Ono, nevjerovatno

piše: Željko Vukmirović

Zapamtiće Crna Gora riječi Jakova Milatovića “ono, nevjerovatno”. Kačiće joj se to godinama, razvlačiti je u podsmijavanju, biti poštapalica za svaku sprdnju i postati sinonim poniženja.

Da stvari budu još gore, neće to biti jedina nevjerovatna stvar koja će se dogoditi Crnoj Gori. Ponavljanjem riječi “ono, nevjerovatno” svi u Crnoj Gori će svakodnevno spoznavati stvarnu vrijednost činjenice da nam je od 30. avgusta 2020. godine bezvrijednost zasjela po životima. I da tek preživljavamo razne faze te i takve bezvrijednosti.

Nije se srpski predsjednik Aleksandar Vučić u Beogradu, na sajmu vina, samo sprdao sa crnogorskim predsjednikom Jakovom Milatovićem. Bilo je tu istinskog žara i posvećenosti u potcjenjivanju, klasičnih uvreda i uobičajene zajedljivosti izrečene u najboljoj uličarskoj tradiciji. Uz obaveznu nametljivost, kao elementarnu vrlinu srpskog autokrate. Priznaćete, Vučić je prikazao širok asortiman džiberske dominacije za tek nekoliko dvominutnih uradaka pred kamerama.

Crnogorski predsjednik se, bar prema raspoloživim snimcima, samo smijuljio. Čak je i zapjevao. Čak je i tapšao rukama. Čak se i pohvalio time. Čak je i sačuvao snimke. Za uspomenu i dugo sjećanje.

Jer, zapamtiće Crna Gora njegove riječi “ono, nevjerovatno”. Zapamtiće i njegovu nevjerovatnu poniznost iskazanu prema srpskom predsjedniku i skandalozno poltronstvo. Upamtiće se sprdnja koja nam se izlila pred noge. ‘Oće to od vina. Zna i da potraje. Sa sve mučninom i glavoboljom. Još kad se tome pridoda “in vino veritas”, snishodljivost i otvorena spremnost za potčinjenost se ispostavlja kao neraskidiv dio bića osobe koja je preuzela dužnost predsjednika crnogorske države.

Ostaće nam samo golo “ono” i uvjerenje da je zaista nevjerovatno ko je sve neko i nešto u Crnoj Gori. A i ko sve ide po regionu i svijetu i predstavlja se da je neko i nešto u Crnoj Gori.

Stoltenberg je, recimo, jedan od prvih koji je naučio tu lekciju. Još od trenutka kada je shvatio ko je Milatoviću savjetnik za bezbjednost, nije ga mnogo zadržavao. Generalni sekretar NATO-a je samo zadržao svoj stav. I u svojoj planiranoj posjeti Zapadnom Balkanu zaobišao Crnu Goru. A tu već nema ništa od nevjerovatnog. Milatović je bez ustručavanja lobirao za Demokratski front i Mandića. Norveškom diplomati na čelu najveće vojne alijanse eventualna saradnja sa jednim od zastupnika projekta “srpski svet” i nagrađivanim Putinovim izvođačem radova na putu, zaista, ne treba ništa u životu.

Još kad i ostali vide ovu jadnu beogradsku predstavu sa sajma vina i do sada neviđeno kreativno poltronstvo u izvođenju važećeg crnogorskog predsjednika, zasigurno je da će mnogi samo zadržati pristojnu distancu.

Crna Gora još dugo neće vidjeti taj luksuz.

A to je već stvarno – ono, nevjerovatno.