Neozbiljno

piše: Željko Vukmirović

Čuveni negdje važeći predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je zaista teško ozbiljno shvatljiva politička figura. Ovo sa figurom shvatite kako god hoćete. I negdje i bilo gdje. I zaista je teško razumno i tolerantno prihvatiti politički angažman osobe koja je uvijek u stanju da sa najviše državničke pozicije ispusti toliko neznanja i pri tome bude toliko arogantna. A to je upravo ono što nam defiluje pred očima.

Istrajnost u pozerskoj ozbiljnosti, sa unjkavim glasom tek stasale tinejdžerke, zasigurno ne može predstavljati kredit s kojim bi bilo što moglo da se kupi. Ipak, sve je moguće u udarnom terminu nacionalne televizije. To se posebno odnosi na prezentovanu realizaciju Milatovićevog smišljeno upakovanog obračuna u rukavicama sa svojim dojučerašnjim saborcima. Plus, neizostavna hvalisavost, sa isporučenim nijansama zajedljivosti. Rijetko viđena umišljenost je, u ovom slučaju, konačna dijagnoza.

A u stvari, sve je izuzetno trivijalno.

Državnički angažman Milatovića je ovih dana sveden na preuzimanje političke kontrole u lokalnim okvirima. A onaj istaknuti evropski “kontekst demokratske transformacije” koji je sačuvan za televizijsku predstavu je tek banalno regrutovanje članstva bivše partije koje mu je naklonjeno u Skupštini Glavnog grada. Slično je i na državnom nivou gdje je promocija savezništva sa deklarisanim štetočinama po Crnu Goru u liku i djelu Demokrata i pokreta URA, u punom jeku.

Obezbjeđenje nadmoći sa raspoloživim kadrom instaliranim u vlasti je konačno odredište.

Prema Milatovićevoj verziji, Spajke bi valjda trebao sam da pokupi prnje i nestane. Ili bar bez dvoumljenja pristane da bude krpa. Sve zajedno sa Oliverom Injac za koju Milatović galantno tvrdi da joj je omogućio mjesto gradonačelnice.

Neozbiljno. Čak i za jednu figuru.