Dalaj Manda, Maša i međed

Piše: Andrej Nikolaidis

Ne. Međed iz naslova nije Milorad Dodik. On je ruska curica. Međed je Rusija.

No junak naše priče je Dalaj Manda, čije su blitzkrieg izjave toliko miroljubive da prevazilaze i one najpoznatijega istočnoga mudraca.

Mandić je čovjek kojemu nije strana duhovnost. Dok još nije bio Dalaj Manda, dok je bio u gravitaciji hrišćanskoga učenja, sred skupštine je pozvao sljedbenike da budu spremni i budu Hristovi vojnici. Ako je bilo čovjeka koji je propovijedao mir i praštanje, to je bio Hrist. Pa ipak, Mandić je njegovo učenje shvatio kao poziv na Sveti rat – u ime onoga čije ime je Princ Mira. Što nam govori sljedeće. Budući da je sklon da pogrešno razumije učenje koje slijedi sada, kada je Dalaj Manda, Mandić bi mogao pokrenuti invaziju na Čehoslovačku.

Elem… Dodik, koji se upravo vratio sa turneje Istokom, posjetio je velikog istočnog mudaraca Dalaj Mandu.

Kakav je to provincijski teatar bio… Amaterska postavka „Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja“. Krkanski pozorišni bofl, usred Podgorice.

Jedan – Dodik – iz bosanske pripizdine i drugi – Mandić – koji je život posvetio tome da Crna Gora bude srbijanska pripizdina. Jedan – Dodik – glumi da je predsjednik „države“, koja to nije niti će biti. Drugi – Mandić – glumi da je evropejac i da nije ne Hristov, no Vučićev i Putinov vojnik. Jedan – Dodik – na američkoj Crnoj listi. Drugi – Mandić – optužen za organizaciju od strane Rusije sponzorisanog državnog udara u Crnoj Gori.

Dva veterana, teškaša velikosrpske politike tokom druženja sanjarili su o ”srpskom svetu”, mahali trobojkama, đe god su stigli kačili ikone. U Mojkovcu, gdje su Crnogorci ginuli pod crnogorskim zastavama, dva jarana su im u čast položili zastavu druge zemlje. Rekosmo: krkanski nacionalistički bofl koji cilja na to da svađa Crnu Goru.

Šta je sve to politički značilo?

Ako je Dalaj Manda zamislio da je u nekoj vrsti političke tranformacije od ultranacionaliste ka evroatlantskom entuzijasti, Milorad Maša Dodik vratio ga je nekoliko koraka unazad, na fabrička podešavanja, donijevši mu tople pozdrave iz Moskve. Teško je, naime, sarađivati sa Amerikancima kada demonstriraš da si, uz Rusiju i Bjelorusiju jedini koji je spreman primiti čovjeka sa američke Crne liste.

Kupusarom koju je donio, nekakvim sporazumom o specijalnim vezama između njegovog entiteta i države Crne Gore, Dodik je gađao Spajića. Koji neprekidno ponavlja kako ne bi da se bavi nacionalnim/nacionalističkim stvarima – a onda mu Dodik i Dalaj Manda uvale sporazum o nacionalnom (polu)ujedinjenju. Ako sporazum prihvati, Spajić alijenira Bošnjačku stranku i udaljava se od mogućnosti da vladu rekonstruiše kako njemu odgovara. Ako ne prihvati, eto materijala za napade Milatovićevih lojalista.

Dodik-Dalaj Manda bromansa ujedno je bila i ne prst, no šaka u oko Bošnjačkoj stranci. Koja sutra treba da bude u koaliciji sa čovjekom koji asistira Dodiku u razvaljivanju Bosne. Reakcija je stigla brzo – Bošnjačka stranka će glasati za smjenu Mandića, ako se o tome u parlamentu bude glasalo.

PES, međutim, ne želi to glasanje i stao je u odbranu Dalaj Mande. Čini se da je njihov stav da bi sve to najbolje bilo iskulirati. Što će reći da se od Bošnjaka i Crnogoraca traži da okrenu drugi obraz. Međutim… Obraz možeš okrenuti jednom. Drugi put ga nemaš.

Cilj rekonstrukcije vlade sa ulaskom Bošnjačke stranke u nju je više evroatlantski nastrojena Vlada koja je zapadu pouzdaniji partner od ovoga što imamo danas. Dodikova i Dalaj Mandina akcija za primarni cilj je imala sprječavanje formiranja takve vlade.

Tako da je Dodikova posjeta bila sve, samo ne bezazlena. Dodikova posjeta je ogledni primjer malignog ruskog uticaja.

Ako nakon Dodikove intervencije Bošnjačka stranka ostane van vlade, biće tačno tamo gdje Moskva i Beograd žele da bude.