za aktuelno.me

piše: Željko Vukmirović

Nema nejasnoća oko smjene crnogorskih generala. Ide ta priča na Balkanu skoro svakih 30 godina. Samo malo pošto srpski popovi odrade svoj dio posla.

Nešto slično sproveo je i Slobodan Milošević. I tako napravio mjesta za one generale koji su se klanjali popovima Srpske pravoslavne crkve.

Ostalo, cijeli svijet zna. Prvi u tom redu je bio Ratko Mladić. A uz njega i Galić i Dragomir Milošević… A opsada Sarajeva i Srebrenica su samo sačekali da se dogode.

Olivera Injac je po preuzimanju Ministarstva odbrane Crne Gore ukazala na stanje koje je zatekla, neracionalnost u trošenju budžetskih sredstava, nefunkcionalnu organizacionu strukturu, neplanska ulaganja…Znači, sve oko para.

A onda, ničim izazvana, istakla kako su se nakon samita u Velsu sve članice NATO obavezale da će do 2024. godine dostići izdvajanje od 2 odsto BDP za odbranu, te da je Crna Gora bila na dobrom putu i da je ove godine projektovano izdvajanje od 1,81%. Naravno, to nema veze sa njenim učinkom već sa onim što je činilo prethodno Ministarstvo.

Tek, onaj njen populizam u optužbama ne ide sa izrečenim i uvaženim “dobrim putem” na kojem je potvrđeno bila Crna Gora i Ministarstvo koje je preuzela.

Dakle, čime se ovdje trguje?

Dok srpski predsjednik Vučić kaže: “Srbija ne može da prizna nezavisnost Kosova bez kompromisnog rešenja”. Pa? Šta ‘oćeš? Crnu Goru?

Želje i pozdravi srpskog državnog vrha, te sve inicijative Srpske pravoslavne crkve, a onda i izvršilačka misija nove teokratske Vlade Crne Gore očigledno će morati da se susretnu sa sopstvenim licemerjem.

A to već nijedan general ne može da sakrije. A ni ministarka.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta