ANATOMIJA JEDNE HAJKE (14): Uhapsite teroristu iz Sarajeva

Piše: Šeki Radončić

Nikolaidisovo proročanstvo da će samo biti gore obistinilo se tri godine kasnije: nakon polugodišnje hajke iza kulise, Šeki Radončić će kao agent režima osvanuti na naslovnim stranicama podgoričke nezavisne a privatne štampe. Dok sam kraj montažnog stola razgovarao sa montažerom Almirom Kenovićem da li u Heroju dati prednost dokumentarističkom po cijenu lošijeg reza, ili dati prednost dobrom rezu po cijenu gubitka dokumentarističkog, zazvonio mi je telefon:

– Alo, je li gospodin Šeki Radončić?

– Da, izvolite.

– Ovdje Mitar Rakčević, novinar Dana.

– Izvolite.

– Kako komentarišete današnje optužbe na Vaš račun?

– Kakve optužbe, nijesam u toku?

– Pa danas su Vas optužili da ste agent vladajućeg režima…

– Ko?

– Milan Popović, Koča Pavlović i Esad Kočan.

– Molim?

– U zajedničkom saopštenju vele da im mjesecima prijetite i da ste agent!

– Nemoguće.

– Moguće, bogami, pogledajte na portalima!

Ostavio sam se montaže filma i dohvatio interneta. Morao sam vidjeti šta se dešava, kakvu li su novu gadost spremili Prodavac laži i barabe sa njegovog platnog spiska. Imao sam šta vidjeti. Proizvodeći novi medijski događaj, Milan Popović, Esad Kočan i Koča Pavlović u zajedničkom saopštenju od 10. juna 2011. obavještavaju „demokratsku javnost i nadležne organe“ da su „u posljednjih nekoliko mjeseci zasuti SMS porukama prijeteće sadržine, osobe koja se potpisuje kao Šeki Radončić“. Mala četa, ali odabrana, tome dodaje: „Uvrede i prijetnje od strane agenta vladajućeg režima ne bi nas brinule, da one nijesu očigledan dio nastojanja šefa ovog režima, Mila Đukanovića, da izbjegne odgovornost za ratni zločin deportacija 1992…“

Kakvi nitkovi. Kakve bezočne laži kojim argati Prodavca laži pokušavaju da kriminalizuju Šekija Radončića i prikažu ga kao agenta režima. Kakva „nepodnošljiva lakoća“ laganja i javnog optuživanja. Pa se čudimo što je ovoj trojici Minhauzena uzor Slobodan Pejović!

Triling “antirežimlija”

Prvo, pogledajmo ko Šekija Radončića optužuje da je režimski agent:

1. Antirežimlija Milan Popović kome je režim dao dva stana, objavio mu tri knjige i mjesečno mu davao pet državnih apanaža. Dok je muzao Mila, šverc cigaretama Popović je zvao biznisom. Taj danas smatra režimskim sve, osim državnog fakulteta gdje je unaprijeđen u savjetnika rektora da bi imao više vremena da se bavi politikom i hajkanjem.
2. Antirežimlija Esad Kočan koji je, kao član Upravnog odbora režimske TVCG, dobio 47.000 eura, a iz režimske Pobjede vrijedne akcije. Kočan, čija supruga Marina radi u Vladinom Ekotoksikološkom zavodu CG što je od nas novinara godinama krio, baš kao što je i Miško krio da mu je sestra Milka zamjenik ministra trgovine u Milovoj Vladi. Lagao nam je da „Marina radi u jednoj prodavnici“. Možda je Marinu tamo, kao i Pejovićevu kćerku u Ministarstvu turizma, zaposlio „fašistički SDP“ – da iskompromituju Kutu.
3. Antirežimlija Koča Pavlović kome je Milo Đukanović, odnosno režim, otplaćivao dugove kako mu kosti ne bi polomili poslovni partneri koje je prevario. Novinar Koka koji je u intervjuu sa Đukanovićem (TV Montena, 14. februar 2001.), topeći se od miline, mrskom Diktatoru rekao:

„Danas je ‘Dan zaljubljenih’. Jedna Jelka iz Šibenika smatra da ste Vi najljepši predsjednik… I sav ushićen Koka ovako odjavljuje intervju: „Hvala što ste bili gost na TV Montena. Ja to ovako lično, a i mi svi, doživljavamo kao svojevrsno priznavanje našeg uspjeha profesionalnog“. „Da, da“, dodao je Milo.

Zbog tog najdegutantnijeg intervjua u istoriji CG nenadmašni Milov poltron Koka dobio je od Marka Vešovića nadimak „Milova Ljeposava“.

I jesu li se deportacije desile prije ovog udvoričkog intervjua? Ako jesu, zašto su Koka, Popović i Kočan o njima ćutali? U politizaciju zločina deportacija njih trojica su, dakako, krenuli kada im je Milo zatvorio slavine i režimske apanaže.

Pogledajmo i ko Šekija proziva i optužuje da u svojstvu agenta pokušava da zaštiti „šefa ovog režima, Mila Đukanovića, da izbjegne odgovornost za ratni zločin deportacija 1992.“:

a)Milan Popović, od kojeg su se porodice deportovanih javno ogradile zbog njegovog politizovanja njihove nesreće

b) Esad Kočan kojem su porodice deportovanih, zbog vrijeđanja i najprizemnijih podmetanja Jasenki i njima, najavile tužbu, a Monitoru javno zabranile bilo kakvo učešće u obilježavanju tog zločina

c) Koča Pavlović, koji se sa burazerom Srđom i ostalom svitom protivi podizanju spomenika žrtvama deportacija, što su porodice, takođe, javno osudile. U najkraćem ću navesti šta je Šeki Radončić, za razliku od ove trojice otimača tuđih zasluga, učinio u razobličavanju ovog državnog zločina:

Obavio i zabilježio više od 500 intervjua sa svjedocima deportacija, preživjelim, policajcima, političarima… i tom prilikom prevalio na hiljade kilometara širom zemaljske kugle; o zločinu objavio na stotine tekstova, razobličio ga u dvije knjige Crna kutija (1996) i Kobna sloboda (2005); bio idejni tvorac i koscenarist Karnevala i autor Heroja našeg doba; organizovao porodice da pokrenu parnični postupak protiv MUP-a CG; učestvovao u organizovanju i obilježavanju godišnjica deportacija svih ovih godina; tražio od prvog dana izgradnju spomen-obilježja i uvođenje Dana sjećanja na ovaj zločin; tadašnjoj državnoj tužiteljici CG Vesni Medenici zvanično dostavio dokazni materijal vezan za ovaj zločin;

Tužilaštvu za ratne zločine BiH podnio krivične prijave protiv petorice Karadžićevih egzekutora, koji su pobili većinu deportovanih ljudi na teritoriji Republike Srpske; protiv Slobodana Pejovića podnio krivičnu  prijavu crnogorskom Tužilaštvu za učešće u tom ratnom zločinu; Haškom Tribunalu dostavio kompletan materijal o ovom zločinu, sa uspostavljenom vertikalnom komandnom linijom odgovornosti. Zbog svega toga mu je godinama prijećeno, bačena bomba na kuću, demoliran automobil, hapšen je i isljeđivan.

A šta su na razobličavanju ovog slučaja uradili Popović, Kočan i Pavlović? Ništa. Tri klevetnika nijesu napisala ni tri teksta o deportacijama ako isključimo na desetine neukusnih hvalospjeva Lovcu na Bošnjake. Više su manufakture laži medijskog mogula Miodraga Perovića napisale hvalospjeva heroju Pejoviću nego sve prijeratne novine Lepoj Breni.

“Opasne” SMS prijetnje

Don Mikelijeva udarna hajkačka trojka upozorava javnost kako se protiv njih „zahuktava kampanja laži, mržnje i nasilja“! Kakvo silovanje zdravog razuma. Ispada da Popovića, Kočana i Pavlovića satanizuju Vijesti, TV Vijesti, Portal Vijesti, Radio Vijesti, Monitor, Slobodna Evropa, TVCG, Mina, Beta, PCNEN, Bošnjaci.net, razni portali, brojni kolumnisti, internet snajperisti, medijski sezonci, vikend borci, a ne Šekija Radončića, koji protiv sebe ima svu tu silu, a iza sebe samo svoje ime, minuli radni staž i činjenice. Nad svima njima Šeki Radončić sprovodi „kampanju laži, mržnje i nasilja“!

A tek vriska i piska, i zvanje u pomoć, trojice ober lažova, zbog navodnih prijetećih SMS poruka!

Evo šta govore činjenice: Popoviću sam SMS poruku, bez i jedne riječi prijetnje, poslao 24. aprila, Pavloviću 31. maja, a Kočanu 3. juna 2011. Oni su o tim po život „opasnim SMS prijetnjama“ obavijestili nadležne organe, domaću i stranu javnost 10. juna. Koja li je to muka nagnala Milana Popovića da 47 (četrdeset sedam) dana nakon što je od mene dobio

„SMS poruku prijeteće sadržine“ zakuka i uspaničeno pozove u pomać nadležne organe? Koja li je to nevolja primorala Koču Pavlovića da 10 (deset) dana nakon što je od mene dobio SMS, uputi poziv za pomoć, jer mu život ugrožava terorista iz Sarajeva? I koja je to velika nužda naćerala Kutu da 7 (sedam) dana nakon što je dobio moj „prijeteći“ SMS zacvili i pozove u pomoć domaće i inostrane čimbenike?

Da nijesu, možda, zakazale telefonske veze, pa su moje SMS tomahavke trojica uplašenih zekana dobili istovremeno a onda horski pozvali državne, njihovim jezikom rečeno „režimske organe“ da ih zaštite?

Ili crna trojka crnogorskog intelektualnog podzemlja izigrava ugroženost kako bi, služeći se Pejovićevim metodama, sebe promovisala u crnogorske heroje? Ili Don Mikeli želi kriminalizovati Šekija Radončića i javno ga diskreditovati tako što će ga njegovi medijski argati optužiti da je siledžija i opasni agent?

Ili Perovićevi spin doktori proizvode ovu golemu laž kako bi pažnju javnosti sa trejlera Heroja našeg doba prikazanog u Živoj istini usmjerili na drugu stranu. Neka se ne priča o našem „kopiletu“, već o onom opasnom Turčinu koji svojim mačem hoće da posiječe najviđenije nam junake i demokrate, sram ga i stid bilo.

Ili medijski fašista Miško sprovodi u djelo Konačno rješenje za Šekija Radončića?

Kako bih ovu crnu trojku osvijetlio u njihovom mrklom mraku, javno sam ih upozorio da će svoje gadosti morati da dokažu na sudu i pozvao ih da objave moje SMS poruke. Angažovao sam i advokata Zorana Piperovića da protiv Šekija Radončića Tužilaštvu CG podnese krivičnu prijavu zbog ugrožavanja života uglednom profesoru, uredniku i poslaniku. Državni tužilac će tako biti primoran da istraži taj slučaj i zatraži od mobilnog operatera sve moje SMS poruke upućene Popoviću, Kočanu i Pavloviću. Tako će Tužilaštvo, u konačnici, utvrditi da je trojka pokušala da mi podmetne krivično djelo i staviti pečat na laži Tajkunovih medijskih egzekutora, kao što je stavilo i na Pejovićevu „opasnu sačekušu“.

Moji progonitelji su, dakako, odbili da novinarima dostave „prijeteće SMS poruke, kojim su zasuti posljednjih mjeseci“, pa sam ja zainteresovanim medijima dostavio TRI „sporna“ SMS-a, koliko sam ukupno poslao trojici lažova i klevetnika.

Molbe postale prijetnje!?

Novo kamenovanje Šekija Radončića uslijedilo je u sjutrašnjoj štampi. Tako Vijesti (11. jun 2011.) objavljuju tekst sa nadnaslovom Popović, Kočan i Pavlović optužili Radončića da im je prijetio, njemu smetaju druge tvrdnje i odvratnim naslovom Da li je Šeki Milov agent, utvrdiće sud, a prenose: TV Vijesti, Portal Vijesti, Radio Vijesti, Monitor i drugi portali, privatne televizije i radiostanice. Podgorički Dan koji povremeno „uređuje“ i Željko Ivanović je još prljaviji. Glavni naslov: Prijeti im režimski agent.

Profesionalne Vijesti, naravno, nijesu objavile moj demanti i sadržaj „spornih“ SMS poruka, iako me njihov novinar, Slavko Radulović, molio da mu ih proslijedim. Dan jeste. Evo kake su to učinili novinari Dan-a:

„Poruka upućena Milanu Popoviću, 25. 04. 2011.: Dragi Milane, u ime višedecenijskog prijateljstva najljubaznije te molim da mi ne podmećeš… koje ti plasira… … … i direktorica koja je … … glavni urednik koji je … … i najveći antiratni profiter u Crnoj Gori. Unaprijed hvala, Šeki Radončić.“

Kad čitalac Dana, uz sugestiju iz naslova, zamisli prijeteće riječi umjesto trotački, koje su tu da navedu na proizvoljne zaključke, lako može ispasti da je Šeki opasan tip. Stoga uporedimo originalni tekst SMS poruke upućene Popoviću sa tekstom iz Dan-a. Boldiraću cenzurisane riječi:

„Dragi Milane, u ime višedecenijskog prijateljstva najljubaznije te molim da mi ne podmećeš gadosti koje ti plasira ljubavnica kuma od kuma i glavni urednik koji svojim novinarkama pravi vanbračnu djecu i najveći antiratni profiter u Crnoj Gori u čijem stanu me isljeđivao šef tajne policije Vukašin Maraš?“

Dakle, sa najljubaznijim molbama sam prijetio i ugrožavao život Milana Popovića!?

Ovu SMS molbu uputio sam Milanu nakon njegovih javnih optužbi na račun porodica i neimenovanog agenta, koje ste imali priliku da pročitate.

Dakle, kao što se vidi, Popović masno laže da sam mu prijetio, a Dan demonstrira kako se u novinarstvu može kreativno manipulisati. Izbacivanje konstatacije „u čijem me stanu isljeđivao šef policije Vukašin Maraš“, naravno, ima svoju svrhu, jer kakav sam ja to, molim Vas lijepo, crni agent režima, ako me šef tajne policije isljeđuje u stanu policijskoj posrednika i vlasnika novine koja mi upravo potura da sam ja agent režima.

Poruku upućenu Koči Pavloviću, 31. maja 2011. godine, Dan je objavio ovako:

„Koča prijatelju, ispao sam ti iz duga. Na vrijeme sam te upozorio da ne (… … …). No, to je sada tvoj izbor. I to razumijem, ali stvarno ne razumijem mržnju i odvratna podmetanja, koju tvoja porodica ispoljava prema meni. Pozdrav, Šeki.“

Ne brinite. Nijesam prijetio, ni vrijeđao. Evo kako je glasio SMS:

„Koča prijatelju, ispao sam ti iz duga. Na vrijeme sam te upozorio da ne jašeš na mrtvog konja“. Drugi dio teksta Dan je tačno prenio.

Koču sam nekoliko mjeseci ranije, kad smo se slučajno sreli u Gintašu, u Podgorici, i prijateljski razgovarali, u prisustvu njegove cijenjene supruge, najdobronamjernije savjetovao da ne „jaše na mrtvog konja“, kako se to kaže metaforički, jer sam otkrio da je Pejović varalica i to ću vrlo brzo objelodaniti.

I doista mi nije jasno: kako je metafora „ne jaši na mrtvog konja“ za Dan postala uvreda? Ili Dan nije vjerovao da je Pejović „mrtav konj“ nego možda mislio da će to Miškovo rasno grlo dobiti trku i čak trijumfalno rzati na ceremoniji Šekijeve sahrane?

„Poruka, upućena Esadu Kočanu 3. 06. 2011. godine: Mitingašu, registrovani … veliki uredniče koji … … … Napravi intervju sa pobratimom Slobodanom Pejovićem, pa neka on ospori moje navode iznijete na TV IN. No, podrobnije ćemo o svemu kada iduće sedmice tamo navratim.“

Pogledajmo šta je Šeki doista napisao:

„Mitingašu, registrovani agentu, veliki uredniče koji praviš vanbračnu djecu svojim novinarkama a potom ih huškaš da pod pseudonimom pljuju po ljudima koji su ti djecu upisivali na fakultet.“ Drugi dio poruke Dan je korektno prenio.

Opet mi nije jasno: zašto Dan u naslovu teksta, bez ustručavanja, napiše da sam agent, a taj epitet ukloni iz moje privatne poruke Kočanu? Radi li se o protekciji, uredničkoj solidarnosti ili o nastavku hajke na Šekija?

Ovu poruku prijatelju Kočanu poslao sam, „dim u dim“, nakon što je u Monitoru napisao da smo Darko Šuković i ja „medijski agenti režima“.

Prijetnje, naravno, nije bilo, već se radi o najavi da ću doći da nas dvojica otvoreno popričamo o svemu, kako bih zaustavio hajku na mene. Zdrava logika kaže: da je Kuta moj SMS doista doživio kao stvarnu prijetnju, isti čas bi pozvao policiju. Ne bi zacvilio sedam dana kasnije.

I pogledajte kako krupno laže ova trojka: na temelju tri poruke čiju ste sadržinu pročitali, kazali su da su „u posljednjih nekoliko mjeseci zasuti SMS porukama prijeteće sadržine“ i da ih pojedinac Šeki Radončić, u svojoj „zahuktanoj kampanji laži, mržnje i nasilja“, mjesecima zasipa „porukama prijeteće sadržine“!

Suma sumarum, tri crnogorske moralne vertikale sa policijskim posrednikom Miodragom Perovićem na čelu, kojima je laž zajednička karakterna osobina, digle su neviđenu buku i galamu sa jednim ciljem: da diskredituju Šekija i pažnju javnosti sa debakla koji su doživjeli u „Živoj istini“ usmjere na svoju ličnu ugroženost. I ovo ne čine prvi put: prisjetimo se po život opasnih „napada anonimnim prijetnjama“ na profesora Popovića i vlasnike Vijesti nakon pogibije Mladena Brajovića, kad je pažnju javnosti sa tog medijskog smaknuća trebalo usmjeriti na lažnu ugroženost crnogorskih svetih krava.

„Sličan sličnog traži“

Trojka lažova pokušava Šekija Radončića da prikaže kao čovjeka koji se bori protiv otkrivanja istine o deportacijama i kažnjavanja odgovornih za taj zločin, dok sebe predstavljaju kao ljude koji su otkrili taj zločin i kao beskompromisne borce za sankcionisanje svih odgovornih. A to se zove otimanje tuđih zasluga. Trojka se, dakle, ugledala na svog pobratima Slobodana Pejovića, otimača zasluga svog mrtvog kolege Milana Jokića, i na svoga Gazdu Miška, otimača osnivačkih uloga svojih prijatelja i novinara. „Sličan sličnog traži“.

Tajkunova trojka će, nešto kasnije, poći Čičinim stopama i završiti  frontu vojvode Mandića: Pavlović kao poslanik, Popović kao član Savjeta, a Kočan kao agitator i simpatizer koji je podgoričke muslimane zasipao medenim ubjeđivanjima da glasaju za „opoziciju“. Član Savjeta DF-a postaće, dakako, i profesor đavoznačega Srđa Sezonac.

Samo dan nakon što su Vijesti objavile tekst Da li je Šeki Milov agent, utvrdiće sud, taj tabloid publikuje novi hajkački tekst Srđe Kanađanina Trudodani i istina o državnom zločinu. Elem, Vuk sa Ontarija opet je opalio neselektivnu paljbu po narodnom neprijatelju Šekiju Radončiću: „Nikakve prijetnje sudom, nikakva isprazna galama o izdaji, i uvrede kojima mene i moju porodicu čašćava gospodin Radončić neće spriječiti kažnjavanje odgovornih za državni zločin deportacije“, veli taj vikend-borac „stoprocentnog četnika Miodraga Perovića“.

I, začudo, ne navodi ni jednu moju uvredu: nije valjda mislio na „mrtvog konja“? Braća Pavlovići se osjećaju do kostiju uvrijeđeni istinom, dok se njihov heroj Pejović istine samo gadi. I, začudo, profesor bogznačega ne objašnjava kako će to moje prijetnje sudom i navodno vrijeđanje složne braće spriječiti kažnjavanje odgovornih za zločin deportacija, za koje se godinama borio Šeki, a ne oni? Kanađanin opet ima nevolje s logikom.

Kolumnista Policijskog Posrednika providno pokušava oteti moje zasluge, baš kao što je njihov gazda pokušao moje pare lijevom rukom staviti u svoj desni džep.

Da se stvarno „zahuktava kampanja laži, mržnje i nasilja“, ali protiv Šekija, pokazaće i sljedeći broj Vijesti (13. jun 2011.) U tekstu Ovo ti krečenje neće proći, nastavljajući hajku svog bradera, poslanik DF-a, Koka Pavlović, idiotski mi podmeće, kako sam preuzeo „pretežak zadatak da pomirim porodice deportovanih sa Đukanovićem“, ne nudeći za ovu kokainsku tvrdnju ni najmanji dokaz.

„Je li zaista potrebno pojašnjavati koliko je to nečasna misija – pomiriti žrtvu i zločinca, ali tako da zločinac izbjegne suđenje i ostane na slobodi!?“, pita se četnik-poslanik, odnosno poslanik-četnik, ne vodeći računa koliko ovakvim lažima vrijeđa i žrtve zločina, jer Koka Kokarda ne vjeruje da žrtve ratnih zločina imaju svoj integritet i svoje ja. Ili se možda predozirao i mržnjom.

Podgorički gradonačelnik Miomir Mugoša apsolutno je bio u pravu kada je na sjednici skupštinskog Anketenog odbora, kojom je predsjedavao Koka, doveo doktora-narkologa Ljubinka Kaluđerovića. Što je, naravno, Koku dovelo do velike krize, pa je nervozno zatražio da nepozvani gost napusti sjednicu Anketnog odbora o nekavom zapošljavanju po partijskoj liniji.

– Meni je jako žao ako sam svojom pojavom ili profesijom izazvao negativnu reakciju, kazao je dr Kaluđerović.

– Ja sam hirurg, kolega je narkolog i tu smo da pomognemo, dodao je Mugoša pogledujući u Koku, kojem su se ruke tresle a crvenilo na obrazimo jedva probilo boju sive gline.

Koka Kokarda

Koka Kokarda je sav tekst iz Vijesti, ali pod naslovom Bratsko pomirenje objavio na portalu Vijesti, u Dan-u, Peščaniku, Bošnjacima.net, i na portalu Grupe za Promjene, čime se i partija Meda Zemunca zvanično uključila u Tajkunovu kampanju. Koka je, ipak, za dva koplja nadmašio rekord svog brata, Srđe Sezonca, koji je, kao što smo vidjeli, svoj tekst protiv mene objavio u „samo“ tri medija. Ali, složna braća imaju dobar prosjek: objavili su dva ista teksta protiv mene u osam medija. Kerovođa im je zbog toga, vjerujem, okačio zlatne ogrlice o vrat.

Dobro stimulisani Tajkunov sezonski radnik i dalje će iz Kanade hajkati. U Vijestima od 16. juna 2011., u tekstu Taoci i apologete, Srđa opet (čudo me nađe od braće Dalton) pljuje po meni maloumno tvrdeći da Radončić napadima „na individualnog pripadnika policije Pejovića negira postojanje državnog zločina i umiješanost tadašnje izvršne vlasti u CG“. Fino sam Vam rekao da Srđa Sezonac ne predaje logiku, jer zdrav um kaže: činjenica da je inspektor Pejović učestvovao u organizovanom ratnom zločinu, u svojstvu regularnog i ovlašćenog pripadnika MUP-a CG, potvrđuje postojanje državnog zločina! Izgleda da srditi Srđa, koji je prelazio hiljade kilometara ne da otkriva istinu o deportacijama, već da se na Cetinju rukuje sa Đukanovićem, nije čuo za individualnu krivičnu odgovornost u ratnim zločinima, (INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST član 7(1) Statuta Međunarodnog suda u Hagu) ili je ne priznaje, kao što njegov voljeni partijski vođa Miodrag Lekić ne priznaje zločin na Markalama.

No tu nije kraj medijskog orgijanja protiv autora još neviđenog dokumentarnog filma. Kako od Šekija ne bi ostalo ni strva ni java, Kerovođa  Miško u hajku ponovo uključuje tabloid Monitor. U tekstu SMS poruke, laži i razotkrivanja, od 17. juna 2011., potpisnica teksta, Milena Perović – Korać (autor je, naravno, Kočan), Šeki Radončić se, bez ijednog ponuđenog dokaza, optužuje da snimanjem filma o Pejoviću radi na uljepšavanju Đukanovićeve prošlosti! Potom se Kuta češe tamo gdje ga svrbi:

„Radončić je najavio tužbu za uvredu zbog toga što su ga Popović, Kočan i Pavlović nazvali ‘medijskim agentom režima’. U prevodu – onaj koji zastupa i promoviše vrijednosni sistem vlasti. Radončić traži 150 hiljada eura (obeštećenja p.a.)“.

U prevodu – Kuta se uplašio da će sa družinom morati Šekiju da isplati visoko obeštećenje, pa je podvio rep. Inače, Kočan laže da su me Popović, Pavlović i on u saopštenju nazvali „medijskim agentom režima“, jer su me vrlo eksplicitno nazvali „agent vladajućeg režima“, to jest Milovim špijunom! Kutina elaboracija o tome šta je posao medijskog agenta režima vjerovatno je proizišla iz opisa radnih mjesta koje je on vrlo uspješno obavljao – urednika TVCG, novinara Pobjede, upošljenika Marksističkog centra Podgorica i animatora na Miloševićevim mitinzima „događanja naroda“. Gdje je i kada Šeki, makar jednom rečenicom, promovisao Milov režim, Mitingaš nije naveo, jer dokaza, naravno, nema. Mitingaš i njegova četa preziru činjenice, što ne čudi: to su majstori da vlastitim biografijama – sramote druge!

Koji mjesec kasnije, zamjenik osnovnog državnog tužioca Ana Radović, nakon mog saslušanja (Službena zabilješka Ktr.br.621/11 od 11. jula 2011) i uvida u listing SMS poruka upućenih trojici Don Mikelijevih plaćenika, donosi rješenje (Ktr. br. 621/11 od 30. avgusta 2011.) „da ne postoji osnovana sumnja da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti“ protiv Popovića, Kočana i Pavlovića. Tako je službeno potvrđeno da je trojka lažova izmislila da im je Šeki Radončić, ili neko ko se tako potpisuje, slao bilo kakve prijeteće SMS poruke. Prošli su kao Slobo sa svojim lažima o sačekuši.

Povodom ove presude opet su se oglasili Lažovi Sa Sertifikatom: u zajedničkom saopštenju podmeću da su „ćutanjem Tužilaštva o odgovornosti  Mila Đukanovića za zločin deportacija, one uvredljive i prijeteće poruke postale još ozbiljnije“, a ugroženost njihove „lične bezbjednosti još veća“. Svoje nebuloze Lažovi Sa Potvrdom nijesu elaborirali, ali su na kraju još nebuloznije zaključili:

„Što se Radončića tiče, on je u cijeloj ovoj priči veoma koloritan ali, ipak, sporedni režimski lik. Kojim se mi ne bavimo“. Ne nego se mnome skoro tri godine bave vanzemaljci. Šta se može zaključiti na osnovu izloženog?

Koča(n)je lažov.

Koča(n) je manipulant i lažov.

Koča(n) je manipulant, lažov i hajkač.

Koča(n) je manipulant, lažov, hajkač i nitkov.

Koča(n) je manipulant, lažov, hajkač, nitkov i fašista.

Milan je sve to u jednoj čapri.

Miško je STZ2  ( Sve to zajedno na kvadrat)

A svi oni, sa Kerovođom, svojim pobratimom, braćom i drugim hajkačima su LJUDI BEZ STIDA.

U sjutrašnjem nastavku čitajte GROB ZA ŠEMSUDINA

*Anatomiju jedne hajke na engleskom jeziku možete preuzeti na OVOM linku.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta