Predizborna kampanja polako se zahuktava i većina partija počinje da u javnost promoviše svoj propagandni materijal. Kako je to običaj godinama unazad, po agresivnosti i opskurnosti prednjači stranka “mladog i hrabrog” Alekse Bečića – Demokratska Crna Gora koja se i u ovom izbornom ciklusu potrudila da se njena kampanja na samom startu istakne po jeftinoj patetici, demagoškim elementima i morbidnosti.
Bečić i njegovi saradnici, u pokušaju da se opravdaju za višegodišnji nerad, obmanu birača, nedostatak partijskog programa i politički diletantizam, u kampanji nijesu štedjeli na jeftinoj patetici koja se i ovaj put zasniva na već stotinama puta prežvakanoj populističkoj poštapalici “Pobjede, a ne podjele”.
U providnom nastojanju da crnogorsku vlast predstavi kao politički faktor destabilizacije kreirali su slogane koji prevazilaze sve granice zdravog razuma i dobrog ukusa. “Tata, drug mi je šampion u karateu. On je Crnogorac. Smijem li da navijam za njega?”, “Mama smijem li da se igram sa Srbima?”, samo su neki od slogana koje koriste Demokrate u okviru predizborne kampanje.
Međutim, fotografija trudnice pored koje je napisano “Ja glasao za da, ona za ne” predstavlja vrhunac neukusa, a pri tom ostaje nejasno što su ovom parolom Demokrate pokušale da dokažu osim da su izgubile politički i moralni kompas, ali i onaj intelektualni ako su ga ikada imali. Očigledno je da morbidnom kampanjom sebe nastoje da predstave kao pomiritelje naroda u Crnoj Gori, jer im je učinak za ove četiri godine od kad su postali parlamentana stranka ravan nuli.
A da ništa bolje nijesmo mogli očekivati od Bečićeve stranke ukazuje i činjenica da su u dnevnom listu Dan, ovih dana objavljeni promotivni flajeri Demokrata uz fotografije koje su preuzete iz stranih izvora. Zlonamjerni bi rekli da je i u ovom banalnom slučaju proradila plagijatorska škola sumnjivog magistra Bečića.
Treba podsjetiti da ovo nije prvi put da Demokratska Crna Gora kreće u ovakvu vrstu kampanje. Oni su još u februaru krenuli u predizbornu kampanju u kojoj su “od vrata do vrata” njihovi aktivisti dijelili političko-propagandne pamflete pod naslovom “Na meti! Više nas je, ne boj se”.
Demokrate su i tada, kao i sada, u nedostatku novih ideja i konstruktivnih političkih rješenja, u promo knjižici od nekih dvadeset strana, predimenzioniranjem incidenata i predstavljanjem običnih čarki kao “brutalnih” politički inspirisanih napada, željeli sebe da predstave kao žrtve progona da bi ih građani valjda iz sažaljenja glasali.
Stvari su u slučaju Demokrata jasne – kada su već preležali čitav mandat i nemaju jasan stav po bilo kom važnom unutrašnjem i spoljnopolitičkom pitanju, promijenili su taktiku i putem izazivanja sažaljenja morbidnim predstavljanjem sebe kao građanskih pomiritelja, ali i žrtava “brutalnih” napada, kod birača pokušavaju da izmole što veći broj glasova pred predstojeće izbore. A kako će im to proći ostaje da se vidi.
B.K.
Ovoga plagijatora nije problem naslikati, nogom u morski pijesak i eto Aleksa Lek
Bečić na ovoj slici je sa fudbalskom loptom. Više mozga i vijuga ima ta lopta, a i IQ, od Bečića. U stvari, on i nema u mozga u tintari a umjesto sive mase ima plastelin.