za aktuelno.me
piše: Marko Vešović
1.
Na internetu, u nedoglednu moru,
Bukvalno na dasci po valovima jašem,
I evo šta sam ubo:
Umro Kiridžić Ljubo
Koji je zadnji bio
Potomak Mehmed-paše
Sokolovića.
I nikad nije zaboravio
U svom životu onu horu
Koja zbilja nije za šalu
Jerbo je ušla u povijest:
Trinaestoga marta, u zoru,
Ljubo Kiridžić se rukovao
Sa đeneralom Dražom, cio
Sat prije
Nego što je Maršalu
Chicha u šake pao,
Nakon čega se zbio
Trus u Jadranskom moru.
Ne, ovo nije pričanje baba Lažino.
Ljubo je dobio dozvolu čak
Da se, kao na Isusa
Raspetog, ti, Ivane,
U pjesmi Slamnigovoj,
Nasloni na rame Dražino.
Marko Darin je gledao ovo
Vlastitim očima. Zaista,
Iks puta mi je i u san
Došlo mi je. I sat i minut
Još pamtim, a ne bih pak,
Pod stare dane,
Ugledao se na popa Rista
I zaobilazio istinu
Ko Hitler liniju Mažino.
2.
Amfiju laž je divni kazino
Gdje dobija basnoslovne svote
I kada neće.
U laži, rekli bi Dalmoši, vidi stinu
Na kojoj može, jebote,
Da zida crkve od teneće.
Ne, Srbi nisu, još otkako kinu
Naš praotac Adam,
Imali takvog neimara rada.
No crkve koje na vrh Rumije
Samo Amfi dići umije,
Helikopterom
I s očito vjerom
U đavla,
Koje meni bazde ko tavla,
Kako u Bosni zovu štalu –
Da li Jehovi, ili bolje
Rečeno, Svetom Petru
Te bogomolje
Idu na jetru?
To pitanje nije za šalu.
Možda to nije štala, nego mi iz nje vonja
Donjomorački prdonja.
Ali danas, kad se rasprdi,
Mnogo me manje srdi.
Čak mi se oko i ne mrdi.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta