Vrijeđanje i nepoštovanje države i njenih simbola ne može se braniti ”slobodom izražavanja”

Piše: Tijana Lopičić

Kako je ministar pravde Andrej Milović uputio apel sudovima  “da svako vrijeđanje i nepoštovanje države Crne Gore … sankcionišu na najstroži mogući način i sa što više zatvorskih kazni”, praveći zaista značajan iskorak u rješavanju enormnog problema koji je eskalirao od avgusta 2020. godina, oglasila se Akcija za ljudska prava (HRA) koja se oštro protivi apelu štiteći to kao slobodu izražavanja.

Međutim, ovakvo stanovište, koje po svaku cijenu brani ”slobodu izražavanja”, veoma je upitno jer je podložno zloupotrebama. To smo najbolje mogli da uočimo na primjeru velikosrpskog provokatora na čelu opštine Nikšić Marka Kovačevića, koji je nedavno oslobođen optužbi, iako je na najprimitivniji način vrijeđao simbole države u kojoj, nažalost, predsjedava jednom Opštinom.

Slijepa odbrana ”slobode izražavanja” otvara mnoga pitanja. Prije svega – od kada se slobodom izražavanja smatra destruktivno ponašanje, odnosno zločin iz mržnje, sa kojim se degradira ugled jedne države, a samim tim i njenih građana – crnogorskog naroda i naroda druge nacionalne pripadnosti? Očigledno da ih HRA, svjesno ili nesvjesno, podstiče na zločine iz mržnje, jer se protivi represivnoj mjeri kako bi zaustavili vrijeđanje i nepoštovanje Crne Gore, a samim tim spriječili i duševnu bol onih građana Crne Gore koji prvenstvo poštuju, a neki pak i vole svoju domovinu.

Apolutno niko ne traži i ne očekuje da volite Crnu Goru – mrzite je, ali zahtijevamo samo elementarno poštovanje prema državi u kojoj živete, kao i njenim simbolima i himni.  Da li HRA smatra da trebamo pravno klečati i zahvaljivati se kada mrzitelji Crne Gore, kojih nažalost ima mnogo na visokim funkcijama, pale i bacaju državne zastave, pokazuju treći prst pri intonaciji himne, a sa ovakvim zločinima iz mržnje, ostaju bez adekvatne kazne? Takvom neadekvatnom kaznom se samo podstiču na ponovljene zločine iz mržnje, a njihov prezir prema državi u kojoj žive samo dobija dodatnu afirmaciju.

No, hajde da se upoznamo sa sudskom praksom i drugih evropskih zemalja. Naime, u Njemačkoj se spaljivanje zastave Ervopske unije ili bilo koje druge države  tretira kao zločin iz mržnje, što on zaista i jeste,  a za isto je propisana kazna do tri godine zatvora. U Francuskoj se za skrnavljenje nacionane zastave plaća kazna od 7.500 eura ili zatvorska kazna do šest mjeseci. Turska za javno degradiranje nacionalne himne propisuje kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci do dvije godine. Bugarska za bilo koju vrstu ugrožavanja ili nepoštovanja grba, zastave i himne, ali i zastave ili himne Evropske unije kazniće počinioca zatvorom do dvije godine ili novčanom kaznom do 1.500 eura. U Albaniji je propisana novčana ili zatvorska kazna do tri mjeseca, a u Mađarskoj je propisana kazna do godinu dana zatvora. Ako pak pogledamo i stanje u državi Srbiji, čiji etnički pripadnici koji su sljedbenici projekta “srpski svet” uporno negiraju i omalovažavaju simbole Crne Gore, propisana je novčana ili zatvorska kazna do tri mjeseca.

Razumijem da, po svemu sudeći, HRA želi implementirati američki sistem. Međutim, iako je Vrhovni sud u SAD prije tridesetak godina dozvolio Amerikancima, kao jednu od zagarantovanih sloboda, i spaljivanje nacionalne zastave, sudska praksa pokazuje nešto sasvim drugačije. Dakle, u mnogim saveznim državama su na snazi zakoni kojima se strogo kažnjava svaki akt skrnavljenja američke zastave. Na primjer, ne bi ni danas Amerikanci vodili tolike polemike oko vraćanja novčanih i zatvorskih kazni da nijesu svjesni da je to zapravo zločin iz mržnje.

Skrnavljenje crnogorske zastave i nepoštovanje himne se vrši od strane sljedbenika četničke ili velikosrpsko-šovinističke ideologije, koja ima pravosnažne presude za mnoge ratne zločine i genocid. Treba napomenuti da su njihovi sljedbenici i pozivali na etničko čišnjenje, kada smo doživjeli civilizacijski sunovrat od avgusta 2020. godine, a često nas “oduševe” i ratnohuškaškim grafitima “Kad se vojska na Kosovo vrati”.  Direktni promoter ove ideologije je i Crkva Srbije. Zaista, nijesam ni  primijetila da je HRA reagovala pri osveštavanju Opštine Budva, ili drugih državnih nepokretnih i pokretnih stvari, budući da su takvim aktom ugrožena i povrijeđena prava građana koji pripadaju drugoj vjeri ili su pak ateisti.

Kada smo svjesni kojoj anti-ljudskoj ideologiji pripadaju osobe koje skrnave državnu zastavu i njene simbole, a pri tom nemaju ni elementarno znanje iz heraldike i veksilologije, da bi bili u mogućnosti da sa istoriografske tačke gledišta, a ne velikosrpske mitomanije, sagledaju tekovine koje ona nosi, ovaj akt se treba i mora procesuirati kao zločin iz mržnje. Jedina adekvatna kazna, kod najtežih slučajeva, može biti gubitak crnogorskog državljanstva ili zatvorska kazna.

Zato, snažno podržavam apel ministra Andreja Milovića, cijeneći da će ovo postati represivna mjera, sa kojom se jedino može sačuvati ugled i dostojanstvo Crne Gore, ali i svih njenih građana. Budući da su i u evropskim državama zaštićene karakteristike i simboli države, kao i naroda koji živi u njoj, trebamo težiti njihovim sudskim praksama.