Tamjanovidci

za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Dan pobjede nad fašizmom je pravi trenutak da se zapitamo kako je u državi koja je najviše od svih dala NOB-u, u kojoj je omladina između dva rata bila prepoznatljiva po progresivnim idejama, došlo do eksplozije retrogradnih ideja, četničkog gliba i svega onoga protiv čega su mnogi Crnogorci dali svoje živote prije više od 75 godina. Kad bi danas viđeli svoju unučad kako se vucaraju po ulicama za baštinicima svojih krvnih neprijatelja, koji kače po zidovima svojih odaja slike četničkih zlikovaca, opjevavaju ih uz gusle, drže im opela, … utroba bi im se prevrnula. Prije tuce godina pisao sam u beogradskom Danasu da je besmislena ideja o pomirenju u Srbiji kad su đeca i unučad i partizanskih boraca, i četnika danas baštinici četničkih ideja Stevana Moljevića. Pomirili su se u četništvu!

Nego, da se vratimo aktuelnostima.

Digla se povika iz opozicionih redova kako je DPS iskoristio pandemiju koronavirusom za partijsku promociju i da bi uveo diktaturu. Hajde što se riječ diktatura rabi nepismeno, makar da neko uzme politički rječnik i nauči značenje osnovnih pojmova, nego su te primjedbe došle upravo iz redova prosrpskih stranaka kojima je Srbija mjerilo vrijednosti. Čitav se region zafrkava sa iživljavanjem nad građanima Srbije, zavođenjem policijskih časova po 84 ure, zabranom izlaska starijim od 65 godina skoro dva mjeseca i da ne nabrajam dalje. Svima su poznate mjere srpske vlade. Hm, pardon, predśednika. Makar malo obraza u komparaciji strogosti mjera u Crnoj Gori i Srbiji? Bože sačuvaj! Pa još ispade da je Crna Gora bila srećna, a Srbija očito nesrećna vizavi broja oboljelih, mrtvih, iako o sreći nema pomena. Oni koji nemaju prema ničemu poštovanja nijesu toliko smogli snage da priznaju da je država Crna Gora među vodećim zemljama po uspješnosti u borbi protiv pandemije. Ili su možda Vučić, predśednik Srbije, i Milomir Marić u pravu da Crna Gora krije mrtve zbog turističke sezone? Meni je to dobar vic nekoga ko o Crnoj Gori stvarno nema elementarnog pojma. A ‘oće da se miješa? ‘Oće!

Bilo je i primjedbi da su u Nacionalnom koordinacionom tijelu za borbu protiv pandemije samo ljekari, članovi vladajućih partija. Možda će nekome ovo zvučati pregrubo, ali nijesam siguran da opoziciono nastrojeni ljekari ne bi opstruirali borbu protiv koronavirusa i uveli tamjan kao lijek protiv COVID-a 19. Śetite se onog stručnjaka što je bio na čelu domova zdravlja u Podgorici! Ako poslanici opozicionih partija mogu da predlažu zakone kojima imaju očitu namjeru da uruše finansijski sistem i dovedu do finansijskog kolapsa zemlju, kako čovjek može vjerovati bilo kome iz tih redova da nije spreman na bilo što samo da baci Crnu Goru na koljena i tako obori DPS sa vlasti? Dakle, u situaciji kad EU planira da upumpa 1.000 milijadi eura u sisteme država članica, bilo iz fondova, bilo iz emisije, ako je odobreno svim državama EU da se mogu prekomjerno zaduživati, zamislite tu svijest koja u svojoj zemlji traži, u uslovima ogromne opšte krize, da se povećavaju plate, dijeli novac građanima za ličnu potrošnju, … a da, pritom, zahtijevaju ograničenost spoljnog duga na 60%. Koji sada, btw, prelazi taj iznos za desetak procenata. Ja to ne mogu drugačije nazvati nego bezobrazluk.

Crna Gora će, bez ikakve dileme, zbog smanjene privredne aktivnosti, imati problema da ostvari zacrtani budžet. Najavljene litije će sigurno tome još dodatno doprinjeti. Imbecilne tvrdnje kako ima para jer se prije krize pomoglo Montenegro airlinesu, ili, što je plač majke božje, pominjanje garancija KAP-u u vrijeme Deripaske, govori o razmjerama neodgovornosti, manipulacije i odsustva želje da se raspravlja činjenično i o postojećim uslovima. U situaciji kad nije moguće predvidjeti u kojoj mjeri će se puniti planirani budžet, predlagati značajna povećanja plata ljekarima nema drugu namjeru do subverzivnu. Ljekari su odabrani da bi se toj subverziji dao tretman nezahvalnosti ljekarskoj profesiji, ukoliko se predlog odbije. Dakle, obično nisko političarenje.

Slično je i sa predlogom DF-a da se podjeli svim građanim po minimalna plata. Taj novac bi otišao u potrošnju, vjerovatno najvećim dijelom prehrambene robe iz Srbije. Ako bi Vlada dijelila pomoć, onda bi jedino odgovorno bilo podijeliti vaučere penzionerima i socijalno ugroženim grupama za kupovnu proizvoda Srne, Lazina, France, Goranovića, Martexa, … i drugih crnogorskih proizvođača.

Iz opozicije i stižu jedino rješenja koja liče na subverzije. Śetimo se tzv Zakona o majkama koji je bio ništa drugo do namjerni udar na budžet. Umjesto da se rađanje đece stimuliše tako da se dã nadoknada za treće i više đece do 18. godine života, velikodušno se dijeli novac građana za penzije majkama čiji su sinovi već đedovi. Ludilo!

Srbija se ne pominje kad su mjere karantina u pitanju, ali se zato debelo pominje kao primjer zemlje koja ima devizne, zlatne i materijalne rezerve. Naravno, te ekonomske neznalice ne znaju da Srbija ima svoju valutu i da su devizne rezerve, ustvari, pokriće za deviznu štednju građana Srbije. Ako Srbija ima 12 milijardi USD u deviznim rezervama, a štednja stanovništva je cca 10 milijardi eura, čim bi država Srbija počela da troši devizne rezerve sve štediše bi nagrnule da podignu svoj novac, kako ne bi ostali bez njega. Drugo, Srbija je intezivno poljoprivredna zemlja, sa tržišnim viškovima osnovnih namirnica, kao što su pšenica, kukuruz, šećer i sl. Potpuno je razumno da država Srbija otkupi viškove osnovnih proizvoda u sezoni preko Narodne banke i da ih plasira kad im nije sezona. Crna Gora nema, iz vrlo jasnih razloga, proizvodnju žita, šećera i sličnih proizvoda, te nema razloga da uvozi te namirnice kako bi stvarala materijalne rezerve. Crna Gora te namirnice može da kupi kad bude imala potrebu za njima. Deponujući ih u skladištima, samo bi imobilisala novac i pravila bespotrebno troškove. Toliko o tome.

Mandić, čelnik DF-a, pominje sopstvenu valutu u Crnoj Gori. Ponešen valjda pričom o deviznim rezervama Srbije, on bi milijardu i sedamsto miliona USD štednje u Crnoj Gori da stavi u promet, tako što bi emitovao pokriće u lokalnoj valuti i trošio taj novac? I što bi bilo, Mandiću, kad bi građani htjeli da podignu taj novac? Devizne rezerve jesu dobrodošle svakoj zemlji, ali nije realno očekivati da zemlja sa platnim bilansom kao što je Crna Gora i sa eurskim sredstvom plaćanja u unutrašnjem prometu obezbjedi devizne rezerve. A i taj nesretni euro ne može da se štampa (emituje) kao što može sopstvena valuta!

A onda, toliko izrabljena priča među opozicijom o razvojnoj banci. Prvo, ne postoji nijedna razvojna banka u bivšim socijalističkim zemljama da njen kapital nije razgrabljen kao alajbegova slama. Drugo, ta banka bi morala da ima kapital bar tri-četiri stotine miliona eura! Odakle? Iz stranih kredita? Toliko nepismenih gluposti na jednom mjestu teško je bilo đe čuti. Umjesto da država subvencioniše kamate na kredite privredi za ulaganja u nove kapacitete, a da poslovne banke budu te koje će odlučivati o svrsishodnosti kreditiranja i povraćaju kredita, predlažu se budalaste ideje koje su se uvijek završavale na grbači cijelog  društva, a u korist pojedinaca. Socijalizuje se nečije bogaćenje.

Teška vremena traže odgovorne političare, a ne jajare. Crna Gora jeste u teškoj finansijskoj situaciji, sa vrlo nepredvidivim stepenom ispunjenja planiranog priliva u budžet. Ne znam da li će budžetski deficit i pad društvenog proizvoda biti 9 odsto, kako predviđa Svjetska banka, ili tu neđe, ali je sigurno da će nedostajati novac za svu planiranu potrošnju. Svakom sa zrnom  pameti je jasno da se Crna Gora mora dodatno zadužiti da bi servisirala penzije, plate i ostale troškove budžetskih korisnika. Lamentiranje nad autoputem i izvođenje nekih budalastah matematika o milijardu i sedamsto miliona duga Kinezima, čovjeka koji ne razumije da grejs period oslobađa samo glavnicu, ne i interes, nema nikakvu svrhu.

Ova kriza je ogolila i ideološke zablude kod mnogih, i pojmovnu zbrku. Posebno u dijelu kad se tržišna logika poistovjećuje sa neoliberalizmom. U zemlji u kojoj je tzv društvena potrošnja na tako visokom nivou i kad su izdvajanja za doprinose preko 60 odsto, o neoliberalizmu mogu pričati samo ekonomske neznalice. Da li je crnogorsko tržište uređeno ili nije, to je potpuno drugi par cipela. Zahtjevi koji se mogu čuti da Crna Gora teško preživljava krizu jer sama ne proizvodi sve što joj treba je plediranje da Crna Gora proizvodi skupe proizvode koje može prodati i u samoj Crnoj Gori jedino ukoliko zatvori svoje tržište i spriječi uvoz. Krize se dešavaju, one ne mogu biti recept za vrijeme prije i poslijke krize. Proizvoditi i ono za što ne postoje realane mogućnosti znači neracionalnu proizvodnju, socijalizaciju gubitaka i davno prežvakane priče iz nekog drugog sistema. Crna Gora mora i treba jedino da proizvodi i bavi se djelatnostima u kojima može biti konkurentna. To jedino ima ekonomsku logiku. Tačno je da su usluge ranjive u doba pandemijskih kriza.

Crna Gora ima velike površine obradivog zemljišta po glavi stanovnika, ali je ono preko više od pola na nadmorskoj visini preko 1.000 metara, rascjepkanih parcela, neracionalnih za intezivni i masovni uzgoj. To poskupljuje proizvodnju i ne može biti cijenovno konkurentno nekim zemljama iz okruženja koje te proizvode uzgajaju na velikim površinama, uz upotrebu mehanizacije i uz manje troškove po jedinici.

Ono što Crna Gora ima jeste nezagađena zemlja, zemlja koja nije intezivno tretirana vještačkim đubrivima i pesticidima, pogodna za mala domaćinstva i uzgoj zdrave hrane, orašastih plodova i jagodičastog voća. Ekskluzivni turizam i zdrava hrana, uz energetski sektor jeste osnova uspjeha crnogorske privrede, bez obzira na humor u pokušaju onog novinarčića iz Vijesti. Ipak je on najbolji dokaz da u Crnoj Gori ne moraš biti ni pametan, ni lijep, ni talentovan, a ni sa smislom za humor da bi bio bogat i uspješan. Tužno, ali je tako.

Ovi što sanjaju fabrike i industriju po Crnoj Gori neka sami izmisle proizvod koji se može prodavati čitavom svijetu i ostvarivati profit, odmah će se naći ko će uložiti novac. Crnogorsko tržište je toliko da teško može privući bilo koga da uloži u proizvodnju nečega, a i jeftinija je i poslušnija radna snaga u okruženju. Još se plaća za svakog radnika i komunikacije su kudikamo bolje. Nadam se da je ideja da država podiže fabrike mrtva jer to više ne postoji ni u Kini. Fabrike iz doba socijalizma bi i danas radile da su građene na profitnoj osnovi u uslovima slobodnog tržišta i slobodne konkurencije. Oh, zaboravih, jedino su ih mogli spasiti, onakve kakve su bile,  kritičari vlasti zbog njihove propasti, Amfilohije Radović i Velibor Džomić tamjanom i sa očenašem.

P.S.  Srbija je priznala da je pokrila gubitke Air Serbia za proteklih dva mjeseca 40 miliona eura. Građani Srbije niti imaju pojma, niti će ikada saznati u kom ukupnom iznosu Srbija pokriva gubitke Air Serbia. Ali je predśednik Srbije izjavio da je pandemija pokazala koliko je važno da Srbija ima svoju aviokompaniju, i zbog prevoza svojih građana sa svjetskih destinacija, i zbog prevoza medicinskog materijala i ljekova. Treba li Crnoj Gori avioprevoznik? Treba li turizmu Crne Gore avioprevoznik? Postoje li tercijalne koristi za crnogorsku ekonomiju od Montrenegro airlinesa? Naravno, to ne znači ničije bahaćenje. Razmišljajte malo dalje od bijednog politikanstsva.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta