pomoć narodu Jugoslavije, kao i kosovskim izbjeglicama koje su se sa prostora Kosova sklonile u današnju Sjevernu Makedoniju. Takođe, ostalo je zabilježeno, da je nekoliko aviona JAT-a bilo smješteno na ukrajinskim aerodromima, da bi se izbjeglo uništavanja imovine jugoslovenske nacionalne avio kompanije. Ukrajinsko ministarstvo spoljnih poslova je tada za Radio Slobodna Evropa potvrdilo tu informaciju uz napomenu da je Ukrajina pristala na dogovor u okviru svojih mirovnih inicijativa.
Na ulicama Kijeva i drugih velikih gradova u Ukrajini održavane su demonstracije protiv NATO-a. I ukrajinski komunisti, ali i militantna desnica, jednoglasni su tada osudi djelovanja NATO-a prema Jugoslaviji. Najveći protest organizovan je ispred ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Kijevu, gdje je hiljade, ljudi noseći ikone, palilo svijeće. Demonstranti su od Vlade tražili izmjenu zakona kojem se za krivično djelo smatra učešće Ukrajinskih državljana kao dobrovoljaca u ratovima van teritorije zemlje.
Tadašnji predsednik Ukrajine Leonid Kučma je još u aprilu 1999. godine pozvao međunarodnu zajednicu da na Kosovo pošalje mirovne snage Ujedinjenih nacija. Njegov predlog bio je da se one sastoje od trupa iz zemalja koje nisu učestvovale u NATO bombardovanju. Takođe, Kučma je tada rekao da mirovne snage UN-a moraju da steknu povjerenje Srba – što znači da je učešće ruskih trupa od suštinskog značaja, da bi misija takvih mirovnih snaga uspjela.
Za Ukrajinu, Kosovo je Srbija i posle 2008. godine
Ukrajina je jedna od zemalja koja nije priznala nezavisnost Kosova. Da će ostati tako, ukrajinske vlasti rekle su i nakon 2008. godine, posle vanredne sjednice Skupštine Kosova 17. februara, kada je usvojena Deklaracija o nezavisnosti Kosova, koju je obrazložio tadašnji premiejr Kosova Hašim Tači.
Tadašnji Ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko izjavio je već 19. februara 2008. godine, samo dva dana nakon proglašenja nezavisnosti Kosova, da stav Ukrajine o situaciji da prije svega slijedi nacionalne interese te zemlje i međunarodno pravo. Istakao je da pozicija Ukrajine proizilazi iz mišljenja da odluka o priznavanju ili nepriznavanju Kosova zahtijeva tajming za većinu zemalja svijeta.
„Polazimo od nade da resursi traženja rešenja kroz pregovore još nijesu iscrpljeni“, kazao je Juščenko.
Ukrajinska premijerka Julija Timošenko tada je izjavila da Ukrajina leži u susjedstvu nekoliko zemalja koje se suočavaju s teritorijalnim problemima i „zato prije nego što donese bilo kakvu odluku, Ukrajina želi da zna da li je Kosovo već́ norma, uobičajena praksa ili jedinstven događaj na koji svijet treba da reaguje”. Timošenkova je napomenula da Ukrajina održava multilateralne diplomatske konsultacije, da se utvrdi kako se doživljava nezavisnost Kosova, što će joj omogućiti da odredi svoj stav po tom pitanju.
Tačku na stav Ukrajine o nezavisnosti Kosova stavio je ministar spoljnih poslova Volodimir Ohrizko, 4. decembra 2008. godine, govoreći na sastanku OEBS-a, kada je rekao da „Ukrajina nikada neće napraviti kompromis po pitanju teritorijalnog integriteta bilo koje države“.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je juče u Monaku da će osuditi priznavanje nezavisnosti separatističkih regiona na istoku Ukrajine kada predsjednik te zemlje Volodimir Zelenski na televiziji osudi NATO agresiju na Srbiju 1999. godine.