Liliputanci

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Jadan je narod koji kliče nasilnicima kao junacima i blistave osvajače drži za darodavce. (Halil Gibran)

Vrijeme je majstorsko rešeto. O dometima pojedinih ličnosti sadašnjice sudiće tek neke buduće generacije, kao što mi danas sudimo o ličnostima iz naše prošlosti. Malo je u prošlosti ljudi koji su klevetani kao nedašnji crnogorski knjaz i kralj Nikola Petrović od svojih savremenika, i u Crnoj Gori, i u Srbiji. Vrijeđan je svakakvim imenima, pokušavani su atentati na njega, a u jednom momentu je skoro bio potpuno sam, po ulicama crnogorskih gradova se klicalo srpskom kralju Petru, pjevale ponižavajuće pjesme o kralju Nikoli, vojskom su komandovali i radili na njenom uništenju srpski oficiri, optužen je da je izdao Crnu Goru, predao Lovćen itd. Da ne zaboravimo optužbe da je sa svojim perjanicima i saradnicima opljačkao narod, da se bahatio dok narod nije imao što da jede i sl. Danas ga slave i oni koji koji su ideološki nasljedici njegovih izdajnika, krvnika, uništitelja crnogorske države i oni koji baštine slobodarski duh hrabrih komita koji su se suprostavili okupaciji i aneksiji Crne Gore.

Vjerujem da nema čovjeka u svjetskim razmjerama koji je prošao kroz političku i medijsku harangu stravičnih razmjera kao sadašnji predśednik Crne Gore. Količina najogavnijih izmišljotina, uvreda, kriminalizovanja, optužbi za ubistva, iskrivljavanja istine, …  mogli bi ispuniti čitave tomove koji bi prevazišli sabrana dijela bilo kog blagopočivšeg i živog pisca. Iako je ta haranga ostavila traga, pa je postala nezaobilazan dio svakog stava o Milu Đukanoviću, malo je intelektulanih autoriteta u regionu koji neće reći da Milo Đukanović nije političar, već državnik, kako to lijepo reče Latinka Perović. Kao politički Guliver bio je okružen političkim liliputancima koji su svo vrijeme, od kada se usposatvio kao državnik, gađali ga otrovnim strijelicama, uspjevši mu nauditi tek kad su mu vezali noge klerofašističkim svetosavskim konopcima. Iskreno žalim što nije uspio da završi svoje veliko djelo rješenjem crkvenog pitanja i tako zaokruži punu crnogorsku državnost. Loš tajming, psihologija nedorasla da razumije važnost rješenja tog pitanja i neobrazovanost i zatucanost puka, sklonog plitkim manipulacijama, razlozi su, nadam se za kratko, sadašnjeg neuspjeha.

Nije li degutantno za svakog demokratu, modernog i građanskog opredjeljenja, hvalisati se da je uz pomoć najreakcionarnije i najopskurantnije organizacije u evropskim razmjerama pobijedio i, kako poneko kaže, „rasturio Mila i DPS“. Zbog klasične zloupotrebe religije od strane crkvenih velikodostojnika, ogavnih, primitivnih kletvi i navođenja na glasanje, može se smatrati da su izbori obavljenu u potpuno neregularnim uslovima, što samo potvrđuje koliko je zakon o crkvama nužan Crnoj Gori. Zakon koji će spasiti državu od pogubnog uticaja Crkve i Crkvu od nekanonskog i jeritičkog bavljenja politikom i sekularnim. Pobjeda uz pomoć mentijaša SPC je poraz čitav Crne Gore, pobjeda je samo najokorelijih protivnika svega modernog, demokratrskog, evropakog.

Ogromne su zasluge g-dina Đukanoviću za sve ono dobro što je uradio za Crnu Goru, a toga nije malo. Konačno, istorija će to zabilježiti. Kao što će i ove liliputance, ali samo kao nove Andrije Radoviće. Za loše stvari vremena Đukanovićeve vlasti, kojih je nesumnjivo bilo, biće previše kandidata koji će se baviti time, pa se neću, iz higijenskih razloga, pridružiti toj pustokupljevini i lešinarenju. Vjerujem da će među njima biti mnogo onih koji su bili, ili jesu na državnim apanažama, onih sa psihologijom strvodera koji sada mijenjaju tim i slave „osobođenje“. Mi koji nijesmo imali nikakvu korist, ni od  Đukanovića, ni od DPS-a, ili bilo koga od vlasti, ostaćemo vjerni svojim ubijeđenjima i ne pada nam na pamet da se ulagujemo „oslobodiocima“. Naprotiv, borićemo se svim svojim znanjem i umjećem protiv velikosrpstva i svetosavskog klerofašizma koji su se nadvili nad Crnom Gorom kao crni gavrani. Za nas vlast koja se najavljuje nije, niti može biti oslobođenje, već povratak na neka slična vremena od prije jednog stoljeća.

Jedino što je dobro od svega ovoga jeste što će se viđeti kolika je količina lažljive propagande koja je kriminalizovala mnoge ljude, pa, konačno, i državu. Izvolite gospodo, procesuirajte, istražujte i kroz sudske procese dokazujte ono što ste kroz prljave kampanje, ne vodeći računa o interesima države, plasirali. Daleko od toga da ne mislim kako nije bilo prvenstveno korupcije, pa zatim monopola, međusobnih dilova u poslovanju, pa i krađe, ali to je sve mizerno u odnosu na količinu galame i u odnosu na ostale zemlje Balkana. Iako je Medojević iz DF-a najavio da će komesarski zatvarati sve političare iz DPS-a, zabraniti DPS koji je dobio najviše glasova na izborima, Crna Gora nije ostrvo na Pacifiku, nego je u srcu Evrope, pa teško da je izvodivo. Osim ako se pođe putem Putinove Rusije i samovolje koja je karakteriše. Tužilaštvo je to koje istražuje, sudovi su ti koji na bazi dokaza određuju pritvor i na sudu se dokazuje nečija vinost ili nevinost.

Nova regionalna politička zvijezda u poziciji čovjeka koji odlučuje o sudbini Crne Gore, hoće li nastaviti istim putem, ili postati nova RS, Dritan Abazović, vrlo podśeća na onog Miću Raonića iz Davičovog romana Pjesma. Poput zanesenjaka govori u političkim parolama, udaljenim od svakog iskustva i svakodnevnih životnih situacija. Tako čvrsto neko može garantovati izrečeno samo u najoštrijoj diktaturi i sa hiljadama vjernih operativica koji će kontrolisati sve pore života. Rad sa ljudima, koji su po prirodi, posebno u Crnoj Gori, kvarljiva roba, sa ljudima koji će jedno pričati, a drugo raditi, koji će koristiti svaku situaciju da sprovode ono što su naumili, bez obzira na dogovore,… biće otriježnjujuće za Abazovića, ako je ozbiljan u onome što priča, a poguban za crnogorsku državu. Vjerujem da će vremenom potpuno oguglati i zažmuriti na oba oka na sve opstrukcije onoga što sada garantuje.

Ne znam jesu li deklarativni borci za pravnu državu i državu u kojoj će se zakon važiti za sve namjerni da poštuju Ustav i zakone Crne Gore? G-din Abazović najavljuje u pravosuđu reizbor sudija, iako je izvršna vlast nema nadležnost nad sudskom vlašću. To pokazuje slučaj ministra Pažina i njegovo bezuspješno protivljenje u Sudskom savjetu protiv trećeg mandata neki viskoh pravosudnih funkcionera. Svako mješanje u sudsku vlast, posebno reizbor sudija, svuda se , posebno u EU, smatra političkim uticajem na pravosuđe i postavljanje partijskih kadrova. A i, po zakonu, najveće sudske i tužilačke funkcije se biraju u Parlamentu dvotrećinskom većinom. Podśetiću Abazovića na pokušaj u Srbiji da se prekidom radnog odnosa i ponovnim izborom sudija reformiše sudstvo, koji je oboren na Ustavnom sudu kao neustavan, a i EU je jasno izrekla ocjenu da je to nedopustivi partijski uticaj na pravosuđe. Iako nezadovoljan pravosuđem, takvo nešto se nije usudio ni Aleksandar Vučić, koji u Srbiji ima apsolutnu vlast u rukama. To će jedino moći ako budu pravili državu po Putinovom receptu.

Da bi se populistički zadovoljile stare i novopečene pristalice opozicije, jedino što može imati neki opipljivi rezultat jeste ukrštanje imovine i prihoda. Ali prvo morate poći od finansijera koalicije oko DF, Dake Davidovića, najvećeg ratnog profitera u Crnoj Gori. Nije ni tajna da su većinom devedesetih sticali kapital najviše ljudi oko ondašnjeg predśednika Crne Gore, Bulatovića, koji su danas listom uz opoziciju. Svi koji pamtimo ko je punio tenkove vojske RS, śećamo se ko je bio najveći izvoznik nafte u RS i enormno zarađivao na tome, kojih pet firmi je dobilo koncesije da se bavi albanskom naftom i ko su bili njihovi vlasnici. Jedan od njih piše fantastične izmišljotine o srpskoj istoriji, prevazišao je i Jovana Deretića, na jednom barskom portalu.

