Svjetski fenomen

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Koliko su izvještaji Evropske komisije izraz licemjerja, uslovljenog raznim interesima unutar EU, a bogami i posipanjem pepelom zbog svoje nesposobnosti i pogrešne politike, govore ocjene za neke oblasti kontrole koje se opisuju „ograničenim napretkom“.  Zaista je teško u politici koju najbolje definišu atributi poput primitivnosti, agresivnosti, lascivnosti, vulgarnosti, senzacionalizma, isključivosti i banalnosti prepoznati bilo kakav napredak, osim najezdu likova ograničene svijesti čije ličnosti karakterišu navedeni atributi. Možda nekome može izgledati zabavna blamaža sa kojom se javnost susreće svakodnevno, ali će posljedice po društvo biti sve samo ne zabavne.

Građani Crne Gore su postali taoci političke pat pozicije unutar vladajućih stranaka, odsustva povjerenja vladi kao posljedica nesposobne vladavine, sveopšteg propadanja i nezadovoljstva dosadašnjim učinkom, zatim uticaja stranog faktora i straha od gubitka podrške među biračima i provjere na prijevremenim izborima. Vlada Crne Gore pokušava da kapitalizuje strah sve tri grupacije vlasti od provjere podrške birača, opstajući samo na podršci tri poslanika u Parlamentu. U takvoj poziciji su blokirane sve aktivnosti za koje su potrebne odluke najvećeg zakonodavnog tjela u državi, što možda i nije loše, kad se uzmu u obzir štetočinski kapaciteti aktuelne vladajuće koalicije. Pritisnuta spolja od zapadnih zemalja, posebno Amerike, kao da se sužava njena sposobnost da zadovolji i ono što se zahtijeva od Crne Gore i zadovolje apetiti partija koje su je izabrali.

Čini se da se „srpski svet“ poprilično preigrao i da se sa onu stranu Atlanskog okeana upalio alarm. Doduše sa zakašnjenjem, ali svejedno, kao da je porasla svijest kod Amerikanaca da je politika Donalda Trampa dovela čitav region do vrlo uznemirujuće tenzije i u vrlo destabilizarujećem obimu uvela ruski i kineski uticaj na Zapadni Balkan. Sve je očiglednije da je počeo da otkucava sat bahatom ponašanju Milorada Dodika, predstavnika Republike Srpske u predśedništvu BiH i da će BiH biti test odlučnosti Bajdenove administracije. Plašim se da se u vladi Crne Gore ne čitaju pravilno poruke iz Vašingtona i da se i dalje pokušava retorikom na planu spoljne politike mazati oči Bajdenovoj administraciji o slijeđenju evroatlanskog puta, dok se na unutrašnjem planu sprovodi politika koja ugrožava taj put. Sam Eskobar, zamjenik pomoćnika sekretara u Birou za evropska i evroazijska pitanja Stejt departmenta, naglasio je ko su u Crnoj Gori nosioci malignog ruskog uticaja, pomenuvši prosrpske partije i Crkvu Srbije, pa se postavlja pitanja kako je moguće vjerovati vladi koja u Crnoj Gori otvoreno zastupa srpske interese i produkuje neograničeni uticaj Crkve Srbije na politiku i javnu sferu? Najnoviji izbor savjetnika za bezbjednost premijera bjelodano to potvrđuje.

I u porukama Vašingtona i Brisela se govori o političkom dijalogu sa opozicijom i ublaživanju podjela u društvu na koje vlast ne haje, već svakim svojim potezom podstiče veće antagonizme, donosi zakone usmjerene protiv opozicije, sa ciljem njihovog uništenja, insistira na popisu i mnoge druge stvari.

Politička situacija u Crnoj Gori je dobar pokazatelj sa čime se susreću neprincipjelne koalicije u vršenju vlasti i u kojoj mjeri je nesposobna i komprimitujuća vlast koja nije zasnovana na istim ideološkim principima. Crna Gora je protraćila godinu dana, a plašim se da tome nije kraj, u međusobnim prepucavanjima, ucjenama, međusobnom smirivanju nesuglasica zapošljavanjem nesposobnih partijskih kadrova „po dubini“,  pokušajima da se represijom, lažima, nerealnim obećanjima anesteziraju građani Crne Gore, dok u zemlji sve ide nizbrdo. Laž je postala legitimno sredstvo za održanje na vlasti.

Čovjek koji je personifikacija aktuelne vlade svojim ponašanjem skoro svakodnevno ponižava zemlju čiji je premijer. Sem svog često aljkavog autfita, pokazuje elementarno neobrazovanje svakim svojim javnim nastupom. Umjesto da svojim primjerom, kao prvi čovjek izvršne vlasti, utiče na stanovništvo i podstiče masovniju imunizaciju, on na javnom servisu iznosi nekakve nebuloze, pokazujući potpuno neznanje što predstavlja kolektivni imunitet i kako funkcioniše čovjekov imuni sistem. Profesor državnog univerziteta koji ne razumije da ne postoje univerzalna antitijela za sve bolesti i koji tako prizemno obmanjuje javnost, pominjući još sebe kao fenomen i ljekara koji ga savjetovao da ne primi vakcinu, pokazuje svu tragediju Crne Gore i razloge njenog posrnuća. Bez ikakvog digniteta u skupštinskim obraćanjima odgovara pitanjima, boreći se sa izgovorom i ne baveći se svojim učinkom, već prizemnom i otrcanom propagandom, optužujući bivšu vlast za sve i svašta i tražeći nepostojeći alibi u zatečenom stanju. Vjerovatno će pośeta Beogradu biti dodatno ponižavanje zemlje, uz nadu da premijer bar neće otići sa pozajmljenom „rolkom“ „divnog predśednika Parlamenta“.

Ono što se nikako ne smije dozvoliti je da se DF ponaša kao da Zdravko Krivokapić nije njihov izbor za premijera. Pokušaji da se ograde od djelovanja vlade i samog premijera, prijeteći čak i protestima, što bi bio svojevrsni oksimoron u svjetskim razmjerama, upućene žestoke kritike na njegov račun, samo su poznata manipulacija tih majstora manipulacije da uživaju sve blagodeti učešća u vlasti bez ikakve odgovornosti za ukupno stanje. Da su suštinski nezadovoljni postojećom vladom, otkazali bi joj podršku i tražili da se raspišu izbori, kao jedini racionalan izlaz iz nemoguće situacije u kojoj se nalazi postojeća vlast.

U navedenim okolnostima i sa ljudima na vlasti ograničene svijesti i sposobnosti teško da je moguća promjena u ponašanju u odnosu na promjenjene vanjskopolitičke okolnosti, te je realno očekivati da će poruke iz Vašingtona biti sve konkretnije i konkretnije. Upravo to mora biti signal opoziciji da bude proaktivnija i da prestane da učestvuju u skupštinskom simulakrumu tobožnjih demokratskih pozivanja na odgovornost, koja nikoga ne obavezuju i koja ne nose nikakve posljedice po izvršnu vlast i da se nametne kao glavni promoter evroatlanskih integracija, što suštinski i jesu. Daljim učešćem samo se podstiče cirkus u kojem jedan Maksim Vučinić, čovjek bez dana radnog iskustva, ispituje predśednika Crne Gore o privatizaciji jednog hotelskog preduzeća. Osim toga se pripremaju zakoni koji će uvesti Crnu Goru u haotično stanje, jer sa kadrovima kojema vlast raspolaže ti zakoni će se pretvoriti u klasično iživljavanje nad određenim dijelom stanovništava.

Opozicija ne smije dozvoliti da se novim zakonom ustanovi partijski tužilački savjet i ultimativno mora tražiti podršku stranih partnera da se vrati princip dvotrećinske većine. Ako mora i građanskim protestima. Sadašnja vlast se nije ustezala ni do sada da represijom suzbije sve oblike nezadovoljstva, sa poslušničkim tužilaštvom reperesija će biti glavno oružje u održanju na vlasti. Radi se o klasičnoj zloupotrebi pravosuđa sa obrazloženjem da je tužilaštvo neefikasno. Efikasnost se ne postiže zapošljavanjem partijskih poslušnika, već uspostavom kriterijuma i sankcionisanjem nerada. Čovjeku je teško da zamisli to tužilaštvo koje će ispunjavati naloge pravno nepismenog premijera i vice premijera, koji elementarno ne poznaju zakone, ZKP i što su dokazi „bez osnovane sumnje“!

Opozicija je u vrijeme prošle vlasti od „snimka“, „koverte“, „limenke“, što bi u Srbiji bila vijest od jednog dana, napravila ogromne afere, da je zvečalo do Brisela. Današnja vlast čini po Crnoj Gori na dnevnom nivou nepočinstva, od kršenja Ustava, do kriminalnog načina prodaje obveznica, Car investa, namještanja nabavki brojila, masovnog umiranja od korone dok se baba češlja, nezakonita otpuštanja i smjene, partijska zašpošljavanja, …uz mlaku reakciju svih!

U takvom mrtvom moru prodaju se populističke priče, „maršalovi planovi“, potemkinova sela i kupuje naklonost primitivizma revanšizmom, pod klasičnom demagoškom parolom „narod hoće pravdu“. Sa ciljem podilaženja najnižim porivima prijeti se oduzimanjem imovine, lustracijom, hapšenjima. Valjda će ispitivati porijeklo imovine stručnjaci poput Maksima Vučinića i sličnih, pa će narod imati rijaliti na dnevnom nivou. A zakon o lustraciji? Pa dobro će doći kad gospoda siđu sa vlasti zbog svega što su činili; zbog izdaje, kršenja Ustava, zakona i svih procedura, nezakonitog zaduživanja, otpuštanja sa posla i sijaset drugih nepočinstava. Da ne zaboravimo „vraćanje Javnog servisa narodu“, kao da su oni što ga plaćaju, a ne gledaju zbog mučnine, ona Ristova goveda?

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta