Da li se Bog umorio od svetosavskog praznovjerja?

Piše: Balša Knežević

Smrt mitropolita crnogorsko primorskog Amfilohija Radovića i bogougodna anticivilizacijska lakrdija koja je uslijedila nakon toga, ogolila je svu retrogradnost i praznovjerje crnogorskog društva. Nakon pagansko-svetosavskog šenlučenja na Cetinju i Podgorici proteklih dana, svako ko je u posljednja dva mjeseca sačuvao i malo zdravog razuma mora se zapitati kojim je čudom naša država ugurana u NATO i koja je to sila drži na putu EU integracija?

Crna Gora posljednjih nekoliko dana zavrijedila je pažnju regionalne i svjetske javnosti, nažalost uglavnom zbog negativnih konotacija. Domaća javnost je sa druge strane, bila podjeljena na dva tabora – prvi koji je lamentirao nad smrću neprežaljivog i nezamjenjivog vjersko-političkog lidera i drugi dio koji je žalio Crnu Goru i strijepio za njenu budućnost u strahu iščekujući epidemiološku kovid-bombu čije je aktiviranje samo pitanje dana.

Svijest crnogorskog društva otupljena je udarima svetosavsko-pravoslavnog malja koji beskrupulozno batina po našem nacionalnom biću posljednje tri decenije. Ono što se dešavalo nakon smrti srpskog pravoslavnog ajatolaha samo govori da je praznovjerje ukorijenjeno mnogo dublje u našem društvu nego što smo se nadali i da obuhvata ne samo prosječnog svetosavskog vjernika.

Medicinu porazile vjera u litije, pričešće i tamjan

Svetosavsko-pagansko načelo vjerovanja u nadmaterijalno i mistično prihvaćeno je i od ljudi koji su položili Hipokratovu zakletvu.

Scene kojima smo svjedočili u petak u Kliničkom centru Crne Gore kada je dvadesetak popova šetalo kroz internu kliniku a doktori zanemarili pacijente, propise i zakone da bi ispratili mitropolita preminulog od kovida u nezaštićenom sanduku, govori o tome da smo kao društvo spremni na civilizacijsku kapitulaciju, odbacivanje svih naučnih dostignuća i prihvatanje retrogradnog svetosavskog praznovjerja.

Ovakvo strahopoštovanje  transcedentnog boga i vjera u ozdravljenje putem mističnih religijskih ritualnih procesa ne treba da čudi, jer su Amfilohije Radović i SPC decenijama radili na jačanju tog kulta.

Pandemija korone samo je dobro došla da taj princip čistog sujeverja izađe iz višedecenijskog skrivanja i pređe u “mejnstrim”. Najviši zvaničnici SPC negirali su postojanje koronavirusa, a zatim govorili da ih “Bog čuva od kovida”, dok je isti preminuli mitropolit Amflohije čak poručivao da ima “božiju vakcinu”, o čemu je pisao i  „The New York Times”.

Neizostavni Džomić i ljekovite litije

Najveći zagovornik ljekovitosti litija i tamjana u borbi protiv korone, ipak je protojerej-stavrofor Velibor Džomić koji je, kako smo nebrojeno puta upozorili crnogorsku javnost, sa zilotskim žarom branio svoje mistično stanovište da litije i tamjan liječe koronavirus.

Početkom godine, nakon što je portal Aktuelno objavio apsolutno tačnu informaciju da se dva popa SPC koji su došli iz Kine kriju u manastiru Dajbabe, kazao je da “vjernici ne treba da se plaše jer su molitvene litije najbolji lijek od svakog virusa, pa i od koronavirusa”. Takođe se spekulisalo da su po Džomićevim uputstvima zaposleni u SPC kadili ulice Berana kako bi taj grad očistili od korone.

Džomića nakon smrti srpskog mitropolita prosto nema u javnosti, kao da se od nekoga  krije ili kao da osjeća dio odgovornosti za ruganje koronavirusu koji je na kraju, u neponovljivoj ironiji sudbine, usmrtio srpskog vladiku i pored naizgled neprobojne božije zaštite.

Džomić se prevario, Amfilohije se prevario, SPC sad mora biti svjesna postojanja i opasnosti koje nosi korona. Klerikalni svetosavski krugovi sada takođe moraju biti svjesni da litije, misticizam i praznovjerno busanje u božiju moć ne mogu da ih zaštite od ovozemaljskih opasnosti i iskušenja. Biće možda, što bi prost narod rekao, da ih je bog napustio i prešao na neku drugu stranu, ili nikad nije ni bio na njihovoj strani.

Svetosavsko praznovjerje zahvatilo zdravstveni sistem

Međutim, u trenutku kada svetosavsko jezgro Srpske crkve u Crnoj Gori spoznalo da vjera, litije, tamjan i pozivanje na transcedentnog boga i eterične svece ne štite od opasnih virusa, bilo je kasno. Princip svetosavskog praznovjerja zahvatio je zdravstveni sistem Crne Gore!

Desetine zdravstvenih radnika koji u KCCG u Podgorici napuštaju svoje pacijente, krše sve epidemiološke mjere da bi ispratili nezaštićeni kovid pozitvini leš pokojnog mitropolita, govori o porazu razuma i trijumfu klerikalnog sujeverja koje je propagirao vrh SPC na čelu sa Amfilohijem i njegovim savjetnikom Džomićem.

Klerikalizacija države

Svetosavsko praznovjerje osim zdravstvenih institucija i velikog dijela crnogorskih građana, proširilo se u sferu političkog i državničkog djelovanja.

Tako sad imamo mandatara Zdravka Rukoljuba Krivokapića, zatucanog svetosavca, koji buduću vladu gradi očigledno rukovođen biblijskim principima i popločava put za teokratsku državu po ugledu na njegovog iranskog idola Mahmuda Ahmadinedžada.

Komentarišući to što će buduća vlada imati 12 ministarstva, Krivokapić navodi da je “to ta simbolika 12 apostola o kojima nas je podučavao naš mitropolit Amfilohije”. Krivokapić je ovo izjavio samo dva dana nakon što se uz desetine vjernika SPC na Cetinju pričešćivao istom kašičicom iznad odra osobe preminule od kovida!? Kako bi to popularni Rukoljub objasnio da se sujutra, ne daj bože, nađe se nekim evropskim zvaničnikom?

Za iskusnim rukoljupcem nije zaostajala ni mlada vedeta kleriklizma iznenadni predsjednik Skupštine Aleksa Bečić koji je na sahrani Amfilohija nakon hvalospjeva i idolizovanja preminulog mitropolita izrazio nadu “da će biti posljednji vladika koji je branio crkvu od dijela svog naroda”!? Nejasno je šta je Bečić ovim htio da kaže jer niko u Crnoj Gori nije napadao crkvu, već je samo jednu parapolitičku, subverzivnu organizaciju koja predstavlja prijetnju samoj crnogorskoj državi, pokušao da uvede u zakonske okvire. Očigledno neuspješno.

Da li je Bog prešao na crnogorsku stranu?

I na kraju treba podsjetiti da je SPC u Crnoj Gori uložila ogromne napore da sačuva u životu ideju o ljekovitosti litija, tamjana i pričešća.

Portal Aktuelno je pravovremeno objavio informaciju da je Amfilohiju na testiranju pod lažnim imenom u bolnici Danilo I na Cetinju 1. oktobra ustanovljeno da je pozitivan na koronavirus, nakon čega je danima neadekvatno liječen u svojoj keliji u Cetinjskom manastiru. To je zasigurno moralo da ima nepovratni štetni uticaj na zdravlje 82-godišnjeg čovjeka, o čemu ćemo pisati nekom drugom prilikom.

Tek nakon što je nekoliko dana liječen u keliji, primljen je u bolnicu Danilo I na Cetinju zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, gdje je ponovo testiran na koronavirus, nakon čega je transportovan u Klinički centar Crne Gore u Podgorici.

Pitanje je da li je liderima svetosavske crkve bilo toliko važno da sačuvaju netaknut kult mističnog, da su ugrozili život svog lidera, ili je ipak Bog prešao na crnogorsku stranu umoran od toga što ga je Amfilohije prečesto zloupotrebljavao za proklinjanje i obračun sa neistomišljenicima. Možda je to poruka koju svetosavski lideri tek treba da razumiju…

U svakom slučaju, pobjeda SPC na nedavno održanim izborima, koju je pratila mučenička smrt svetosavskog podvižnika čija je kanonizacija već isplanirana, ogolila je mnoge probleme i zaostavštinu rigidnog tradicionlizma koji tek treba da bude reformisan.

Kako će se sve odvijati ostaje da se vidi, ali u svakom slučaju – ako Bog, u kom god obliku shvatili značenje ove riječi, bude štitio svetosavsku crkvu i njene pristalice kao do sad, Crna Gora ne mora da brine…