Za aktuelno.me
Piše: Mr. sci. Novak Adžić, pravnik i istoričar, doktorand istorijskih nauka
Na parlamentarnoj, političkoj sceni, već duže vremena djeluje Nebojša Medojević, u nacionalnom, državnom, političkom i ideološkom značenju, jedna kreaurna, kentaurska, konvertitska politička figura (koja nema izborni legitimitet, jer njegova partija odavno na izbore nije samostalno izašla, već je samo prišipelja neočetničke Mandićeve partije-Nove srpske demokratije).
On nastupa, samo deklarativno agresivno i klevetnički, sa averzivnim i primitivnim javnim vokabularom. Radi se o osobi, kao što znamo, koja se javlja na ime Nebojša, a odaziva na prezime Medojević (čast časnom i značajnom bratstvu Medojevića, ali ne i Nebojši-Medu Zemuncu, saradniku nekadašnjeg Zemunskog kriminalnog klana i njihovog lista „Identitet“, uređivanog iz Šilerove ulice u Beogradu pod egidom Miloševićevog pukovnika, ubica i bandita „crvenoberetkaša“, Milorada Ulemeka Legije, Zvezdana Jovanovića, Dušana Spasojevića, Mila Lukovića itd.).
Nedavno smo u crnogorskom parlamentu bili svjedoci kako je Nebojša Medojević, vjerovatno pod maliganskim ili nekim drugim uticajem, svjedno, nekako „smogao hrabrosti“ da okleveta, opsuje, i to iz pozadine (da je bliže izlaznim vratima), Ranka Krivokapića, dosljednog i časnog Crnogorca, državnika, demokratu građanske opcije i izvornog crnogorskog suverenistu. Ali, odmah nakon tog, vulgarnog i sramotnog čina, taj isti Medojević potom i uteče, po navici, kukavički, odnosno, isti pobježe iz poslaničkih klupa, kad je Krivokapić dostojanstveno ustao nakon klevetničke ujdurme na njega…
Samo na riječima, logorejički, „junak“ Nebojša Medojević, nakon „kanonade“ vulgrarnosti i primitivizma, koje ga crnje i gore od najcrnje sramote predstavljaju, ustade i poput ugrađenog propelera, odnosno, motora u na južnoj strani leđa, uteče iz plenarne sale Skupštine Crne Gore, pošto, prijethodno, brutalno, a ekstremno nevaspitano slaga sve što je adresirao na račun Ranka Krivokapića. No, javnost u Crnoj Gori ponovo je skoro viđela novu Medojevićevu kompromitaciju, tako da ja o tome nemam potrebe da šire elaboriram. Sam je Medojević pao, a teško se odavno politički može on dići iz kala, kojeg je sam stvorio i političkog živog pijeska u kojemu je politički davljenik bez slamke spasa. Uzalud će novokompovani četnički vojvoda Andrija Mandić, nosilac Vulinove ratne sablje za kapitulaciju 1999.,, pokušati Medojevića politički spasiti, ali tu pomoći nema, uprkos djelovanju Mandićeve slep službe i političke milosti i sažaljenja kojeg ima prema svom „vjernom drugu“, koji mu je odavno postao ponizni portparol.
Nebojša Medojević, propali političar, a nadasve-šegrt i četnički sluga svog šefa Andrije Mandića, koji ga i održava u poslaničkoj funkciji u Skupštini Crne Gore (kao i poslanički klub inače minorog subjekta PZP), je uvijek, do sada, u vlastitoj političkoj karijeri, uglavnom bio dodvorač, udvarač, ulizica i pridvorica i profiter lični, kako kada je bio pri vlasti i uz vlast, tako kad je, deklatorno, izigravao opoziciju. Sjetimo se samo kako je trčao za Slavkom Perovićem nekada, da bi bio faktički savjetnik kod Miodraga Živkovića, pa poslije isti Medojević napadao Slavka Perovića, a Slavko mu je davno rekao ko je i što je. Inače, Nebojša Medojević se lažno predstavlja, jer on nikada nije bio član LSCG i nikada bliski saradnik Slavka Perovića. Ovo su činjenice, a sa činjenicama polemike nema.
Dalje, sjetimo se kad je Nebojša Medojević, pored ove „epizode“ sa liberalima, koju javnosti neistinito više puta on hoće plasirati drugačije od istine, bio službenik Vladine Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja i da je tada redovno primao za to platu iz državnog budžeta Crne Gore i tadašnje vlasti Republike Crne Gore na čelu sa Milom Đukanovićem i Filipom Vujanovićem, te da je revnosno, 2001. branio javno na televiziji Predsjednika Đukanovića, u vrijeme kad su Đukanovića tada, u montiranim i isfabrikovanim aferama velikosrpski neprijatelji Crne Gore bjesomučno klevetali i pokušali denuncirati u domaćim i međunarodnim krrugovima. Toga se Nebojša Medojević mora sjetiti, ali se sebe davno odrekao, no istorija bilježi i pamti činjenice. Danas jedno on priča, a ne nekada sasvim drugo o istome. Jednom je, elem, Medojević morao lagati, tada ili danas. Jer ne može se dva puta različito o istome zboriti.
Inače, profiterski vazda orijentisani Nebojša Medojević, mijenjao je partije, nacije, državna opredjeljena, crkve, uvjerenja, ideologije i politike kao što dama iz noćnih bordela mijenja garderobu primjereno tempu klijenata. Medojević zaslužuje moje iskreno prezrenje, odavno, a pogotovo nakon laži što je uputio na adresu Ranka Krovokapića. Na kraju, sjećam se ja mnogo toga i čega, odavno sam, evo 30 godina u javnom, intelektualnom i političkom životu Cnrne Gore. Da navedem ovom prilikom još jednu činienicu, koja bi trebala da savjesti ima, makar malo zamisliti Nebojšu Medojevića, inače, nacionalnog, ideološkog, političkog, crkvenog vagabunda, konvertita, jeftinog, prozirnog, ali i poroznog i autodevastiranog političkog profitera i političara.
Danas se, i od ranije nadasve, Nebojša Medojević kune u vjernost SPC i okupatorskom mitropolitu Amfilohiju Radoviću, naziva ga snishodljivo „moj i naš vladika“, a nekad je isti Medojević bio pristalica autokefalne CPC i krstio je đecu svoju, prema podacima koje imam, u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, kao što je njegov zamjenik u PZP dr Branko Radulović bio nekada predsjednik Odbora Crnogorske pravoslavne crkve u Podgorici.
O Nebojši Medojeviću ne treba više, posebno i dodatno, trošiti riječi, ali, na koncu, sjetimo se samo kad je na jednoj beogradskoj televiziji, gostovao kod urednika Jugoslava Ćosića, kako se „hrabro“, (a tu hrabrosti nije bilo) odnio, kad se u emisiji javio da polemiše sa njim Stanko Subotić. Medojević se stravio i izgubio u toj emisiji, pa se naknadno javio da raspravlja preko novina.
Riječju Nebojša Medojević je „junak“, samo pod uslovom kad političkih suparnika nema na bojištu.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
Izvrsna elaboracija goveceta i podrepka cetnickog vojvode mandica….Milu bolja opozicija od ovijeg i ne treba, vladace kao faraon :)))
Jeste vama dobro. Nije ni kod nas bolje. Poz iz BiH