Elite na vlasti u Crnoj Gori godinama unazad nijesu sposobne kreirati ozbiljnu populacionu politiku. Svi dosadašnji pokušaji nijesu bili vrijedni posebne pažnje i više su predstavljali izolovane aktivnosti nego dobro kreiranu politiku države. Ovakvo ponašanje vlasti za dugoročnu posljedicu ima gubitak najznačajnijeg resursa jedne države – stanovništva.
Ovo je ključni zaključak publikacije “Zašto Crnoj Gori nije stalo do sopstvenog stavnovništva” koju su u okviru zajedničkog projekta pripremili Društvo statističara i demografa Crne Gore (DSD) i Centar za demokratsku tranziciju (CDT).
Nakon godina panedemija i u 2022. godini nastavljeni su izrazito negativni demografski trendovi:
Depopulacija Crne Gore se nastavlja i u 2022. godini – ukupan broj stanovnika se smanjio za 1.998 lica, ili za približno isti procenat kao i u periodu pandemije, ali ne zbog povećanog mortaliteta, već zbog većeg odliva našeg stanovništva.
Ukupni mortalitet se nakon završetka pandemije vratio na očekivani nivo, međutim u 2022. godini došlo je do povećanja stope mortaliteta djece do godine starosti što je ozbiljan signal zdravstvenog i socio-ekonomskog stanja države. Dodatno, značajno je povećan i broj samoubistava, po kojima je Crna Gora na 14. mjestu u svijetu.
Migracioni saldo je dostigao svoj negativni maksimum u 2022. godini, što znači da je Crna Gora i dalje mjesto iz kojeg se više odlazi, nego dolazi.
Crna Gora je na pragu duboke demografske starosti, udio populacije do 14 godina (17,9%) skoro da je izjednačen sa populacijom 65+ (16,5%).
“Ovi ali i mnogi drugi zaključci koje CDT i DSD predstavljaju u novoj publikaciji jasno nam govore da nam treba odgovorna i vizionarska vlast koja se neće rukovoditi kratkoročnim ciljevima i zataškavanjem ovog ozbiljnog problema”, navodi se u saopštenju.
Kako su istakli, vjerujemo da su naši nalazi dovoljan razlog da briga o populacionim kretanjima Crne Gore nađe svoje mjesto u javnim politikama i da se ovim pitanjima ozbiljno mora baviti svaka odgovorna buduća Vlada.
“Potrebno je napustiti ustaljenje obrasce “vođenja” populacione politike kroz finansijske podsticaje u izbornim godinama, već je neophodno kreirati dugoročnu i pažljivo pripremljenu podršku za cjelovit razvoj pojedinca od njegovog rođenja do kraja života”, navode iz CDT-a.
Populaciona politika ne smije biti izolovana kroz set finansijskih podsticaja, već ona mora biti duboko integrisana kroz politiku obrazovanja, mladih i sporta, politiku socijalnog staranja i zdravstvenu, spoljnu, fiskalnu politiku, politiku kulture i medija, prostornu politiku i sve one politike koje svojim djelovanjem neposredno vrše uticaj na razvoj pojedinca odnosno našeg društva.
“Nama je potrebna Strategija inkluzivne populacione politike i precizno definisanje i koordinacija svih politika koje je čine. Nama je potrebna osviješćena Vlada koja ove teme neće koristiti za politički marketing”, dodaju iz CDT-a.
Kompletnu publikaciju možete pročitati ovdje.