Jasna i neposredna opasnost

piše: Željko Vukmirović

Teorija zavjere je zemlja meda i mlijeka. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić to savršeno dobro zna. Baš kao što zna i da je to jedini preostali prostor kretanja kojim može da dominira. Svi ostali prostori su mu uskraćeni, propali.

Priča o tim prostorima bi, svakako, trebalo da bude najobičnija regionalna sprdnja, nešto o čemu niko u Crnoj Gori ne bi trebalo da vodi računa niti cijepa glavu da upravo Vučićeve instalacije u izvršnoj crnogorskoj vlasti nisu neraskidiv dio naše svakodnevnice. A onda već moraju da se pobroje ostaci Demokratskog fronta, ostaci uhljebljenih Demokrata, ostaci Dritanove izvršilačke URA, par ostataka od ostataka SNP-a, baš kao i prebjegli iz svih pomenutih ostataka, sada već sa angažmanima u novom ruhu.

A biti Vučićev poklonik i pratilac nikad nije bilo mačji kašalj. Gorak hljeb se podrazumjeva.

Naročito kada srpski predsjednik posjeti višestruko optuživanog pedofila i važećeg episkopa Pahomija, pa se u tom društvu požali kako se on i vladika brinu da “nemamo djece”. I da mora da se digne stopa fertiliteta (plodnosti – nap.a). I sve to se još promoviše kao jasna i neposredna opasnost.

Ova teorija, kao problematika koja ponajprije upućuje na zavjeru protiv “srpskog sveta”, predstavlja ponajprije alarmantni poziv nadležnima u oblasti psihijatrije, kao medicinske discipline koja se bavi liječenjem psihičkih bolesti. Zato, Vučićeva priča o nedostatku djece u prisustvu sveštenika optuživanog za pedofiliju, kojem se čak u Srbiji i sudilo, izaziva najblaže rečeno mučninu zdravomislećeg rasuđivanja. Posebno ako se ima u vidu da je još 2019. godine jedan od najčitanijih srpskih medija objavio kako je “cela srpska pravoslavna crkva” zbog pedofilije pred sudom u Londonu. I da se sprema još tužbi.

Upozorenja o prisutnosti pedofilije, trgovine drogom, raznim malverzacijama i prevarama u srpskoj crkvi se već dugi niz godina prezentuju javnosti. Ni u Srbiji to nije prećutkivano. Činjenično, uvijek su kao glavni akteri pominjani upravo visokorangirani srpski sveštenici Pahomije, Kačavenda, Filaret, dok je tek svojevremeno episkop Georgije optužen za blud i razvrat razriješen od strane crkovne vlasti. Georgijev rođeni brat Konstatin je raščinjen “samo” zbog pronevjera. Kod nas je mitropolit Joanikije saslušavan, takođe “samo”, zbog učešća u prikrivanju krivičnog djela obljuba nad djetetom.

Osude glavnih aktera iz ove regionalne priče o pedofiliji su izostala od strane Vučićevih poklonika i pratilaca instaliranih u crnogorskoj izvršnoj vlasti.

A tu već nema ništa od teorije. Niti nekakve uobrazilje.

To je jasna i neposredna opasnost.