Borba između dobra i zla

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Još je Hitler shvatio da obični ljudi „lakše postaju žrtve velike laži nego male laži”. Američki diplomata Džordž Kenan, pišući o poslijeratnoj komunističkoj Moskvi, naveo je da je moguće ljude natjerati da vjeruju u bilo što i da, bez obzira što se radi o laži, za ljude koji vjeruju one postaju istina. Obije te dvije ideologije, koje su nanijele čovječanstvu mnogo zla, su na laži i na brutalnoj represiji u odbrani te laži temeljile svoju politički uspon i trajanje. Iako smo se, navodno, odrekli i jedne i druge ideologije, nažalost, nijesmo se odrekli mnogih političkih doktrina koje su ih karakterisale. Od toga da se danas laž odomaćila u politici i postala potpuno normalna, do zloupotrebe nasilja i desničarskih, radikalnih, parapolitičkih organizacija u nasilnom obračunu sa liberalnom misli i građanskim, demokratičnim slojem društva.

U Vučićevoj Srbiji se motkama obračunavaju partijske siledžije sa mirnim protestom građana, ekstremnim, profašističkim falangama se brane murali ratnih zločinaca, metalnim šipkama se prebijaju politički protivnici, zastrašuju građani, … i sve to, veoma često, u prisustvu regularne policije. Predlažu se zakoni kojima će se desničarskim nasilnim grupama i organizacijama dati status organa reda i toleriše mnogo toga što asocira na vremena prije devet desetljeća u centru Evrope. Laž, medijske manipulacije, skoro potpuna kontrola medija, dehumanizacija političkih protivnika, demagogija, populizam u Vučićevoj Srbije su dobili razmjere vrhunski razrađene doktrine, kojom se anestezira velika većina građana Srbije. U takvoj Srbiji je moguće da „najsmešniji virus u istoriji sveta“, rečenica koju su direktno prenijele sve televizije u Srbiji, evoluira u decidiranu i oštro izrečenu konstataciju Vučića da „niko nije rekao da je u pitanju najsmešniji virus“, samo dvije nedelje nakon toga! Jedna od hiljadu laži koja nije ostavila nikakve posljedice po njega i vlast koju personifikuje.

Nije slučajno da se u Crnoj Gori kopira Vučićev način vladavine od onih koji su njegovi politički i ideološki istomišljenici, a koji su, većim dijelom njegovom zaslugom, bilo direktnim uticajem, bilo preko Crkve Srbije, postali vladajuća politika. Tako je moguće prekršiti Ustav kad je u pitanju skupštinski kvorum, birati poslanike kršeći pravilnike, uz manihejsko obrazloženje o oportunizmu, ne odgovarati za navodni mito od 21 milion eura, zadužiti zemlju od strane civila bez odluka nadležnih organa i sijaset sličnih kriminalnih djela, a da to ne ostavi posljedice među onima koji ih podržavaju. Na bilo koji primjer nezakonitog postupanja, zloupotrebe vlasti, bahaćenja i drugih nepodopština alibi se traži u bivšoj vlasti, po istom principu koji primjenjuje Vučić, po kojem se ocrnjuje prethodna vlast bjesomučnom propagandom, iako činjenice govore upravo suprotno. Ono što je Đilas i „žuti“ u Srbiji, u Crnoj Gori su Milo Đukanović i DPS. Na isti način na koji Vučić tvrdi da u Srbiji demokratija nije nikada bila veća, u Crnoj Gori se desilo „oslobođenje“ i „prvi put se narod pita“ kakvu vlast hoće.

Istom metodologijom uzurpacija medija u Srbiji, vlast u Crnoj Gori je stavila sve medije pod svoju kontrolu, izuzev dvoje dnevnih novina i desetak internet portala. Javni servis se pretvorio u batinu protiv političkih protivnika vlasti, na njemu se vodi otvorena kampanja protiv predśednika Crne Gore, kao jedine institucije koju ne kontroliše izvršna vlast, opozicije i građanskog otpora nacifikaciji i fašizaciji crnogorskog društva. Afere protiv predśednika Crne Gore, koje su fabrikovane od istih onih političkih subjekata i nevladinog sektora koji danas čine vlast, svaka na nivou čiste spletke i iskonstruisane neistine, gebelsovskom metodom se skoro redovno plasiraju kroz informativne emisije Javnog servisa. Otuda povike i napadi na pojavu Gradske televizije glavnog grada, koja je jedina televizija koja nije pod kontrolom republičke izvršne vlasti, a koja govori istinu i stvari naziva pravim imenom. U vrijeme prošlih vlasti su postojale lokalne i privatne televizije koje su se nemilosrdno obračunavale sa tadašnjom vlasti, bez ikakvih posljedica po njih ili napada na njihovu uređivačku politiku. Śetimo se samo TV Vijesti koje su prednjačile u prljavim kampanjama, izmišljanju afera, svakodnevnom antivladinom propagandom, kriminalizacijom izvršne vlasti i svih institucija sistema. Isti oni koji danas proganjaju nevladine medije, bilo da su u izvršnoj vlasti, bilo u provladinim medijima, vrištali su do Brisela i Vašingtona o svojoj ugroženosti i medijskim neslobodama u Crnoj Gori.

