piše: Željko Vukmirović
Prvo je bila Indonežanka, pa onda Japanka, pa Kineskinja, tek poslije Franciskinja, pa se tek onda, kad je u seksualnom zanosu prešao pola planete, vratio na balkanski teren. I eto ti Spajketa za predsjednika.
Mada, Crnu Goru je već odradio. Tajno i organizovano. Nije ni znala šta je čeka. Prvo je nasilnički izudarao po džepu, onda po privilegijama, doveo čak i diletantsku ekipu da i njih Bog vidi, obezbjedio stambenu funkcionalnost, poslije rasprodao političku ideju koja će tek da košta, a onda i stigao da uvali svoju priču po bijelom svijetu. Naravno, ništa platonski.
I taman kad je sebi trasirao put ka besmrtnosti kao osvajač kakvog svijet nije vidio, iz najbližeg okruženja mu je, kao nož u leđa, kao da je epilog beskopromisne bračne svađe, kao ono kada na površinu isplivaju najgore stvari, stigla užasna, uvredljiva kvalifikacija da je – peder.
Pazi, molim te. I to on, koji je prošao toliko toga, koji nije štedio ni rođenu državu, nju naročito, koji je imao čak dva negativna mišljenja DRI o završnom budžetu…On, koji je već imao posla sa tim zlim jezicima koji su ga provalili za one istaknute singapurske dolare i koji je kampanju proveo u jednom odijelu, spavao na kauču kod ministra Mitrovića.
On, kojem je sljedeća stanica samo Holivud. Celuloidna filmska traka. I romansirana biografija.
Nema preko.
Nego, što ti je život… Sad još mora da se nateže s nekim lokalnim frustriranim četnikom sa funkcijom na čekanju kojeg ozbiljno nagriza bolešljiva ambicija. Pa, iako su se donedavno baš lijepo slagali.
Spajke mora dalje. Svijet je malo mjesto. A i Holivud.