Prolaznost jedne mrtve trke

piše: Željko Vukmirović

Mrtva trka je neumoljiva stvar. Ona ne poznaje termin “najbolje prolazno vrijeme”. Čak, ne poznaje bilo što najbolje, bilo kad, bilo gdje. Mrtva je od starta, nema s njom naročite neizvjesnosti, čak ni nedoumica, ona je to što jeste, gura po svome, lišena bilo kakvog optimizma, dobrote, mrtva skroz. I što je najgore od svega, ima važeću dokumentaciju i pečat vremena.

I eto ti mrtve trke iz crnogorske svakodnevice. A tamo, uz potpuno odsustvo svake inventivnosti, predsjednik države Jakov Milatović i predsjednik Skupštine Andrije Mandić. Svako sa svojom mukom i svojim biserima. Čak, raspolažu i identičnim nalozima za izvršenje. Od identičnog naručioca posla. Identična poniznost je već odradila svoje.

A oni, samo su tu gdje su, samo su to što jesu.

Eventualni prikaz smišljotine zvane “centristički blok” u naročitoj i iskušanoj medijskoj produkciji i sa negdje Milatovićem, Demokratama i URA, kao negdje glavnim akterima, sasvim sigurno je svugdje užasno dosadna stvar. A i karakteristično je tek za kružoke negdje uobičajenih ovdašnjih poklonika namicanja negdje proruskog uticaja i projekta “srpski svet”. Priča o ranjivosti sujete tako bliske svim navedenim akterima, negdje je daleko realnija opcija, ali negdje i očigledna, negdje totalno mediokritetski odnjegovana da je svako trošenje vremena unaprijed i svugdje protraćeno. Tako je to bar sa negdje važećim predsjednikom Milatovićem. I sa tim “negdje”, kao jedinim pouzdanim lokalitetom u ponudi.

Mandić je već stari as. On nema što da ponudi, nema gdje da se sakrije. Pokušao je, zaista, nije da nije. U svojoj kampanji za naslov predsjednika države je otišao toliko daleko da je preuzeo ulogu pokajnika, ali to ga je brzo prošlo, baš kao i debakl koji je pretrpio na izborima i vratio se tekovinama svog srpskog sveta, kao prvobitne narudžbine. Bez trunke kajanja. Uz put, pristao je na sve. Ukratko, tjera na suze njegovo uvažavanje nezavisne Republike Kosovo, njegovo uvažavanje NATO, njegovo novo i odlučno evropsko opredjeljenje. A bio je i u Briselu. I to samo malo prije no što je realizovao svoju tempiranu verziju evropskog puta u društvu predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. U prilog naročite političke putešestvije Brčko – Brisel.

Utisak neprolaznog smaranja svakog mislećeg bića angažmanima navedenih takmaca je zagarantovan.  Bez suštinskog značaja i sadržaja, mrtva trka ovih političkih uhljebljenika raspolaže jakim i lako prepoznatljivim atributima.

I tako do kraja tunela. I neminovne prolaznosti.