Pokušaj pravdanja za nečinjenje ombudsmana

Nakon što je prije dva dana institucija zaštitnika ljudskih prava i sloboda reagovala na stavove iznesene u autorskoj analizi Slobodana L. Jovanovića, autor je odgovorio na objavu ombudsmana.

Tekst Jovanovića, prenosimo u cjelosti:

– Da ne bi bilo zabune, tekst vezan za rad kancelarije ombudsmana koji je povod reakcije, nije redakcijski, već su u njemu izneseni moji lični stavovi kao potpuno nezavisnog komentatora.

Reakcija svedena na apel

Poštovani, čini mi se da je Vaša reakcija na moj tekst samo potvrda navoda iznesenih u njemu. Sudeći po Vašoj reakciji, Vi sami potcjenjujete Vašu funkciju i značaj u društvu. Pozivali ste „za smirivanje situacije i ukazivanje na pogubnost oštrih konfrontacija, nedostatka dijaloga i tolerancije u društvu“ u trenucima kada su ljudi na śeveru Crne Gore bdjeli noćima, uplašeni za sopstvenu i bezbjednost porodice, dok su im pjevali pod prozorima pjesme sa jezivim porukama, dok su se ispisivali grafiti mržnje na njihovim domovima, fizički se napadali… Vi ste svoj angažman sveli na apele, umjesto da ste ZAHTIJEVALI od državnih organa da zaštite građane, da se obezbijedi mir i sigurnost građana i uhapse vinovnici. Davanja izjava na poziv medija da komentarišete pojedine pojave nije način za takvo nešto, već sazivanje konferencija za štampu, alarmiranje javnosti ako treba svakodnevno saopštenjima, bez pardona prema nečinjenju vlasti, pravljenje izvještaja koji će biti izvori pouzdanih informacija za sve, uključujući i međunarodne aktere. Vi ste ti koji bi morali biti pouzdani izvor informacija, koje ne bi bile partijsko nadgornjavanje ili medijske verzije pod uticajem raznih lobija, a koje bi bile pritisak na vlast da reaguje i rješava nastale probleme.

Crna Gora je prolazila kroz turbulentni period od promjene vlasti 2020. godine. Po logici stvari, za stanje u zemlji uvijek je najodgovornija vlast. Vaše reakcije u čitavom tom periodu na sve što je nabrojeno u mom tekstu, od nezakonitih i masovnih otpuštanja, napada na medije, fizičkog i verbalnog nasilja, obilježavanja pomena ratnim zločincima, uvredljivog govora sveštenika Crkve Srbije, govora mržnje, vjerske indoktrinacije maloljetnika… potpuno nezainteresovanih nadležnih institucija da spriječe sve to, bile su takve da se vlast ni u jednom trenutku nije ośećala prozvanom ni da Vam odgovori! A kamoli da Vam se konfrontira ili polemički reaguje. Rijetke su zemlje u kojima kancelarija ombudsmana i vlast nijesu u nekoj vrsti klinča, jer uloga ombudsmana i jeste da reaguje na zloupotrebe vlasti, kršenja ljudskih prava i neizvršavanja obaveza u skladu sa zakonima i međunarodnim obavezama.

Nema potrebe da se krijete iza Zakona o zaštitniku i navođenja što ulazi u mandat i djelokrug rada kancelarije ombudsmana. Kad me već pitate „koje je pravo povrijeđeno“ u slučaju povrede člana 91. Ustava Crne Gore, svako kršenje Ustava Crne Gore krši prava njenih građana, jer je Ustav po definiciji brana od zloupotrebe vlasti i zaštita ljudskih prava građana. Nelegalnim kvorumom i nelegalnom promjenom Poslovnika Skupštine omogućeno je donošenje niza zakona, promjena zakona, njihova dopuna i odluka koje direktno utiču na sve segmente crnogorskog društva. Upravo sam Vam naveo član 19. Zakona o zaštitniku/ci zato što znam da je kršenje Ustava u domenu Ustavnog suda, ali i da kancelarija ombudsmana ima mogućnost da ona pokrene postupak pred Ustavnim sudom. Jeste li to uradili i je li vas uopšte interesovalo kako je ostvaren kvorum i kako je prekršen zakon kad je verifikovan mandat poslanici sa liste „Crno na bijelo“ bez uvjerenja DIK-a, iako to u zakonu decidirano piše kao uslov? Nijeste!

Nema opravdanja

Što se tiče događaja na Cetinju 4/5. septembra 2021. g. meni nije poznato ko Vas je spriječio da svjedočite događajima na Cetinju i u koje vrijeme ste krenuli da pośetite Cetinje? Ako je Vama poznato, upoznajte i mene i sve čitaoce. Čini se da je jedina poenta Vašeg posipanja pepelom da nađete opravdanje za nečinjenje, jer ne postoji nijedno opravdanje što vaša kancelarija nije propratila čitavo događanje od početka okupljanja 4. septembra pa do nemilih događaja. Ili ste bili vidoviti da se neće ništa događati do vremena kad ste namjeravali sljedećeg dana doći na Cetinje? Vaša dužnost jeste da ne vjerujete bespogovorno ni zvaničnim policijskim verzijama, niti medijskim izvještajima, posebno ne Javnog servisa kakav je trenutno, niti da saznajete istinu iz druge ruke kad ste u mogućnosti da predvidite potencijalne konflikte građana i policije i moguća prekoračenja upotrebe sile, upotrebe hemijskih sredstava i nedozvoljenih sredstava koja fizički povređuju građane.

I ne optužujem Vas što je država „već više decenija opredijelila status vjerskih objekata, dala crkvi i drugim zajednicama odgovarajuća prava“, vrlo sam svjestan čija je to odgovornost, već Vas optužujem da nijeste reagovali na diskriminacionu suštinu tzv. Temeljnog ugovora. Upućujem Vas na tekst gdina Aca Radomana „Kako je tzv. Temeljni ugovor „ozakonio“ diskriminaciju“ ( https://www.portalanalitika.me/clanak/kako-je-tzv-temeljni-ugovor-ozakonio-diskriminaciju), jer je u njemu sve veoma precizno iznešeno. Tek ne vjerujem da ćete pokrenuti kod Ustavnog suda procjenu njegove ustavnosti i zakonitosti, što Vam omogućava član 19. Zakona o zaštitniku. Ili njegove diskriminacione suštine.

Sa velikom pažnjom ćemo svi iščekivati epilog događanja u Nikšiću od 13. jula, kada je, više nego jasno, svjesno insceniran sukob pripadnika jednog bratstva pod okriljem Crkve Srbije sa građanima koji su proslavljali državni praznik, da ih je policija propustila znajući da su došli sa namjerom da provociraju sukob i da je ista ta policija iskoristila taj sukob da bi na građane koji su slavili, među kojima je bio veliki broj žena sa đecom, izručila ogromne količine hemijskih sredstava, gađajući često same građane u tijela. Teško se oteti utisku da je policija dobila naređenje da nasilno rasturi skup na kome se proslavljao jedan od najsvjetlijih datuma države Crne Gore. Ako to nije razlog da se utvrdi istina i kazne krivci, onda su svi u Crnoj Gori u velikom problemu.

Kad se pozivate na Zakon o zaštitniku, onda treba da koristite što se članovima 40, 42, 44, 47. i 54. obavezuju odgovorna lica ili bilo koje drugo lice da se odazovu na Vaš zahtjev i omoguće Vam uvid u sve što Vas interesuje.

Slično se očekuje i oko odgovornosti za lošu reakciju policijskih organa u masakru na Cetinju, jer je, valjda, interes svih da država ima policiju koja je operativna i sposobna da obavlja poslove zaštite građana, njihovih dobara i same države.

Crkva iznad zakona

I nije cilj mog teksta bio da naudim reputaciji kancelarije ombudsmana i zaposlenih u njoj, iako bi se štošta moglo reći povodom izbora kadrova, već da iskažem vrlo široko rasprostranjeno nezadovoljstvo njenim radom. Mnoge stvari nijesu pomenute u tekstu, posebno vrijeme velikog broja oboljelih od korone, kada su održavani vjerski skupovi u vrijeme zabrane okupljanja, pričešćivali se jednom kašikom više osoba, kad su sveštenici ulazili u crvenu zonu u bolnici, kada se držao otvoren kovčeg preminulog od korone mitropolita Crkve Srbije, cjelivao od strane okupljenih građana, maloljetne đece… Na sve to je izostala adekvatna reakcija, traženje odgovornosti i sankcija, kao da je kancelarija ombudsmana i sama prihvatila stav tadašnje vlasti da je crkva izvan zakona i da je njoj sve dozvoljeno.

Crna Gora je ustavno definisana kao sekularna država. U potonje vrijeme sve više se sa pozicije vlasti i Crkve Srbije ugrožava njen sekularni karakter, a sa time ugrožavaju i ljudska prava onih koji ne žele opštu klerikalizaciju društva. Evropski sud u Strazburu u predmetu Lautsi protiv Italije, predstavka br. 30814/06, presuda od 3. novembra 2009. godine, između ostalog, navodi da se država mora uzdržati od nametanja bilo kakvih uvjerenja na mjestima đe pojedinac zavisi od države, odnosno da se u svim državnim institucijama i sa pozicija vlasti mora uzdržati od bilo kakvog propovijedanja vjere ili ateizma i da država mora biti vjerski neutralna. Dužnost je kancelarije ombudsmana da svojim djelovanjem omogući vjernicima da slobodno konzumiraju vjerske slobode i pravo na njihovo ispoljavanje, ali i da time ničim ne ugrožavaju prava onih koji nijesu vjerujući i da im ne nameću bilo koji vid vjerske indoktrinacije ili uticaja na njihov život.