Izgleda da je i obdusman Bjeković dočekao slobodu i oslobodioce? Dok Crna Gora postaje poprište ogoljenog nasilja nad ljudima drugačije vjere i nacionalnosti, prema neistomišljenicima, dok njihove porodice noćima ne spavaju, strijepe od primitivnih nasilnika i slušaju neartikulisane krike ispod svoji prozora na kućama išaranim uvrijedljivim natpisima, opozicioni prvaci, uz opštu sprdnju u regionu, prišivaju sve to vlastima. Faruh Šehić to naziva „cinizmom bez presedana“, a pomenuta Latinka Perović kao „beskrupulozno“!

Potpuno je lišeno zdrave logike nazivati režim u Crnoj Gori diktatorskim zato što je Đukanović redovno pobjeđivao opoziciju ovakva kakva je i kakva se, po ko zna koji put, pokazuje u punom sjaju. Zahvaljujući njima sad imamo diktaturu prostakluka, nasilja, šovinizma, velikosrblja, … U diktaturama vladajuća partija uvijek ima apsolutnu većinu, nije primorana da dijeli vlast sa drugim partijama, niti formira  manjinsku vladu, kao DPS sa svojim tradicionalnim koalicionim partnerima 2001. Da je u Crnoj Gori bila diktatura svi ovi koji danas galame bili bi mirniji od bubica. Belive me.

O siromaštvu u Crnoj Gori danas pričaju oni koji imaju po dvoje kola parkiranih ispred kuće, dok isti, ili njihovi očevi, nijesu imali bez jedne gaće (pantalone) koje su im majke sušile preko noći iznad šporeta da bi mogli da idu u śutradan u školu. Neobrazovani u svakom smislu umišljaju da je Crna Gora kao Kalifornija , ali da su je poharalii Milovi pa se to ne vidi. Imaće prilike da se uvjere na sopstvenoj čapri koliko su u pravu.

Đukanović mora sačuvati svoju partiju neoštećenu, jer su većina članova i čitavo glasačko tijelo DPS-a, uz uglavnom sve koalicione partnere, uključujući i bivšeg SDP, srž crnogorskog građanskog, multikonfesionalnog i multivjerskog društva. To mora biti buduća snaga koja će Crnoj Gori povratiti dostojanstvo. Glasači Ure se teško mogu tako deklarisati, jer iracionalna mržnja, spremnost da se uništi država zbog nje, revanšizam, nije osobina koja spada u to. Takođe, više je DPS građanski nego svi oni koji se po raznim NVO šminkaju i kite građanštinom, jer je Aleksandra Vuković, sa svim što predstavlja, obrazovanošću, inteligencijom, kulturom, pravi simbol građanske, multinacionalne i multikonfesionalne Crne Gore, za razliku NVOvaca koji postavljaju opskurne postove po društvenim mrežama o njoj i Tamari Nikčević. Koliko su ti ljudi van zdravog razuma govori to što im DF neće sigurno davati novac iz budžeta, kao DPS, ako se budi politički borili protiv njih kao što su protiv DPS-a. Sami śeku sebi granu, ako ne budu poltroni vlasti u kojoj je DF.

Kakvu nam budućnost nude „oslobodioci“ govori i namjera SPC da postavi bivšeg funklcionera KPJ, Jova Markuša, čovjeka bez ikakavih kvalifikacija, za direktora Narodnog muzeja Crne Gore. Što je sljedeće? Da postave onog kuvara iz Budve za ministra obrazovanja? Ovu pomamu prostakluka, nasilja, nikogovića, velikosrpastva i svetosavskog klerofašizma Abazović može zaustaviti aktuelnom ponudom DPS njegovoj manjiskoj vladi, sa partijama nacionalnih manjina, opciono i sa SD-om i SDP-om, pod uslovom da mu jeste namjera da od Crne Gore napravi bolje društvo, a Crnu Goru građanskom, multivjerskom, multikonfesionalnom i dijelom EU. Inače se već po briselskim kuloarima govori da im ne pada na pamet da prime u EU još jednu populističku, ekstremno desnu vlast, nakon iskustva sa Mađarskom i Poljskom.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta