Piše: Željko Vukmirović
Nije samo stvar u tome što Dritan Abazović može da ide u Njujork kad poželi. Stvar je u tome što očigledno može lako da prevaziđe bilo koju distancu i poradi na betoniranju štete koju je svojim političkim učinkom ostvario.
A onda već nema problema sa saznanjem o njegovom bezmalo oholom uvjerenju u jeku formiranja Vlade da ko ne može da je oformi, neka se skloni. I da je Temeljni ugovor sjajna stvar. I da oko toga nema pogađanja.
Stvar je u tome što formiranje buduće Vlade Crne Gore apsolutno ne podrazumijeva bilo kakav budući angažman trenutnog tehničkog vršioca funkcije premijera. Stvar je i u tome što je njegova uloga još sa poodavno izglasanim gubitkom povjerenja riješena, kao i da se njegovo prisustvo u javnom i političkom životu već duže vremena može smatrati najobičnijom uzurpacijom vremena i prostora. I to onom koja je probila sve plafone i koja samo čeka svoj red da bude arhivirana.
Stvar je i u tome što je Abazovićevo putovanje preko okeana i njegova njujorška predstava samo doprinijela činjenici da imamo posla sa ponovnim ispostavljanjem jedne verzije politike koja je u suštoj suprotnosti sa onom viđenom i ostvarenom. Stvar je u tome da je zahvaljujući tom putovanju utvrđeno da Abazović nije ni evropski ni američki sagovornik. Stvar je i u prispjeću zvaničnog saopštenja sa američke adrese da je – “mnogo razočarenja koja se ne tiču samo Dritana Abazovića nego i rezultata te Vlade”.
Stvar je i u tome što smo zahvaljujući Abazovićevom putu u Njujork otkrili jednu potpuno novu terminologiju u njegovoj produkciji koja je promovisala “šedou riport”, kao kritiku upućenu evropskom parlamentarcu Toninu Piculi i “nekim ljudima koji stoje iza njega”, a koja doslovce podrazumjeva ozbiljnu optužbu.
Stvar je i u tome što je Abazović izričit u tvrdnji da za to ima dokaze i da za to postoje papiri.
Stvar je i u tome što Abazović tvrdi da je potpisivanje Temeljnog ugovora bila najbolja odluka koja je eliminisala tenzije. Stvar je i u tome što su upravo zahvaljujući toj odluci, kao i upornom miješanju srpskog političkog vrha sa kojim Abazović bezpogovorno sarađuje, odnosi između Crne Gore i Srbije na istorijskom minimumu. Stvar je i u tome što nedostaju još samo srpski žandari od prije sto godina da ubijaju i pale po Crnoj Gori.
Stvar je u tome što je Abazović zaista u jednom trenutku dobio povjerenje da formira Vladu. Stvar je i u tome što je pred sobom imao i podršku i prostran put. Stvar je u tome što je izabrao rikverc.
A onda je sa gubitničke pozicije samo smislio projekat, odlazak u Njujork.
Betonirana šteta.
Nemojte samo da nam se ljuti drug evropski parlamentarac, makarondžija Picula koji se uporno meša u unutrašnja pitanja Crne Gore.
Alo Merlin jos “uvek”izigravas ugrozenog posrbicu.
Ko je uva uspavana “ćelava pjevačica” pored brata Abaza?
Poštovani SuperHik ono kad makarondžija i panjokar nekome kaže da je makarondžija…hahaha…
E zamisli SuperHik koliko si neinteligentan. Kako mislis da trcis da udjes u EU a da ne slusas njihove savjete?
A nije on “neinteligentan”nego klasicno Govedo kao Zeljko Ivanovic i njegov pas “srban”.
Svaka cast Gospodine! Respekt!