Slično „najsmešnijem virusu“, Dritan Abazović nas uvjerava da nikada nije rekao „da najveći broj stanovništva, značajan dio stanovništva se ośeća Srbima“, iako smo svi koji smo htjeli gledali taj snimak jedne hrvatske televizije. To govori o njegovom lažljivom karakteru i vučićevskim metodama manipulacije. Naravno da nije slučajno što je svojevremeno izjavio da je Skender-beg Srbin, što je podržao izmjene Zakona o slobodi vjeroispovjesti kojima je ogroman dio Crne Gore predat u ruke crkvene organizacije iz druge države, što je uveo klerofašiste i velikosrpske nacoše po dubini u sve institucije sistema, što procrnogorski i građanski dio stanovništva Crne Gore naziva fašistima, ekstremistima, teroristima, što smatra da smo svi blesavi kad tvrdimo da su na Cetinju korišćeni gumeni meci i što je doprinjeo urušavanju svega dobrog što je postignuto do sada u Crnoj Gori. Njemu procrnogrski građani i opozicija unosi mržnju u društvo, a ne fašiosoidni nesoji koji slave ubistvo knjaza Danila i veličaju njegovog ubicu, koji nezakonito uskraćuju finansiranje FCJK na Cetinju, na stotine fašističkih poruka, napada na manjine i patriote?

Nedvosmislene cifre govore o hiljadama uhlebljenja partijskih kadrova i pristalica u potonjih godinu dana. Samo u CEDISU je broj zaposlenih u odnosu na prošlu godinu povećan za 18 odsto, u EPCG za 14 odsto, Rudniku uglja za 24 odsto, Aerodromima za šest odsto, Željezničkoj infrastrukturi za četiri procenta, itd. Zamislite Dritana Abazovića koji je zgrožen zbog partijskog zapošljavanja rukovodstva u Ulcinju? Licemjerje na kub! I svaku priču nam zagadi demagogijom, lažima, jeftinom patetikom i glumatanjem, poput one o uvali Valdanos. Taj ljubitelj pravde i poštovanja vlasništva nam objasni kako je Crkva Srbije imala najuredniju dokumentaciju na osnovu koje je dobila imovinu u Valdanosu. Još samo da nam objasni kako je moguće da povraćaj imovine na Valdanosu traži Budimljansko  – nikšićka eparhija koja je oformljena na śednici Svetog arhijerejskog sabora Crkve Srbije od 23/10 maja 2001. godine – ASbr 78/zap. 131, kako piše u odluci Broj 1307/zap.624 od 31. maja 2001. godine, sa potpisom čuvenog Pahomija (slika u prilogu)? Kad je to ona izgubila imovinu sedamdesetih godina kad nije ni postojala u to vrijeme?

Strategiju „ne vjerujte svojim očima već vjerujte ober lažovima“ promovisao je i ministar unutarnjih poslova konstatcijom da 5. septembra nije bilo naoružanih lica u Cetinjskom manastiru. Fotografije likova sa kalašnjikovima, koji sigurno ne spadaju u redovno naoružanje specijalaca Crne Gore, maskirne bluze sa obilježjima Srbije, ekstremisti iz redova putinovskih Noćnih vukava i ko zna kojeg još bašibozuka, očito su pod pokroviteljstvom sadašnje izvršne vlasti. Pretpostavljam da je otuda i drama što je voditeljka vijesti na Gradskoj televiziji razobličila taj kriminalni milje pod okriljem svetosavlja i sa tetoviranim Ostrogom i Đedom po tijelu.

Svemu tome dodajte blamiranje Premijereja u javnim nastupima, njegove besmislene tirade u kojima jednom te istom pričom odgovara na bilo koje pitanje poslanika u Parlamentu, vrti otrcane priče o sprženoj zemlji, kriminalu, korupciji i traži alibi za upropašćavanje takvih preduzeća kao što su CEDIS i CGES, ćeranje investitora i prodaju šarenih laža građanima Crne Gore u vlasti koja je podigla BDP per kapita u periodu 2006 – 2019. bezmalo četiri puta, koja je bila lider po stranim investicijama u regionu i vodeća marina destinacija na Jadranu.

Koliko je uspješna sadašnja vlast govori to što bježi od provjere podrške na izborima kao đavo od krsta. Kao to bi bilo iznevjeravanje izborne volje od 30. avgusta i onoga što su bla, bla, bla građani od njih tražili. Pritom, non stop pokušavaju jeftinim trikovima da smjene Mila Đukanovića sa mjesta predśednika, iako je u njegovom slučaju izborna volja daleko ubjedljivija pobjedom u prvom krugu izbora. Kako to da se ne poštuje ta izborna volja građana u četiri godine mandata predśednika države, a traži se poštovanje izborne volje od prošle godine u naredne četiri godine? Iako je jasno da povjerenje u sadašnju vlast opada svakog dana!

Viktor Igo je pisao da je svaki kompromis između dobra i zla uvijek na štetu dobra. Dakle, sa članovima sadašnje vlasti ne smije biti kompromisa. Bilo bi dobro da neko vodi evidenciju svega što se događa, da se ništa ne zaboravi od zla kojim se uništava Crna Gora. Nekako mi pada na pamet da bi za Demokrate najveća kazna bila da im se po cio dan čitaju njihova izuzetno tupava i debilna prepucavanja i saopštenja za javnost. Ja bih baldisao prvi dan.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta