Memorandumski staniol

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Nije me nikada zanimalo da se zaustavim i svjedočim umješnosti šibicara na ulici, koji muljajući sa tri kutijice od šibica i kuglicom staniola oporezuju glupost naivnih prolaznika. Ali od drugih sam čuo da su žrtve igre sa šibicama i kuglicom svaki put ubjeđeni da se kuglica nalazi baš ispod te kutijice od šibica, iako je ona svaki put, vještim rukama, sklonjena na neko drugo mjesto. No, logika i psihologija šibicarenja je odavno nadišla ulično obmanjivanje naivnih prolaznika. Šibicarenje je takođe postalo najvažniji instrument današnje vlasti u Crnoj Gori, posebno u javnim nastupima potpreśednika vlade, Dritana Abazovića. Zanemarićemo ovaj put Premijereja, Milojka i Jakova i njihove kutijijice od šibica sa internet lilihipom od ukucavanja sadašnje plate i, eureka, ispadanjem tobožnje buduće plate!

URA i nekakav Savez građana CIVIS, Socijalistička narodna partija, Bošnjačka stranka (BS), Albanska alternativa, Forca i Demokratska partija potpisali su Memorandum o saradnji kojim se partije potpisnice obavezuju da će sarađivati na „pomirenju u Crnoj Gori, izgradnji građanske države, poštovanju Ustava, radu na depolitizaciji institucija u cilju članstva Crne Gore u Evropskoj Uniji, snažnom ekonomskom razvoju, izgradnji socijalne države i države vladavine prava, zaštiti i unapređenju prava manjina i njihovoj integraciji u institucije, uspostavljanju ekološke države“. Kao i da će se partije potpisnice zalagati za državu građana jednakih prava, ali i državu u kojoj se neće sprovoditi bilo koji vid revanšizma.

Neki dan je specijalni predstavnik EU za Zapadni Balkan, Miroslav Lajčak, rekao da je zabrinut jer se zemlja u posljednjih godinu dana više bavi sama sobom, pitanjima jezika, vjerske pripadnosti, etničke pripadnosti. To je blaga slika u odnosu na ono što se događa u Crnoj Gori, u kojoj se na drastičan način krše nacionalna, građanska i vjerska prava i silom pokušava promjeniti identitet jednog naroda. I nije to jedino upozorenje crnogorskim vlastima da se od njih očekuju demokratske reforme, koje korespondiraju sa evrospkim standardima, a ne prostački revanšizam, gušenje prava Crnogoraca i manjinskih naroda, prijetnje, nasilje, gašenje crnogorskih institucija i teokratizacija Crne Gore.

I, što se dośetio glavni muljator sa kutijicama od šibica i kuglicom staniola? Pa naravno, memorandum kojim će se on predstaviti svijetu kao evropejski mesija, vjerovatno podržan od nezaobilazne Dritanove fangirl, Viole Fon Kramon, koji se zalaže za sve ono što Evropa traži i koji će zamazati oči svijetu komadom papira, ovjeren potpisima onih koji su ubjeđeni da se kuglica staniola nalazi baš upravo ispod tog memoranduma. Zašto ne sporazum, zašto memorandum, omiljena velikosrpska riječ, zna muljator? Što to donosi Memorandum potpisnicima?  Sem Dritanu Abazoviću oreola borca za evropske vrijednosti, ostalima – ništa! Hoće li se nešto promjeniti u Crnoj Gori, hoće li se vlast odreći dosadašnje politike protežiranja velikosrpstva i Crkve Srbije? Hoće li država obezbjediti vjernicima CPC uslove za obavljanje vjerske djelatnosti, hoće li FCJK biti uredno finansiran i u skladu sa svojom bogatom djelatnošću, hoće li se vratiti Crnogorcima izdavačka djelatnost i finansiranje jedinog književnog časopisa ARS, hoće li prestati zapošljavanje po dubini nacističkog šljama, čije su jedine kvalifikacije nošenje četničkih kapa i kokardi i učestvovanje na litijama, hoće li, hoće li … Pa NEĆE!

Mnogi su se ponadali da će Memorandum preokreniti razarajuću politiku koja uništava sve u Crnoj Gori potonjih godinu dana i počeli da prave kombinacije o vladi Ure i manjinskih partija, podržane od DPS-a ili nekog drugog, iako se mnogima sve to čini kao tandara broć priča. A evo i zašto. Mržnja Abazovića prema DPS-u, njegova kriminalizacija i dehumanizacija su glavne karakteristike dosadašnje političke doktrine Ure. Na tome su i osvojili glasove. Onaj ko je vjerovao u njihove reformske kapacitete gluplji je nego što sam mislio. Da je Uri bilo do istinskih reformi ne bi ušli u vlast zajedno sa najreakcionarnijom politikom Zapadnog Balkana i njihovom kriptosrpskom kopijom u salonskim rukavicama, ne bi pravili vladu u Ostrogu sa „evropejcem“ Amfilohijem Radovićem, predali u vlasništvo ogromnu teritoriju Crne Gore stranoj organizaciji i tako obezbjedili ionako ekonomski najmoćnijem monstrumu u Crnoj Gori ogromnu moć i uticaj na društvo, koji direktno korespondira sa anticivilizacijskim i opskurantnim ideologijama, ne bi u sektor bezbjednosti uveo antievropske, proruske, velikosrpske interese i proglašavao crnogorske patriote i rodoljube za teroriste, ekstremiste i nasilnike.

Zna Dritan Abazović, iako obmanjuje svjetsku javnost, da su na Cetinju bili mirni protestanti, građanski opredjeljeni patrioti, koji se nenasilno bore za svoja prava, kao što zna da su na śeveru nasilje nad manjinama sprovodili pristalice njegovih koalicionih partnera u vlasti, ne nikakva UDBA, kao što zna da su pristalice ideologije Draže Mihailovića , sa kojima koalira, upravo nasilni ekstremisti, spremni, uz pomoć Crkve Srbije, da mu debelo zagorčaju život i opstanak. Sam je upao u kašu velikosrpstva, sve bježeći od utvara koje je sam stvorio, mislim na proevropski DPS, iz koje teško da može dobiti ruku spasa sa druge strane. Umislio je da je veliki igrač, kockajući se bježanjem partija vlasti od izbora, pa se debelo preigrao i postao, a da sam nije svjestan, jednokratna upotrebna vrijednost beogradskih vjekovnih interesa. I sam bježeći od izbora, umišljajući da će mu vrijeme donijeti nove glasove, iako je jedini častan izlaz iz kaljuge koju su stvorili današnji konstituenti vlasti – novi, demokratski i čestiti izbori!

Neću reći da Crna Gora nije bila pritisnuta da potpiše CEFTA sporazum od EU, ali je sigurno da potpuno oslobođen uvoz svih roba iz regiona nije ništa dobrog donio Crnoj Gori. Tim sporazumom je postala skoro stoprocentno zavisna od uvoza, ostaviviši svoju poljoprivredu potpuno nebranjenu od tržišta sa mnogo intezivnijom poljoprivredom, većim obradivim površinama i, samim tim, manjim troškovima po jedinici proizvoda. Priče Dritana Abazovića o pogodnostima Open Balkana-a su samo nastavak urušavanja crnogorske privrede i suvereniteta. Ionako je i sada slobodna trgovina između Srbije, BiH i Makedonije i Crne Gore, granica se prolazi sa ličnom kartom, protok kapitala je slobodan, jedino nije slobodan protok radne snage. Što je ideja Dritana Abazovića time što će omogućiti radnoj snazi iz regiona da u Crnoj Gori preuzme profitabilne poslove, poslove u turizmu, trgovini, posebno u primorju? Da dodatno poveća broj nezaposlenih i da ih potjera da sreću traže u komšiluku? Plitke priče o tome kako kamioni neće čekati na granici su smjehotresne kada se zna da crnogorski kamioni uglavnom uvoze robu u Crnu Goru, sem onih par šlepera vina „13. Jul“ mjesečno, koji se izvoze u Srbiju.

Jedno veliko pitanje se nameće kad govorimo o motivima manjinskih stranaka da potpišu memorandum? Nije tajna da su do sada većinom bili svjesni velikosrpskog karaktera sadašnje vlasti i diskriminacionog odnosa prema Crnogorcima i manjinama. Svjesnu su, valjda, i da u tom Memorandumu takođe nije bilo mjesta za autentične predstavnike Crnogoraca? Misle li predstavnici manjinskih stranaka da će i njima dobra donijeti ponižavajući položaj crnogorskog naroda u Crnoj Gori, da će im prijati ta Crna Gora po idejama Vladimira Božovića, čelnika najveće obrazovne institucije u Crnoj Gori, da će moći biti ravnopravni u institucijama kojima upravljaju Marina Jočić i slični, da će im Vesna Bratić širokogrudo otvoriti mogućnosti za nacionalnu i kulturnu promociju i da će u Srpskoj Sparti taj Memorandum biti bilo što drugo do za toalet papir? Pitaše li ga što ne prođe u Parlamentu inicijativa za zabranu fašističkih simbola? Što on stade u odbranu četničke ideologije, ako ih već sami pobornici četnika prepoznaše kao fašiste i ne glasaše za inicijativu?

Pada li im na pamet da su samo upotrebljeni u Dritanovom muljanju kutijica od šibica i kuglice staniola?

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta