Izvjestilac za Srbiju u Evropskom parlamentu i šef delegacije EP za Crnu Goru Vladimir Bilčiki kaže za DW da bi idealno bilo da imamo bar jednu zemlju iz regiona spremnu za ulazak u EU do 2024. Kada je riječ o odnosima Beograda i Podgorice tu mora da postoji puno poštovanje nezavisnosti političkih institucija sa obje strane, navodi on.
“Nadam se da će politička promjena u Crnoj Gori uroditi stabilnom vladom i parlamentom, koja će pratiti proevropski put zemlje iz prethodnih godina. Crna Gora ima 100 odsto usklađenost sa spoljnom i bezbjednosnom politikom EU i važan je partner u NATO”, naveo je on.
DW: Vaš prvi izvještaj o Srbiji biće predstavljen početkom decembra na Spoljnopolitičkom odboru, a u martu 2021. bi trebalo da bude izglasan u formi Rezolucije Evropskog parlamenta (EP). Šta bi izdvojili kao osnovnu poruku tog izvještaja?
Vladimir Bilčik: Moja prva poruka je da je to što Srbija ima novu Vladu i Parlament – dobra vijest. To će biti ključne institucije koje će određivati napredak Srbije ka EU i dobro je to što je premijerka Brnabić najavila da će Evropa i reforme ostati prioritet zemlje. Takva opredijeljenost, praćena konkretnim potezima, trebalo bi da se odrazi na napredak u pristupnim pregovorima i otvaranjem novih poglavlja na šta vrlo jasno pozivam u svom izvještaju.
Sa druge strane, politička situacija u Srbiji bi mogla i trebalo bi da se popravi. Imamo preporuke izborne posmatračke Misije OEBS i otvorena pitanja iz prvog dijela Međustranačkog dijaloga. Spremni smo da se angažujemo sa srpskim Parlamentom, a EP je spreman da nastavi posredovanje u cilju poboljšanja uslova za političko takmičenje pred predstojeće izbore najavljene za 2022.
U svom izvještaju posebnu pažnju sam stavio na pitanje pomirenja i rješavanja istorijskog nasljeđa. Rezultati dijaloga Beograda i Prištine, kome posreduje EU, zajedno sa napretkom u reformama u oblasti vladavine prava, odrediće brzinu napretka Srbije u pristupnim pregovorima.
Vladavina prava je svakako sintagma koju građani Srbije i regiona najčešće mogu čuti iz Brisela. Da li je Srbija dovoljno uradila u ovoj fundamentalnoj oblasti da bi mogla da računa na napredak u daljim pristupnim pregovorima?
Ako nema opipljivog napretka teško je govoriti o otvaranju novih poglavlja. O tome sam govorio ranije ove godine kada su me pitali zašto Srbija do sada u 2020. nije otvorila nova poglavlja. Imamo tešku godinu za nama u kontekstu pandemije i izbora održanih u Srbiji. To je svakako uticalo na angažovanje oko sprovođenja reformi u zemlji.
Kada pozivam na otvaranje novih poglavlja mislim na opredijeljenost novih vlasti koju bi trebalo da shvatimo ozbiljno. Čim vidimo konkretne korake u zakonodavstvu i njegovoj primjeni moramo da ih ispratimo daljim pregovorima o pristupanju. Mislim da je potrebno da EU pokaže dobru volju za nastavak tog procesa jer i u EU i u regionu imamo velika očekivanja nakon usvajanja strateških odluka o proširenju. Ovu godinu moramo da završimo pozitivnim porukama kada su u pitanju proširenje, Zapadni Balkan i Srbija.
Ako otvorimo najmanje jedno ili više poglavalja to će dati važan signal i podršku vlastima u Beogradu u ostvarivanju strateškog cilja.
Uvijek moramo na umu da imamo široku sliku strateškog cilja, a to je evropska perspektiva. Znamo da je pristupanje dugačak proces, ali ako ne nastavimo da se krećemo bićemo u situaciji da EU i evropska budućnost postanu dio taktičke kratkoročne političke igre političara u regionu. Reforme u oblasti vladavine prava su teške, sa tim imamo problem i unutar EU, zato moramo biti izbalansirani u našim kritikama i konstruktivnom dijalogu kada su u pitanju rješenja za tako teške probleme na Zapadnom Balkanu.
Da li možete da nam objasnite kako će se nova metodologija procesa pristupanja inkorporirati i koji će efekat imati na već daleko odmakle pregovaračke procese Srbije i Crne Gore?
O tome mora da se povede ozbiljna i temeljna diskusija između zemalja članica, Evropske komisije i zemalja kandidata. Tu ima mnogo pitanja, ali ja očekujem da bi to trebalo da dovede do napretka u otvaranju novih poglavlja sa Srbijom i postepenom zatvaranju poglavlja sa Crnom Gorom.
U osnovi smatram da pregovore o pristupanju moramo da učinimo više političkim, više uključujući u proces zemlje članice. Potrebno je više dinamike u procesu – progresivne, ali po potrebi i regresivne, da dođe do objedinjavanja oblasti i poglavlja i bržeg napretka u onim oblastima gdje je to moguće.
Ne možemo narednih 15 godina provesti u pregovorima sa zemljama Zapadnog Balkana. Potreban nam je smisleni napredak u ovoj dekadi i idealno bi bilo da imamo bar jednu zemlju iz regiona spremnu za ulazak u EU do 2024. To znači i više rada i odgovornosti za zemlje kandidate.
Da li bi za novi dinamizam i brži napredak u politici proširenja trebalo možda izmijeniti i neke unutrašnje procedure u EU? Trenutno imamo primjer ponovne blokade evropskog puta Sjeverne Makedonije od strane Bugarske, dok je 26 zemlja za otvaranje pristupnih pregovora.
U intenzivnim smo razgovorima sa partnerima u Sofiji i nadam se da će nam njemačko predsedavanje pomoći da riješimo ovo pitanje i u decembru otvorimo pristupne pregovore sa Skopljem. Mislim da smo blizu dogovora. Ne mislim da je potrebno da mijenjamo osnovna unutrašnja pravila EU zbog toga. EU ima institucionalni kapacitet da se bavi proširenjem na Zapadni Balkan. Ali isto tako mislim da je potrebno da Srbija i druge zemlje regiona učestvuju u predstojećoj Konferenciji o budućnosti Evrope koja će se baviti prioritetima i institucionalnim promjenama.
Kako ocjenjujete posljednje promene do kojih je došlo na izborima kako parlamentarnim u Crnoj Gori tako i lokalnim u BiH? Da li možemo da govorimo o nekom talasu promjena na Zapadnom Balkanu? Kako bi to moglo da utiče na međusobne odnose u regionu konkretno kada je riječ o tenzijama koje smo vidjeli tokom godine između Beograda i Podgorice?
Ono što smo imali priliku da vidimo jeste demokratıja i to je divno. Političari su tu da služe narodu i ako narod odluči da želi promjenu mora da ima i šansu da izabere koga hoće da ga vodi. Tako je u cijeloj Evropi. Demokratija je uvijek izazovna za političke sisteme, ali nam omogućuje da imamo moć za promjenu.
Činjenica da je narod u BiH izabrao nekoga novog je osvježavajuća i može nam pomoći da se pokrenemo ka pomirenju u trenutku obilježavanja 25 godišnjice Dejtonskog sporazuma i ka smislenoj evropskoj perspektivi BiH. Nadam se da će ovi izbori biti dobar podstrek za još veću pažnju na važna pitanja sa kojima se BiH suočava.
Kada je riječ o odnosima Beograda i Podgorice tu mora da postoji puno poštovanje nezavisnosti političkih institucija sa obje strane. Nadam se da će politička promjena u Crnoj Gori uroditi stabilnom vladom i parlamentom, koja će pratiti proevropski put zemlje iz prethodnih godina. Crna Gora ima 100 odsto usklađenost sa spoljnom i bezbjednosnom politikom EU i važan je partner u NATO.
U svakom slučaju Zapadni Balkan nije jedinstven u Evropi kada je riječ o bilateralnim problemima, uz svo poštovanje i razumijevanje trauma iz devedesetih. I zemlje Centralne Evrope su imale svoje probleme, ali su ih riješile jer nam je evropska perspektiva bila strateški cilj iznad svega drugoga.
Kako tu evropsku perspektivu napraviti realnijom za građane Zapadnog Balkana koji o tome slušaju godinama, ako ne i decenijama, a i dalje su daleko od života u EU?
Moramo da se više angažujemo u regionu i više komuniciramo o tome šta je EU. Mi smo najveći ekonomski i finansijski donator u regionu iako mnogi ljudi pogrešno misle da su to Kina i Rusija. Dalje, potrebno nam je više pozitivnog i konstruktivnog angažmana na proširenju i onda kada se radi o teškim pitanjima. Moramo da radimo i na povjerenju. Razumijem frustraciju ljudi u regionu, ali ne vidim bolju, smisleniju, održiviju i perspektivniju alternativu od evropske perspektive za Srbiju, CG, i region u cjelini. EU ne smije da bude dio političke igre na Balkanu već cilj Balkana.