Piše: Željko Vukmirović
Nije baš kao Avanture Toma Sojera, ali može da odradi posao. Pa šta i ako je samo u sferi najave?
Ima u toj priči o spikeru Raju i žara i poleta i obavezne misterije. Uostalom, šta je sve čovjek preturio preko svoje glave, koliko nedaća i blama, koliko saplitanja i poraza, koliko drame i poniznosti, zasigurno da u “srpskom svetu” zaslužuje knjiške korice i status obavezne literature. Čak, žanr poeme. Bila je to politička odiseja ravna jednom Feniksu koji se onako pepeljast i isfetan od upornog gubitništva uzdizao skoro svakodnevno, iznova i iznova. Nije mala stvar.
Crna Gora je pred novim “oslobođenjem”. A mjestu spikera u Parlamentu, dakle predsjedavajućeg, prijeti sasvim novi zadnji dio leđa. I to onaj kakvog ta stolica još nije gledala. Mada, ruku na srce, bilo je u njoj čudnih objekata.
Dame i gospodo, gospođe i gospođo, poklonici horora, malo mjesta za ono od čega se ledi krv u žilama.
Rajo is coming, reći će ovdašnji izvršioci radova na putu prezadovoljni svojim znanjem engleskog i konačnom realizacijom projekta i udovoljavanju želje psihotičnog komšijskog vladara.
Realno, ko je mogao da pretpostavi da će jedan tihi, skroman čovjek, čak i bez pomoći svojih ratnih drugova koje je ionako zalud zivkao, sa 81. mjesta na listi rođene stranke napraviti takav demokratski prodor i stići do mjesta predsjednika crnogorskog Parlamenta? I to poslije toliko pretrpljenih udaraca, poslije toliko uzastopnih poraza. Sa ivice simsa, sa vrhova prstiju.
Avanturama nikad kraja. Guta se sljedeća stranica. Šta bi tek moglo da bude ako zapadni partneri svojim uticajem ozbiljno porade na sređivanju crnogorskog političkog nereda po kući i okruženju? Tek bi to bilo za priču. I za tvrdi povez, elementarna lektira. Kakav bi tek to skandal bio? Epske razmjere. Da nikad ne utihne. I otvaranje novog, dakako istorijskog, poglavlja o ugroženosti Srba. Znate već, onog kakvog svijet nije vidio.
Smišljotina o angažmanu političke koalicije u rasulu koja se profiterski spasila “dubinskom” raspodjelom funkcija ponovo je pred vratima. A priče o neupitnoj podršci NATO i bezrezervnoj težnji evropskim vrijednostima postaju samo trećerazredna štiva za naivčine.
Još samo da istrči neki novi Ratko Mladić sa nekim novim mapama.
Za neku novu avanturu. Bez kraja.
Postavlja se pitanje da li će drug Rajo na śednice dolaziti ukrašen raznim ordenjem koje je dobijao od svake strane počevši od četničkog vojvodstva, preko raznih ordena svetog save, zastava srbije sa zlatnim ili srebrnim zracima do vulinove sablje i počasnog konja vranca. Malo ga je majka priroda omela u napredovanju jer nije moga puštiti ćetnićku bradu do nabrekla stomaka inače ne bi bilo kraja za druga Raja. Zamišljam druga Raja okićenog ordenjem i sabljom kako pozira na crvenom stepeništu ispred skupštine malko raskrečenog čisto radi ravnoteže zbog težine veljeg ordenja i sablje vulinovke. Ispred druga Raja more kamera i… Pročitaj više »
Nekad su se medalje i ordenje dijelile na Obilica Poljani na sred Cetinja i nije trebalo ici tamo amo za ordenje.
A te medalje su nosile ime po srpskom junaku sa Kosova polja “Obilica Medalja” po Milosu Obilicu.
I to su bile iskljucivo namjenjene za Junake iz Crne Gore , u Srbiji su bile neke druge “Kardjordjeva zvezda” itd.
moze li se na popisu neko izjasniti kao poserbiaca..pitam za baku