za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
Sve je počelo sa “ej da te pitam, koji je to ritam, ej to je ritam Abazović Dritan”.
Bar su tako u ekstazi pjevali prosrpski partijski navijači 30. avgusta 2020. godine. Crna Gora se već te večeri nigdje nije spominjala. I tako je stigla promovisana sloboda koje se u sljedećih 14 mjeseci baš i nismo nagledali. Na red je onda došlo čuveno relaksiranje, pa enormno zaduženje, pa poklanjanje kulturnog nasljeđa, pa bezobzirno poslovno imenovanje braće, sestara, kćeri i sinova, kumova naročito, dalekih rođaka obavezno. Ukratko, grabež.
“Ludnica je, kanda, širom otključana ostala, prov’erte molim vas”. (Đorđe Balašević, 1996.)
Ipak, samo jedno Dritanovo gostovanje na TV Crne Gore se upisuje kao razrješenje cijele priče. I njegovih par riječi upućenih voditeljki programa, koje je izgovorio spuštenog pogleda i upaljenih obraza.
“Lijepo izgledate.”
Voditeljka je odgovorila sa “hvala, hvala što ste bili naš gost”. I samim tim, nijedno “prošetaj dečko” nije bolje i pristojnije zvučalo. Dok je to medijsko muvanje samo par sati kasnije odjekivalo regionom.
Epilog priče je daleko ozbiljniji. Ništa od muvanja lijepih djevojaka.
Prebrojavanje u veče 30. avgusta 2020. godine je upućivalo na 44 procrnogorskih glasova. A onda je ulcinjski “Rubiroza” dao za pravo prosrpskim partijama i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ta podrška je bila ključna za sve sljedeće dane. I tako sve do prije nekoliko dana. Saniranje počinjene i legitimisane štete u proteklih 14 mjeseci se sada ispostavlja kao golem račun i užasna hipoteka koja čeka državu Crnu Goru da sve to podmiri.
I to bi bio taj ritam s početka priče.
Samo što je od svega ostao tužan i težak bluz.
‘Oće to u 12 taktova. A i proteklih 14 mjeseci.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta